Smiješna i nemoćna strana istorije

piše: Željko Vukmirović

A sada malo istorija.

I eto ti zabave, smijeha i razonode. Naročito kada sa demonstracijom znanja istorije krene Ivica Dačić. I naročito kada je u pitanju crnogorska istorija, kao omiljeno gradivo srpskih političara. Slabo da se neko od njih nije oprobao u toj sferi ponude informacija i tumačenja za balkansko pučanstvo.

Ivica Dačić je doajen negacije crnogorskog postojanja. Uredno je to obavljao i u vrijeme vladavine Miloševića i u vrijeme saradnje sa srpskim radikalima, pa sve do uslužnog dijela biografije i podrške sadašnjem predsjedniku Srbije, Aleksandru Vučiću. I nema baš čime da se pohvali. Osim što je za tamošnji svijet uspio da kreira sopstveni status ruskog čovjeka u svakoj srpskoj vlasti od ’90-tih naovamo.

Sada se samo malo zaigrao. Posebnu u domenu “zajedničke istorije” sa Crnom Gorom. Koja inače ne postoji liše crnogorske žrtve u odstupnici srpske bježanije pred okupatorom u Prvom svjetskom ratu. Naravno, lijepo su nam se zahvalili gaseći nam državu, crkvu i identitet.

Suština priča je da je Ivica Dačić istoričar taman kao što je i otac Gojko ginekolog. A i da se Dačić interesno javlja u ovom trenutku zbog običnog, golog straha od odmazde od Putina. Politika njegove Srbije se prilično uvalila u tu priču. A on, samo brine o sebi.

Crna Gora nema čega da se boji. Politički interesni odnosi su postojali, stvarali se i gasili. Poput one Putinove izjave iz 2004. godine u vrijeme crnogorske tendencije ka ponovnom uspostavljanju državnosti.

“Nemojte da slušate ni Rusiju ni Ameriku. Uradite prema sopstvenom interesu”, rekao je tada Putin.

Poslije se predomislio. Dačić se samo tome voljno i poslušno pridružio. I ni dan danas ne može da oprosti, sada već istorijisku činjenicu, da je Srbija uspostavljena kao država time što je Crna Gora postala nezavisna. Uostalom, srpska istorija je ionako prepuna rupa, prećutkivanih činjenica, kreiranih uputstava za upotrebu, mitomanije, ubjeđivanja i prepoznatih kalkulacija, asimilacije i smišljotina. Slabo da imaju prolaz.

Sada, zabavno je slušati jednog srpskog političara dok se guši u sopstvenim glupostima prebacujući teret na Crnu Goru. Samo da on ne nastrada.

A to je, priznaćete, stvarno smiješna i nemoćna stvar.