BUDŽET 2025. I PRIJEDLOG ZA 2026: Godina za godinom ponavljamo isti fiskalni model – zaduženje za potrošnju, a ne za razvoj

Crna Gora je ušla u 2025. godinu sa budžetom koji karakteriše snažan rast rashoda i povećana tekuća potrošnja, dok je istovremeno predlog budžeta za 2026. godinu pokazao da Vlada nije napravila gotovo nikakav strateški iskorak. Uprkos drugačijoj retorici, dvije budžetske godine djeluju kao kopije jedna druge, sa identičnim slabostima i identičnim manjkavostima: visokim deficitima, rastućim dugom i sve manjim prostorom za investicije.

TEKUĆA POTROŠNJA DOMINIRA

Budžet za 2025. otkrio je suštinsku istinu o crnogorskim javnim finansijama – država troši više nego što zarađuje, a troši prije svega na ono što ne stvara novu vrijednost. Više od 50 odsto ukupnog budžeta odlazi na plate u javnom sektoru, penzije, socijalnu zaštitu i kamate. To znači da je više od pola novca potrošeno na obaveze koje ne donose ekonomski rast i koje su potpuno neelastične u krizi.

Ovakvi rashodi postaju trajni teret, a svako povećanje plata, penzija ili socijalnih davanja koji nema pokriće u produktivnosti automatski se pretvara u budući deficit. Zato ne iznenađuje da je za 2025. projektovan fiskalni deficit od oko 280 miliona eura, odnosno 3,5 odsto BDP-a, što je Vladu primoralo da se zaduži oko 900 miliona eura već tokom ove godine.

Kada se dva budžeta stave jedan pored drugog, slika postaje jasna. Plate, penzije i socijalna davanja ostaju najveći teret obje godine 

Prema srednjoročnoj projekciji, javni dug će do 2027. porasti za dodatnu milijardu eura, i dostići oko 64 odsto BDP-a. Time Crna Gora ulazi u zonu u kojoj dug više ne služi kao razvojni instrument, već kao stalna infuzija za održavanje tekućih obaveza.

SOCIJALNE POLITIKE: ŠIRE SE RASHODI, ALI NE I SOCIJALNA PRAVDA

Rashodi za socijalnu i dječju zaštitu u 2025. godini porasli su za oko 140 miliona eura u odnosu na 2020. godinu, ali taj novac nije adekvatno usmjeren. Najugroženije grupe – posebno stanovnici sjevernih opština, samohrani roditelji, porodice sa više djece i hronično nezaposleni – nisu dominantni korisnici rasta potrošnje. Socijalne politike postaju široke, ali ne i duboke; skupe, ali ne i efikasne. To stvara dvostruki problem: troši se više, a siromaštvo se ne smanjuje.

ULAZIMO U 2026. GODINU SA MALIM ZAOKRETIMA, ALI ISTIM NAVIKAMA

Predlog budžeta za 2026. godinu djelimično smanjuje ukupnu potrošnju – za oko 250 miliona eura u odnosu na 2025. – ali to smanjenje nije rezultat strukturnih reformi, već tehničkih i jednokratnih faktora. Suštinska struktura budžeta ostaje gotovo nepromijenjena: tekuća potrošnja i dalje dominira, dok kapitalni budžet ostaje tek skroman dodatak.

Predsavljanje predloga budžeta za 2026. godinu

Iako je najavljeno povećanje kapitalnog budžeta u 2026, to povećanje je nedovoljno da promijeni ekonomski tok ili otvori prostor za ubrzanje rasta. Još je indikativnije da se u tekstu budžeta pominje mogućnost zaduživanja do 3,2 milijarde eura, dok tabele navode oko 488 miliona planiranog zaduženja. Takođe, ministar Novica Vuković danas je prilikom predstavljanja budžeta kazao da će zaduživanja za 2026. iznositi 710 miliona eura. Takav raspon jasno pokazuje da Vlada ostavlja široku fiskalnu marginu za nepredviđene izdatke – što obično znači za tekuću potrošnju, a ne za investicije.

Drugim riječima: iako je nominalni budžet manji, logika potrošnje ostaje ista.

UPOREDNI POGLED: 2025. I 2026. – KAO DVIJE BUDŽETSKE KOPIJE

Kada se dva budžeta stave jedan pored drugog, slika postaje jasna. Plate, penzije i socijalna davanja ostaju najveći teret obje godine. U obje godine deficit se kreće oko 280 miliona eura. U obje godine investicije rastu marginalno. Zaduživanje ostaje jedina realna fiskalna poluga. U obje godine struktura potrošnje pokazuje da država nije u stanju da napravi prostor za razvoj bez novih kredita.

Nijedna budžetska godina ne donosi promjenu prioriteta: ni 2025. ni 2026. nisu godine razvoja, već godine preživljavanja. A preživljavanje koje se finansira dugom samo odlaže problem za kasnije – i uvećava ga.

Crna Gora se tako sve više udaljava od modela održivih finansija i sve više približava modelu u kojem razvoj postaje nemoguć bez snažnih vanjskih šokova ili radikalnih rezova

Zaduživanje samo po sebi nije problem, ako se koristi kao investicija u budući rast. Problem nastaje kada se država zadužuje da bi finansirala tekuću potrošnju. Tada dug postaje stalni teret, a budući prihodi stagniraju. Na taj način se stvara takozvana „zamka tekuće potrošnje“ – država troši sve više, dugovi rastu sve brže, a ekonomski rast se kreće sporije.

Crna Gora se tako sve više udaljava od modela održivih finansija i sve više približava modelu u kojem razvoj postaje nemoguć bez snažnih vanjskih šokova ili radikalnih rezova.

POLITIČKI KONTEKST: KRIZA JE U BROJKAMA, ALI I U NAVIKAMA

Kada se pogleda u cjelini, fiskalna politika Crne Gore nije rezultat realnog ekonomskog planiranja, nego političkog odmjeravanja. Rast plata, socijalnih davanja i penzija dominantno se poklapa sa izbornim ciklusima, dok se kapitalni budžet ne mijenja značajno bez obzira na politički kontekst.

To znači da je politika ušla u srce budžeta, a ekonomija ostala na njegovoj periferiji. U takvim okolnostima, teško je očekivati stabilne javne finansije, još teže ozbiljne investicione iskorake, a najteže ekonomski rast koji će državu učiniti manje zavisnom od zaduživanja.

Upoređena, analizirana i čitana u kontekstu oba budžeta – 2025. i 2026. godine, govore istu priču. Crna Gora troši mnogo, zadužuje se još više, a investira premalo. Budžeti ne prave razliku između onoga što je neophodno i onoga što je razvojno. Država funkcioniše po principu „plati sada, brini kasnije“, ali cijena odlaganja raste, a prostor za manevrisanje se smanjuje.

Ako se fiskalna politika ne promijeni, Crna Gora će ostati ekonomija koja živi na kredit, a ne ekonomija koja stvara vrijednost. A kada se dug koristi da bi se finansirala potrošnja, a ne razvoj, onda dug postaje uteg. I na kraju ga, kao i uvijek, plaćaju građani.

L.P.Đ.