SKIJALIŠTE KOLAŠIN NI KRAJEM 2025. NEMA GARAŽU: Tenderi, pomjereni rokovi i sumnjivi milioni razotkrili BEMAX-mehanizam korišćenja države kao paravana

Iako su tokom tendera i kasnije iz nadležnih institucija uvjeravali javnost da će garaža na Skijalištu Kolašin biti završena na vrijeme – kraj 2025. dočekujemo bez garaže, sa dodatno uvećanom cijenom projekta i bez ijednog ozbiljnog odgovora institucija. Umjesto infrastrukturnog rješenja, javnost je dobila još jedan primjer kako se kroz državne projekte mogu legalizovati višemilionski tokovi novca sumnjivog porijekla, dok se formalne procedure koriste kao štit od odgovornosti.

Iako je trebalo da bude gotova još 2024. godine, Skijalište Kolašin je prošlu zimsku sezonu dočekalo bez garaže. Turisti i građani u kolonama, improvizovani parkinzi po livadama i šumskim putevima, dok se obećanja o „završetku radova do kraja godine“ ponavljaju već godinama. Razlika je samo u tome što se rokovi stalno pomjeraju, a cijena projekta konstantno raste.

Tender za izgradnju garaže raspisan je krajem 2019. godine, kada je projekat bio u potpunosti pripremljen. Idejno rješenje urađeno je u skladu sa Planom posebne namjene Bjelasice i Komova, a potpisuje ga renomirani kanadski „Eco Sign“. Planirana garaža trebalo je da trajno riješi problem parkinga, bez narušavanja ambijenta planine i vizure ski-centra.

Međutim, već u fazi tendera pojavljuje se obrazac koji će obilježiti cijeli projekat. Najpovoljnija ponuda, u iznosu od sedam miliona eura, odbijena je zbog isteka licence jednog geometra, čiji je angažman u ukupnoj vrijednosti posla bio gotovo beznačajan. Umjesto da se taj formalni nedostatak ispravi, što je praksa u brojnim javnim nabavkama, ponuda je eliminisana, a posao je dodijeljen tri miliona eura skupljoj ponudi kontroverzne kompanije BEMAX.

Na tabli na kojoj su nevedeni detalji projekta navodi se da je BEMAX trebalo da završi radove na graži još u avgustu 2024. godine

Od tog trenutka, garaža prestaje da bude isključivo infrastrukturni projekat, a postaje finansijsko-političko pitanje.

Sa ulaskom BEMAX-a u posao, projekat se mijenja. Obim radova se smanjuje, arhitektonska rješenja više nijesu u skladu sa originalnim planom, ali cijena ne samo da ne pada, već se dodatno uvećava za još dva miliona eura. Rok završetka, koji je prvo bio najavljivan za 2024, zatim pomjeren na 2025, sada se ponovo relativizuje, bez jasnog datuma i bez ikakvih sankcija.

Ako se gradi manje, zašto se plaća više? Ako se projekat pojednostavljuje, po kom osnovu se produžava rok? I ko je odobrio izmjene koje su potpuno promijenile karakter projekta?

Ova pitanja dobijaju dodatnu težinu kada se sagleda širi kontekst kompanije koja je dobila posao.

Prema podacima Poreske uprave, na tzv. Crnoj listi poreskih dužnika prvo mjesto zauzima Veselin Kovačević, bivši zvanični vlasnik BEMAX-a, sa poreskim dugom većim od 30 miliona eura. Upravo taj podatak baca novo svjetlo na način na koji je jedna od najvećih građevinskih kompanija u državi funkcionisala godinama.

Rok završetka radova projekta za koji je BEMAX dobio tri miliona više od ponuđača koji je odbijen zbog tehnikalije, pomjeren za decembar 2025. godine, ali garaža još nije završena

BEMAX je u julu 2020. godine promijenio vlasnika, kada je Ivan Ubović kupio stopostotni udio kompanije od Kovačevića za 750.000 eura. Prema zvaničnim finansijskim izvještajima, BEMAX je u tom trenutku imao kapital procijenjen na 142 miliona eura, stalnu imovinu vrijednu oko 120 miliona i neraspoređenu dobit od 141 milion eura. Samo godinu ranije, kompanija je ostvarila neto dobit od 27,5 miliona eura, dok je u narednoj godini profit iznosio oko 14 miliona.

