“NISAM TRAŽILA”: Primili tri hiljade prijava zlostavljanih žena za samo osam dana

Počelo je, kao i mnoge stvari, na društvenim mrežama. A zatim se proširilo kao požar. Doslovno preko noći, Facebook stranica “Nisam tražila”, nastala nakon što je glumica Milena Radulović optužila za silovanje uglednog beogradskog profesora glume i redatelja Miroslava Aleksića, postala je pokret koji povezuje na hiljade žena iz cijelog regiona.

Na hiljade svjedočanstava i mučnih, traumatičnih priča, primile su i javno podijelile četiri administratorke te Facebook stranice, koja je zbog učestalih cyber napada prebačena i na web domen. Istodobno, otvaraju se policijske istrage – ona protiv Aleksića je upravo u toku – a fakulteti i javne škole uključuju se i vlastitim internim istragama, pozivajući studente da im se jave i hrabro progovore o eventualnim zlostavljanjima unutar institucija (ADU u Zagrebu primio je čak 24 prijave).

Asja Krsmanović, Ana Tikvić, Nadin Mičić i Matea Mavrak, četiri koleginice i bivše studentkinje Akademije scenskih umjetnosti u Sarajevu, pokrenule su čitavu stvar nakon mučne ispovijesti Milene Radulović. Ne bez problema, jer otkad je stranica pokrenuta, pretrpjele su i cyber-napade, a na Facebooku su ih pokušali zastrašiti i ušutkati, kažu nam, i ne samo njih, nego i sve one koji su s javnosti dijelili svoje anonimne iskaze.

“Otvorile smo Facebook stranicu ‘Nisam tražila’ kako bi sve bilo javno i transparentno, kako bismo pružili osobama koje su proživjele nasilje siguran prostor da anonimno daju svoje iskaze. Nismo očekivale da će u samo tri dana naš inbox biti pretrpan hiljadama potresnih ispovijesti, a da će stranicu pratiti čak 36.000 ljudi. Ubrzo nakon toga, stranica je bila prijavljena i time je onemogućeno slanje poruka. Bilo je i pokušaja provaljivanja u naše privatne Facebook profile, ali i to smo riješile uspješno. Upravo to je bio razlog da umjesto stranice otvorimo Facebook grupu kako bismo lakše upravljale objavama, a pritom i dalje zadržale potpunu anonimnost osoba koje nam se javljaju”, kažu one.

Sada je to ozbiljan i uigran tim, navode, s pravnom, tehničkom i psihološkom podrškom koju mogu ponuditi svima onima koji im se javljaju. Uskoro, kažu nam djevojke, očekuju početak saradnje s različitim organizacijama koje bi njihovoj borbi pružile institucionalni okvir.

Otkad je inicijativa “Nisam tražila” pokrenuta na Facebooku, primljeno je na toj stranici, kažu nam Krsmanović, Tikvić, Mičić i Mavrak, više od 3000 prijava za polno zlostavljanje, a oni koji u anonimno prijavili  (podaci o njima poznati su inicijativi “Nisam tražila”) imenovali su sljedeće institucije u regionu: Medicinski fakulteti u Zagrebu i Sarajevu, Akademije dramskih umjetnosti u Zagrebu i Tuzli, Akademija scenskih umjetnosti Sarajevo, Fakultet dramskih umjetnosti Beograd, Filozofski fakulteti u Zagrebu, Sarajevu, Rijeci, Banjaluci, Tuzli i Splitu, Pravni fakulteti u Zagrebu i Sarajevu, Narodno prozorište Tuzla, Akademija likovnih umjetnosti Sarajevo, kao i brojne osnovne i srednje škole širom regiona.

“Neprospavane noći i anksiozni napadi ništa su prema strahotama koje čitamo, a koje su prolazile te osobe. Impresionirane smo snagom i hrabrošću osoba koje s nama dijele svoje traume, ali i duboko ganute pomoći koja nam se nudi s brojnih strana. Svjesne smo da nas četiri nemamo kapacitet da bismo ovu borbu vodile same pa se stoga nadamo da ova priča neće završiti na potresnim pričama na društvenim mrežama. Ovo treba biti upozorenje nadležnim institucijama i organizacijama da je postojeći sistem podbacio i da ga očito treba mijenjati i uz zakonske okvire i njihovo provođenje” kažu djevojke koje su pokrenule domaću #MeToo lavinu, dodajući da je jedino što one u ovom trenutku mogu učiniti jest ohrabrivanje osoba koje su doživjele nasilje da svoje slučajeve prijavljuju nadležnim institucijama i potraže psihološku pomoć ako im je potrebna.