Džejkobova ljestvica košmara

piše: Željko Vukmirović

Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović je ponovo u igri. Niti ga neko nešto pita, niti to bilo kome pada na um, a i sa uvažavanjem je dosta tanak. Ipak, kako se Crna Gora makar malo pomjeri na svom putu ka evropskim integracijama, eto ti Milatovića đe istrčava do mjere koja upućuje da je ostvareni napredak upravo njegova zasluga. Istog časa se ispegla saopštenje koje sugeriše o izuzetnom predsjedničkom kapacitetu, te neopisivoj sreći što imamo takvu gromadu i doajena politike na čelu države. Pa, iako tačna adresa uspjeha uopšte ne živi na adresi sadašnje izvršne vlasti. Čak ni blizu. 

I tako stižemo do Džejkobove ljestvice košmara. Ponajprije iz razloga što nije neka muka utvrditi Milatovićev autoritet. To pitanje je razriješeno još na onim vanrednim izborima u Podgorici kada je dokazano da ne raspolaže uticajem ni na nekolicinu njemu navodno lojalnih lokalnih odbornika. 

Mada, o autoritetu, koji prema značenju pretpostavlja znanje, stručnost i iskustvo, moglo bi da se priča još od njegovih apostolskih dana i ministarskog učinka. Košmar u punom jeku. Niko mu ne može oduzeti pravo da je kao ministar ekonomskog razvoja ostvario priličan doprinos u početnoj destabilizaciji i urušavanju države. Bila je to igrarija koja je u sasvim primjetnoj mjeri nanijela materijalnu štetu crnogorskom budžetu. Neke kasnije procjene sagledavanja tog učinka, već iz prve sljedeće Vlade, odnosile su se na nezakonitost i djelovanje bez kredibiliteta. Ipak, sve je proteklo kao da se nikad i ništa nije desilo. 

Sa klupe za rezerve podigao ga je srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić. I to u zadnjim minutima uoči predsjedničkih izbora. Tako mu, valjda, nešto došlo da rješava stvari po Crnoj Gori. A i uvalio je silne paruljine srpskoj crkvi koja i danas raspolaže presudnim uticajem na važeću crnogorsku vlast. Milatović mu je to uzvratio neprijatno servilnim komentarom o Vučićevom poznavanju vina na sajmu Vinska vizija Otvoreni Balkan. I region je upamtio Milatovićeve riječi – „ali stvarno, ono, nevjerovatno koliko puno znaš…“. Ukratko, košmar koji i danas progoni. 

Košmar sa pikavcima u ulazu i mirisom prženih krompirića i piletine je u toku. 

A onda su na red stigle i evropske integracije. I ničim izazvani predsjednik Milatović je našao za shodno da se javi i objasni kako je to super, te kako je dinamika pregovaračkog procesa svakako posljedica njegovog dosljednog zalaganja. 

Nešto slično izvodi i premijer Spajić. Uostalom, stasali su zajedno i niotkuda. Zato su, bez obzira na uzajamno opanjkavanje, akteri iste predstave koju autorski svojataju. I to baš one predstave za koju su zaslužni taman koliko i bilo koji scenski rekviziti. 

Najveća fora je što ni evropski zvaničnici upetljani u misiju crnogorskog prijema u Evropsku uniju nemaju ništa protiv. Ili im bar taj par umišljenih lokalaca na vodećim državnim položajima ništa ne smeta. 

Ljestvicu košmara zaokružuje Milatovićevo najavljivanje sastanaka. Tu već stižemo do ličnog ostvarenja pod naslovom Predsjedniku nema ko da dođe. Potresna priča. 

Piši, horor.