Postavlja se logično pitanje: kako je moguće da firma takve vrijednosti bude prodata za iznos koji predstavlja tek djelić njenog realnog kapitala? I još važnije – zašto bi neko dobrovoljno prodao kompaniju za svega oko 0,5 odsto njene procijenjene vrijednosti?

Prema ugovoru o prenosu udjela, do kojeg su mediji došli putem zahtjeva za slobodan pristup informacijama, Kovačević je u BEMAX uložio ukupno oko 749.800 eura. Nakon 15 godina upravljanja firmom i njenog vrtoglavog rasta, prodao ju je za praktično isti iznos, ostvarivši simboličnu kapitalnu dobit od oko 200 eura. Time je izbjegnuta i obaveza plaćanja poreza na kapitalnu dobit u iznosu od više miliona eura, koji bi bio obračunat da je kompanija prodata po realnoj tržišnoj vrijednosti.

Ovakva transakcija, sama po sebi, otvara ozbiljna pitanja o porijeklu kapitala, ali i o načinu na koji se formalno-pravni okviri koriste za prikrivanje stvarnih finansijskih tokova.

Kontroverzna komapnija BEMAX dobro zna sve slabosti sistema i kako može da ih koristi

Dodatni razlog za zabrinutost predstavlja činjenica da su, prema navodima medija, ključne osobe povezane sa BEMAX-om bile ili jesu predmet istraga Specijalnog državnog tužilaštva (SDT). Bivši suvlasnik Aleksandar Mijajlović, njegov poslovni partner Ranko Ubović, kao i bivši visoki državni funkcioneri Milivoje Katnić i Zoran Lazović, pominjani su u kontekstu organizovanog kriminala, šverca i pranja novca. Njihova hapšenja i istrage označeni su kao dio šireg obračuna sa tzv. „BEMAX klanom“.

U tom kontekstu, garaža na Skijalištu Kolašin dobija sasvim novu dimenziju. Građevinski projekti, naročito oni višemilionski i dugotrajni za koje je BEMAX „specijalizovan“, prema brojnim međunarodnim analizama, predstavljaju idealan mehanizam za ubacivanje i legalizaciju kapitala sumnjivog porijekla. Novac ne mora dolaziti direktno iz budžeta – dovoljno je da se kroz državni projekat „opere“ i dobije legitimitet.

Zato se u slučaju Kolašina ne postavlja samo pitanje da li je država preplatila garažu, već da li je država iskorišćena kao paravan za finansijske tokove čije porijeklo nikada nije ozbiljno ispitano.

Posebno zabrinjava to što, i pored svega navedenog, institucije ćute. Niko ne objašnjava zašto je jeftinija ponuda eliminisana, ko je dozvolio izmjene projekta, po kojem osnovu je cijena uvećana i zašto su obećanja o završetku „do kraja godine“ postala prazna fraza. Hoće li turisti i ovu sezone dolaziti u ski-centar bez osnovne infrastrukture, dok se milionski poslovi i dalje odvijaju bez kontrole?

Garaža na Skijalištu Kolašin danas je simbol sistema u kojem se zakoni o javnim nabavkama ne koriste za zaštitu javnog interesa, već kao alat za formalno opravdavanje odluka koje imaju ozbiljne finansijske i kriminalne implikacije.

Zbog toga će portal Aktuelno u narednom periodu sistematski otvoriti temu tendera i procedura javnih nabavki, zloupotreba zakona u tim postupcima, kao i realne mogućnosti korupcije u višemilionskim poslovima koji se godinama predstavljaju kao razvojni projekti. Slučaj garaže na Kolašinu biće samo početna tačka – jer ono što je ovdje razotkriveno daleko prevazilazi jedan ski-centar i jedan objekat.

L.P.Đ.