“Oslobodioci” liječe komplekse od Hrvatske iz džepa građana Crne Gore

Piše: Nikola Popović

Neriješena pitanja između Crne Gore i Hrvatske nijesu nastala juče. Sporovi oko školskog broda „Jadran“, logora Morinj, imovine hrvatskih porodica u Boki, kao i pitanje ratne odštete, postoje godinama. Međutim, ključna razlika je u tome što su ta pitanja ranije držana pod političkom kontrolom i nijesu pretvarana u otvorene sukobe koji direktno opterećuju međunarodni položaj Crne Gore i njen evropski put.

Upravo tu se vidi suštinska razlika između politike prije 2020. godine i onoga što gledamo danas.

Ranije vlasti sa Zagrebom su vodile oprezne i odmjerene pregovore — bez popuštanja, ali i bez poteza koji bi Hrvatskoj davali dodatni prostor da bilateralna pitanja pretvori u instrument političkog pritiska kroz evropske institucije.

Od 2020. godine situacija se mijenja. Nova politička većina gotovo u kontinuitetu proizvodi nove tenzije sa Hrvatskom: od sporova oko table u Morinju, preko pitanja broda „Jadran“, naziva bazena u Kotoru, pa do usvajanja rezolucije o Jasenovcu.

Logor Morinj: Nova politička većina gotovo u kontinuitetu proizvodi nove tenzije sa Hrvatskom

Upravo je rezolucija o Jasenovcu otvorila novi prostor Zagrebu da stara otvorena pitanja postavi mnogo tvrđe i da ih direktno veže za pregovarački proces Crne Gore sa Evropskom unijom.

Nakon juna 2024. godine Hrvatska više ne nastupa samo kao susjed sa otvorenim bilateralnim pitanjima, već kao članica Evropske unije koja vrlo jasno poručuje da bez njihovog rješavanja nema ni nesmetanog evropskog napretka Podgorice.

To u praksi znači da svaki novi politički incident proizvodi i novi račun.

Tako se uz već otvoreno pitanje odštete bivšim zatočenicima logora Morinj, o kojoj se govori u iznosima većim od 17 miliona eura, sve glasnije otvara i pitanje vrijedne imovine u Tivtu procijenjene na desetine miliona eura, dok se paralelno šire i zahtjevi vezani za vojnu sukcesiju.

Svaki novi politički incident proizvodi i novi račun

Suština je jednostavna: Hrvatska danas ne traži više zato što su sporovi novi, već zato što joj je politika vlasti nakon 2020. godine dala mnogo jači politički i diplomatski osnov da stare sporove naplati skuplje.

I dok je vjerovatno da Zagreb na kraju neće blokirati ulazak Crne Gore u Evropsku uniju — jer je članstvo Crne Gore i u interesu Hrvatske — gotovo je izvjesno da će ta podrška biti naplaćena mnogo skuplje nego što bi to bilo moguće prije nekoliko godina.

Zato svaka nova provokacija ne završava samo diplomatskom notom, već novom fakturom iz Zagreba — koju će, na kraju, platiti građani Crne Gore.