Rajo Evropa će izdati Vučića, jer to je ono što voli da radi

Jedan od najistaknutijih političkih, profesionalinih Srba u Crnoj Gori, Andrija Rajo Mandić toliko se vezao za fotelju predsjednika Skupštine da će uraditi sve da se što duže zadrži u njoj.

Mandić je iskoristio svoju bliskost i snishodljivost Beogradu da se dokopa funkcije predsjednika parlamenta, čime je postao neformalni šef trenutne vladajuće strukture, dok Milojko Spajić tek formalno obavlja funkciju predsjednika Vlade.

Međutim, da bi se što duže zadržao na trenutnoj funkciji koja mu je toliko omilila, podrška Beograda nije dovoljna, pogotovo što se i njegovom dosadašnjem nalogodavcu srpskom autokrati Aleksandru Vučiću pozicija žestoko ljulja. Stoga je Mandiću jasno što treba da uradi da bi se zadržao na visokoj državnoj funkciji – odreći se svog doskorašnjeg mentora i nalogodavca Vučića!

Već se ogradio od Vučića

Rajo već smatra da je uradio dovoljno da do kraja redovnog mandata ostane na čelu Skupštine. Ali on razmišlja da i nakon 2027. godine i redovnih parlamentarnih izbora ostane na ovoj ili nekoj drugoj visokoj državnoj funkciji.

Zato se potpuno posvetio „evropskom putu“ Crne Gore, šlihta se Amerikancima, izbjegava da javno podrži Vučića, a ako izuzmemo povremeno pominjanje vraćanja kapele na Lovćen, ne upliće se previše ni u nacionalističke i destabilizatorske svinjarije kao njegov kolega Milan Knežević, koji će po svemu sudeći ostati vjerni „ćaci-lojalista“ do kraja.

Pipun ipak ostaje posljednji “ćaci”

Portala Aktuelno još u maju je najavio da se Mandić polako ograđuje od Vučića. To je postalo očigledno kada je advokat iz Srbije Miroje Jovanović saopštio da je Prvom osnovnom sudu u Beogradu podnio Inicijativu za pokretanje postupka lišenja poslovne sposobnosti srpskog autokrate Aleksandra Vučića.

Ono što je bilo veoma simptomatično u ovoj situaciji jeste odsustvo reakcije Mandića, koji sa advokatom Jovanovićem sarađuje još od slučaja „državni udar“. Osim što je Jovanović zastupao Mandića u slučaju „državni udar“, on brani i Mandićevog bratanića Danila, koji je osumnjičen za dvostruki pokušaj ubistva i već mjesecima se nalazi u pritvoru.

Izdaja saboraca

Da Mandiću neće biti teško da se odrekne Vučića jasno je na osnovu njegovog kalkulantskog ponašanja, koje uključuje olako odricanje od svojih političkih saboraca. Predsjednik Skupštine u potpunosti je promijenio svoje političko djelovanje od kako je došao na funkciju. Svoje radikalne stavove koji su često ispoljavani na uličnim protestima, zamijenio je kalkulantskim ponašanjem, što se najbolje vidi kroz odnos prema svojim nekada vrlo značajnim i bliskim funkcionerima i saradnicima.

Mandić s vremena na vrijeme ima ispade srbovanja jer se plaši da ne izgubi podršku tvrdokornih birača, ali suštinski ne pokazuje bilo kakvu želju da problematizuje neku temu koja je suprotna njegovim ličnim interesima i kosi se sa imidžom “evropejca” koji gradi.

Rajo Koljenica prije dolaska na funkciju predsjednika Skupštine

Mandić već izvjesno vrijeme preko svog budvanskog potrčka Mladena Mikijelja vodi sukob protiv uhapšenog bivšeg predsjednika opštine Mila Božovića i Nikole Jovanovića, Božovićevog čovjeka.

