Porfirije pričom o jevanđeljima hipnotiše nacionaliste, Vučić može samo da ćuti i sluša uputstva o predaji Kosova

Piše: Balša Knežević

Završna faza normalizacije odnosa između dvije države Srbije i Kosova, odnosno kako bi srpski nacionalisti to formulisali ’’veleizdaja kosovskog zaveta’’, odvija se po unaprijed dogovorenom planu u vrhu srpske vlasti koju personifikuju autokrata Aleksandar Vučić i njegov saradnik Prvoslav Perić, operativnog imena Porfirije.

Beograd je odavno učinio sve što podrazumijeva priznanje nezavisnosti južnog srpskog susjeda, a svetosavska sekta (SS) poznata i pod akronimom SPC, na čelu sa Perićem ”glasno ćuti” na sve okolnosti koje ukazuju da je potpis na francusko-njemački ili bilo koji slični sporazum, samo formalnost.

Perić već odavno ne govori o ”vraćanju Kosmeta”, prećutao je sve ustupke koje je njegov saradnik Vučić učinio za Kosovo, a jedina veza koju ima sa ovom državom su povremeni turistički obilasci.

Koristi jevanđelja da zbuni hipnotisane nacionaliste

Perić je ipak shvatio da je najveći broj stanovnika Srbije svrstan u nacionalistički korpus i da je hipnotisan bajkama o ”vraćanju vojske na Kosovo”, kao i da počinju da negoduju zbog toga što lider tzv. SPC izbjegava uopšte i da pomene Kosovo u smislu vraćanja Srbiji ili eventualnog vojnog pohoda.

S obzirom da Perić zna da je najveći broj stanovnika ne samo Srbije, već i imaginarnog ”srpskog sveta”, posljednjih decenija trovan bajkama o Kosovskom boju i ”povratku Kosmeta”, ne može tek tako da im kaže da je ova nekadašnja srpska pokrajina, sad suverena država i da je to činjenično stanje nemoguće promijeniti. Periću naravno i ne pada na pamet da govori o sve glasnijim spekulacijama da su visoki funkcioneri tzv. SPC još 2007. godine uzeli tri milijarde eura od albanskog lobija da odustanu od Kosova i svu infrastrukturu u narednim decenijama prepušte Albanskoj pravoslavnoj crkvi.

Stoga se Perić opredijelio za oprobanu taktiku zloupotrebe Jevanđelja u političke svrhe, pa je prošle sedmice u obraćanju javnosti kazao da ”poslije osam vjekova neprekinutog prisustva na prostoru Kosova, SPC ne može da bude predmet bilo kakvih političkih pregovora i sporazuma o statusu Kosova”.

On je tom prilikom istakao da „SPC ne može da prihvati nijedan pravni i politički model ako se protivi jevanđelju i njenom osmovjekovnom postojanju na Kosovu“.

Osim što nastavlja laži o osmovjekovnom postojanju organizacije koja je stara svega oko vijek i po, ova poruka Porfirija ostala je potpuno nerazjašnjena. Jer reći da na Kosovu ne treba da se upotrijebi nijedan model koji se protivi Jevanđelju je isto kao da pitate nekoga da vam kaže lokaciju na kojoj se nalazi neki objekat, a vi odgovorite – ”nalazi se na planeti Zemlji”.

Međutim, kako Portal Aktuelno saznaje iz izvora bliskih vrhu tzv. SPC, a koji su prepoznali prljavu i perfidnu igru svoga lidera, Porfirije je mislio na ove stihove iz Jevanđelja po Mateju kada je govorio o Kosovu – I koji hoće da se sudi sa tobom i košulju tvoju da uzme, podaj mu i haljinu; I ako te potjera jednu milju, idi sa njim dvije; Koji ište u tebe podaj mu, i koji hoće da pozajmi od tebe ne odreci mu (Matej, 5 – 41,42,43)

Koristi jevanđelja da pošalje poruku o predaji Kosova

Pozivanje na ove jevanđeljske stihove nedvosmisleno govori da Perić indirektno sugeriše svom saradniku Aleksandru Vučiću da i pored svega što je već učinio da nezavisnost Kosova potpuno zaživi na terenu, treba da stavi i potpis na evropski sporazum i to formalizuje. Jer ako mu traže potpis, savjet Jevanđelja je da im se ”poda”, uz predavanje svega što može preko toga.

Da je Perić mislio na ove jevanđeljske stihove jasno je iz njegovih djela. Lider SS nije pominjao, niti kritikovao Vučićev režim kada je 1. februara na Kosovu i zvanično počela primjena uredbe Centralne banke kojom se predviđa da je jedina dozvoljena valuta – euro, čime se i zvanično ukida dinar. Takođe mu nije zasmetalo što su od 1. januara ukinute vize za nosioce pasoša Kosova, pa je samo tokom januara više od 800 Srba podnijelo zahtjev za kosovske pasoše, čijim nosiocima nijesu potrebne vize za ulaz na teritoriju EU.

Najbolji dokaz da je Perić možda i glavni promoter nezavisnosti, odnosno ”veleizdaje” Kosova je došao nakon parlamentarnih izbora u Srbiji u decembru prošle godine. Gotovo u isto vrijeme kada su u Srbiji održani parlamentarni i lokalni izbori, Beograd je poslije 12 godina odbijanja prihvatio i zvanične kosovske tablice na svojoj teritoriji. Sve ovo je prošlo bez bilo kakvog komentara od strane ijednog visokog funkcionera SPC.

Pozivanje na jevanđelja je lukav politički potez Perića kojim u isto vrijeme ”ubija dvije muve” – Vučiću šalje poruku da je došlo vrijeme da stavi potpis na normalizaciju odnosa, odnosno priznanje nezavisnosti Kosova, što je faktički, na terenu već odavno urađeno. Sa druge strane zaluđenoj narodnoj masi, koja je već decenijama pod žestokom nacionalističkom hipnozom zasnovanom na bajkama o Kosovu, uvaljuje potpuno opskurnu i mističnu priču o jevanđeljima koja može da se tumači na bilo koji način.

Ali jedini ispravan je ovaj koji smo gore pomenuli.

Amfilohije prorekao izdaju

Ovakva izdaja ’’kosovskog zaveta’’ i ćutanje tzv. SPC ne bi moglo da prođe bez žestokih osuda i velikog bunta u narodu da su živi bivši najviši funkcioneri ove parapolitičke organizacije Amfilohije Radović i Atanasije Jevtić. Njih dvojica za života bili su poznati kao najžešći kritičari Vučića zbog njegove ”veleizdajničke politike prema Kosovu”, pa je završni čin ”izdaje” krenuo tek kad su oni umrli od korone. Amfilohije je za života čak i predvidio Vučićevu veleizdaju Kosova.

Podsjetimo, sada prvi operativac tzv. SPC Velibor Džomić, je svojevremeno na početku pandemije doveo svoje nadređene u zabludu da ima lijek protiv korona-virusa. Od posljedica upravo korona-virusa umrla su četiri istaknuta visoka funkcionera SS Amfilohije Radović, Irinej Gavrilović, Atanasije Jevtić i Momčilo Krivokapić.

Po nalogu Beograda, Džomić je sproveo prljavi plan izdaje Amfilohijevog amaneta, a pitanje je kome je odgovaralo da gore pomenuti operativci i ”čuvari kosovskog zaveta” nestanu iz igre o Kosovu? Za kraj treba postaviti retoričko pitanje – da li bi Perić i Vučić mogli da sprovode ovakvu veleizdaju bez opštenarodnog otpora da su Radović i Jevtić i dalje živi i operativno funkcionalni?