Borilački sportovi
RAVNOGORSKI PIR NA AERODROMU GOLUBOVCI: Politički skup za boksera iz Budve
Budvanski bokser Petar Liješević koji je već na startu Svjetskog prvenstva za mlade održnog u Poljskoj želio staviti do znanja da se stidi grba i zastave države za koju nastupa (nosio je masku sa bojama Srbije), nakon nekoliko mečeva u kojima je u ringu i za zelenim stolom dogurao do finala, dočekan je večeras na Aerodromu Golubovci uz ravnogorsku koreografiju.
Bila je to slika kakva do večeras nije viđena u nezavisnoj Crnoj Gori: zbunjeni bokser i putnici koji su izašli iz aviona, odjednom su se našli usred političkog skupa sa četničkom koreografijom. Okupljena masa, uz uvrede Nebojši Šofrancu, novinaru TVCG i pjesme o Srbiji, bili su slika sunovrata “nove” Crne Gore, koja i na sportskom planu, svakim danom tone sve dublje.
Obrad Pavlović
25.04.2021. at 14:51
Sinonim za boks je “Plemenita vještina”. Sinonim za četnika je izdajnik i ratni zločinac. Zgrožen sam činjenicom da jedan mladi čovjek i sportista dozvoljava sebi da bude zadojen avetima prošlosti, koje nikako da nestanu iz Crne Gore. Vraćaju se kroz slavljenje i veličanje Podgoričke skupštine, najsramnijeg datuma Crnogorske istorije, mada mu uz rame može stati i 30. avgust.
Mladom čovjeku, bokseru Liješeviću treba napomenuti da su brojni sportisti iz Crne Gore, među kojima su i neka svjetska vaterpolo imena, bez velike buke otišli da igraju za Srbiju. Poštovala se ta njihova odluka kao lični čin. Da je isto uradio i Lješević, – kapa dolje. Ali nastupati za Crnu Goru pod onakvom heraldikom i sa onakvim dočekom…Na tren sam pomislio da su se iz Pljevalja pojavili na podgoričkom aerodriomu isti oni koji su onomad pod istom ikonografijom demonstrirali protiv izbora Harisa Đurđevića na čelo CB Pljevlja…
Na kraju bih mladom gospodinu Liješeviću preporučio da pogleda sa kolikim je ponosom Veliki Mate Parlov nastupao pod zastavom Jugoslavije.A on se eto stidi zastave države za koju nastupa.Ali ima nešto što mora znati; – trajaće ta zastava i ta država duže od svih nas i neće slaviti ratne zločince sem u incidentnim situacijama, koje se abortiraju iz poremećenih umova, čija imena i adrese nijesu poznati redakciji, a nadam se da nikada neće ni biti! Ako se ne prepoznaju – nijesam im kriv.