Odnos prema Božoviću je primjer Mandićeve kalkulantske politike za koji se zna od ranije, ali smjena direktorice podgoričke Gimnazije “Slobodan Škerović” Biljane Vučurović, jasno pokazuje da Raju nije uopšte stalo do nekadašnjih prijatelja. Supruga funkcionera NSD Jovana Vučurovića je smijenjena početkom godine, ali ako izuzmemo blage i sporadične reakcije, to je prošlo bez bilo kakvog jačeg negodovanja Mandića ili partije.

Bez zaštite je prošao i nekadašnji kontroverzni direktor Rudnika uglja Pljevlja Milan Lekić, koji je u kratkom vremenskom roku počinio saobraćajne prekršaje pod dejstvom alkohola, što je izazvalo ogorčenje javnosti. Iako incidenti koje je režirao Lekić ne zaslužuju da se opravdavaju, u očima birača nije bilo korektno da se Mandić makar onako drugarski jednom izjavom ne založi za svog saborca. 

Izdao ideologiju u koju se kleo

Osim što je zbog fotelje bio spreman da se odrekne od saboraca i da zaćuti kad im je najteže, Mandić se zbog funkcije odrekao i ideologije u koju se kleo.

Mandić se godinama predstavljao kao zakleti čuvar kosovskog zavjeta, ustvari je za šaku vlasti „izdao Kosovo“. Ni riječ nije progovorio kada je srpski autokrata Vučić, odavno upotpunio veleizdaju Kosova odlukama o priznavanju tablica, pasoša, prećutnim odobravanjem da euro bude jedina valuta u toj državi… Potpis na neki od evropskih sporazuma sada bi došao samo kao puka formalnost i priznanje faktičkog stanja stvari na terenu. Mandić je izdao Kosovo i kada je potpisao Sporazum o formiranju aktuelne vlasti. On se saglasio da ”razvija prijateljsku saradnju sa svim državama priznatim od strane Crne Gore”, uključujući i suverenu državu Kosovo, koju je naša država davno priznala!

Rajo Evropa nakon stupanja na funkciju predsjednika Skupštine

Iako je bio jedan od glavnih zagovarača politike da Crna Gora ne treba da bude suverena država i putinofil epskih proporcija koji je nadahnut ljubavlju prema kremaljskom Hitleru, izjavio da ’’Putina doživljava kao svog predsjednika’’, Mandić je sve to bez razmišljanja pogazio kada mu se ukazala prilika da parkira svoju četničku pozadinu u tapaciranu kožnu fotelju predsjednika Skupštine.

Mandić je u sporazumu prilikom formiranja vlasti potpisao da Crnu Goru doživljava ”kao svoju kolijevku i kuću”, da je ”NATO saveznik”, da će ”ostati posvećen potpunoj usklađenosti vanjske politike sa vanjskom i bezbjednosnom politikom EU”, što znači podrška sankcijama uvedenim protiv Rusije i Putinovog režima. Uz to je prošlog mjeseca podržao priključivanje Vojske Crne Gore aktivnostima NATO za uspostavljanje bezbjednosne pomoći i obuke za Ukrajinu.

Podrškom potpisivanju takozvanog ’’temeljnog ugovora’’ tzv. SPC i države, koji je redigovan u Beogradu, Mandić je pljunuo na zavjet Amfilohija Radovića.

A da ne govorimo o Mandićevom ponašanju, i njegovom ulizivanju evropskim zvaničnicima pričom o evropskoj budućnosti Crne Gore.

Ovakvo ponašanje Mandića koji je iz korjena promijenio svoj politički imidž u neku ruku i ne čudi, jer prema podacima Vikiliksa objavljenim 2011. godine, on je 2007. godine u Američkoj ambasadi dao obećanje da će uvesti Crnu Goru u NATO, ako mu pomognu da sruši tadašnji režim DPS-a.

Ako se neko i dalje pita da li će Mandić ostati „lojalan“ srpskom autokrati Vučiću, samo treba da u obzir uzme ono što je navedeno u ovom tekstu i odgovor se sam nameće.