Plitak potok & Mačji kašalj

piše: Željko Vukmirović

Rajo Evropa ne patiše. Formalno, Crna Gora raspolaže zvaničnim predsjednikom i premijerom. Neformalno, osobe sa tim zvanjima su plitak potok za Raja Evropu. Nešto slično važi i za ostale izvršioce raznih vodećih funkcija u izvršnoj vlasti. Dobro, ne mogu svi biti plitak potok. Ima tu i onih koji su mačji kašalj. U svakom slučaju, puno posla za samo jednog Raja Evropu. 

I taman kad se upustio u odiseju klizavog terena ili tankog leda zvanog „međunarodne vode“ iz njegove rođene koalicije ostataka Demokratskog fronta ga vraćaju u surovu realnost. I vuku za rukave, razvlače po lokalnom blatu. A onda i pakuju u priču kako je o dodjeli funkcije vrhovnog državnog tužioca odlučivao na osnovu „ukopnih cipela“. Nije moglo gore. 

Raju Evropi ništa nije trebala ta priča. Naročito mu nije bila potrebna u trenutku kad se još nije pošteno ni o’ladio od putovanja u Njujork i Vašington. Inače, putešestvije koja je u startu promovisana kao uspješan „diplomatski angažman“. Bez obzira na dugu i mukotrpnu pripremu, potezanje raznih veza i suočavanje sa činjenicom da lider prosrpskih i proruskih stranaka u Crnoj Gori baš i nema šta da traži na zapadnoj hemisferi. 

Posebno je zanimljivo kako se Rajo, kao idejni poklonik četničkog pokreta iz Drugog svjetskog rata za koji je bez sumnje dokazano da je predstavljao regionalnu okosnicu saradnje sa fašističkim okupatorom, uvalio njujorškim Jevrejima na njihovu svečanost. 

U prilog tome, nije na odmet podsjetiti se kako je Rajo bio prilično rastegljiv povodom svojih političkih angažmana, te evocirati uspomene iz 2007. godine i čuvenog Rajovog uvjeravanja američkih službenika kako je on za NATO, nego neće to javno, nije fora…

Sada, valjda, slijedi nova tura interesno poniznog djelovanja i novo nametanje Rajovog lika i djela Amerikancima. A onda bi, valjda, Evropa morala postati plitak potok za Raja. Dobro, ne mora baš cijela Evropa biti plitak potok za ovog iskusnog „prozapadnog srpskog nacionalistu iz Crne Gore“. Neke zemlje mogu biti i mačji kašalj. 

Tu lekciju ukapirao je i Vučić. A onda malo priče o raskolu među poniznim profesionalnim Srbima iz Crne Gore uopšte nije na odmet. Još kad izbor za favorita padne na Milančeta, samo nebo je granica. Pa još kada servira mogućnost da ga Rajo zajebe, stiže se do spektakla u najavi. A može da prođe i kao ruska smicalica na obodu Evrope. Svakako, ništa bez spominjanja Hrvatske. To, obavezno. Hrvatska je prema standardima srpskih radikala uvijek bila plitak potok. Bar na priči. Crna Gora je, iz iste priče, tek mačji kašalj. 

A ovo u lokalu, sa odugovlačenjem izgradnje kolektora i „ukopnim cipelama“ vrhovnog državnog tužioca, te sličnim manipulativnim doskočicama u svom političkom doprinosu, Rajo Evropa može da odradi i lijevom nogom. Uostalom, posvećenost odugovlačenju svakog pozitivnog crnogorskog pomaka ka Evropi ne smije ni na koji način biti narušena. Baš kao i nebitnost trenutnog predsjednika države ili premijera. Na kraju, urušavanje države Crne Gore pod teretom upornog zaduživanja i obesmišljenih institucija je temelj svih prosrpskih i proruskih tendencija na ovom podneblju. Ostali se i ne pitaju. Ostali samo brinu o sopstvenom i što dugoročnijem uhljebljenju. 

I eto nas pred vratima Rajovog željenog epiloga ovdašnje stvarnosti. 

Sve je to plitak potok. A nešto je i mačji kašalj.