Četnici u NATO, a Prle opet nisko let

Piše: Goran Popović

Sveti Prle Niskoleteći, za kojega inače Filipova policija veli da nije patrijarh, nego vlasnik pasoša Srbije, opet je odnekud dolećeo da podučava Crnogorce kako nijesu to što jesu, već Srbi koji govore srpskim jezikom. Bezočni Sveti Prle Niskoleteći sa zavidnim okupatorskim pedigreom prvo je, zajedno sa nesrećnim „malim Ukrajincem“ Joanikijem u pancirnom helikopterskom desantu zauzeo Cetinjski manastir, a potom mu je brat Abaz u zločinačkom i veleizdajničkom privatnom aranžmanu poklonio praktično svu sakralnu i kulturnu baštinu Crne Gore.

Zato Prle misli da je došao na svoje i da može slobodno da lupa što mu god padne na pamet. Bolje reći što mu u skromni um upumpa Aleksandar Vučić, naročito uoči projektovanog svesrpskog popisa u Crnoj Gori. Kao što su to činili svi okupatori, a Srbija ima dodatno i gorko istorijsko iskustvo nakon 1918, godine, te tzv, Podgoričke skupštine na kojoj je njen potpredsjednik Savo Fatić kostatovao, kao što to čini Prle danas, kako „mi od danas više nijesmo Crnogorci, nego Srbi“!

No, eto, dešava se, a Filipova policija ga još čuva umjesto da ga proćera tamo đe mu je mjesto…  No, svašta se ovdje nama dešava, pa će izgleda i četnici postati ugledni NATO operativci.

Četnički vojvoda Andrija Mandić predložen je za predsjednika parlamenta, pa će imati priliku da bude informisan i direktno učestvuje u donošenju važnih bezbjednosnih odluka, koje se, između ostalog, tiču i NATO saveza.

S druge strane infantilni nam predsjednik države Jakov Milatović gura i svog savjetnika Vukšića u najvažnije bezbjednosne strukture, tako da se kompletiraju četničke strukture koje će biti zadužene za punu opstrukciju djelovanja NATO i spremne da u Kremlj i Beograd odašilju i špijuniraju vojno politički savez čiji je Crna Gora punopravni član.

No, što ćemo, ispostavilo se da dupe Alekse Bečića ipak nije dovoljno demokratsko kako bi bilo smješteno u fotelju predsjednika parlamenta, već da je Mandićevo bolje skrojeno za tu finu kožu.

Ali, ko zna možda se tu opet nešto promijeni. Ovo je Mandiću drugi put da ga kandiduju sa šefa Skupštine, a Aleksi takođe ponovljena abdikacija od toliko željene stolice.

Sva ta mutljavina oko izbora nove vlade donijeće nam, sasvim sigurno još mnogo iznenadnih preokreta, tako da još ništa ne treba uzimati zdravo za gotovo, već sačekati još izvjesno vrijeme da vidimo hoće li uopšte biti formirana ta nova vlada, ili ćemo ponovo na izbore, kako bismo opet produžili onaj tehnički mandat onome davno smijenjenom premijeru Dritanu Abazoviću i njegovoj smiješnoj vladi.

U međuvremenu Prle će opet nisko da nas nadlijeće, Jakov će da se gađa padežima, Dritan će da putuje, a Andrija da se nada konačno nekoj funciji.

Ostaje pitanje da li normalan čovjek u ovoj zemlji ima više čemu da se nada…