ARSIĆ O SEKSUALNIM AFERAMA U SPC: Snažan pritisak politički bijednog Beograda, bio je da se sve zataška

Za Gorana Arsića, sveštenika koji je smogao hrabrosti da stane u zaštitu žrtava seksualnog zlostavljanja i bludnih radnji vladike vranjskog Pahomija što je, između ostalog, bila tema sinoćnje emisije “Zabluda”, autorke Žane Kovačević, emitovane na Al Džaziri, dovoljno nagrada za hrabrost jeste to što su mučena djeca, nakon svega što su doživjela, osjetila ljudskost i što se oni koji su razmišljali o samoubistvu – nijesu ubili.

To je Arsić kazao gostujući kod Darka Šukovića, u današnjoj emisiji Drugačija radio veza.

On je za Antenu M govorio o zavjeri ćutanja unutar Srpske crkve i neadekvatnoj reakciji države na brojne slučajeve seksualnog nasilja nad maloljetnim osobama, koje su počinili vladike i sveštenici SPC.

“To nije samo jedno dijete. Načelnik SUP-a Zoran Stošić, kojem su se dječaci žalili, javno je saopštio da su dolazili, ne jedan ili dva, nego 16 dječaka. U nastavku je istražni sudija Vladan Mićović, pobožan čovjek, jasno razdvojio – to nije bilo suđenje Srpskoj crkvi, kako oni često vole da miješaju, namjerno, lukavo i bezobrazno, nego Tomislavu Gačiću – koji je vješto i lukavo sakriven iza episkopa Pahomija. Snažan pritisak iz Beograda, politički bijednog Beograda, bio je da se sve to zataška”, kazao je on.

Dio onih koji nose mantije vjeruje u boga koji je produkt njihovog uma i njihovih želja, boga kao njihove ideje, boga koji sadrži opravdanje svih njihovih požuda za materijalnim bogatstvom, za vlašću, za moći, za dvorcima i za dobrim odnosim sa apsolutno svakom vlašću, navodi Arsić i dodaje:

“Zamislite sad, na primjer, Sabor bilo koje pravoslavne crkve, u Beogradu, Sofiji, Atini, nebitno, traje i onda dođe Hristos, onako kako mi čitamo o njemu u jevanđeljima i kako ga gledamo na freskama, ikonama. Ako bi ga, recimo, u Beogradu, ispred Patrijaršije, policajac (policija čuva Patrijaršiju!) pustio da uđe, i kada bi ga portir koji radi u Patrijaršije pustio da uđe, i kada bi došao u salu gdje su episkopi, kako bi se oni ponašali? Da li bi mu rekli: ‘Izvoli, sjedi na čelo i pomagaj, prosvijetli, nauči’. Teško. On bi njima smetao”.

Za Arsića su, kaže, djeca koja su stradala svetinje i za njih je, na svoj način, govorio “ne damo svetinje”. Ističe da je puno vremena proveo u Crnoj Gori i to onda kad “70 posto nije bilo kršteno”.

“Kum sam pola Crne Gore, čini mi se. U Ostrogu su se uglavnom dešavala ta kumstva. Da, Ostrog i mnoge crkve i manastiri su svetinje i u redu – ne damo svetinje. U ovom slučaju, ova djeca koja su stradala – meni su svetinje. Oni nijesu učili škole za šibicare, a i da jesu, ne bi trebalo da ih ta crkva tako olako skrajne”, navodi Arsić.

Gost DRV kaže da se ne kaje što je pomogao dječacima, uprkos raznim pritiscima koje je trpio, i da žali samo za jednim.

“Ne da se nikad nijesam pokajao, nego bih opet učinio isto, učinio bih na još oštriji način, jer su oni, ti koji se sakriše iza tih mantija, najveće kukavice na planeti. To važi za bilo koju religiju, oni su po pravilu kukavice – ti koji maltretiraju djecu, nejač, sirotinju. Kajem se što nijesam bio oštriji za neke stvari, ali nema veze – nadoknadiću”, kaže on.

Žana Kovačević  nije neprijatelj ni srpske crkve ni srpskog naroda, kaže Arsić i dodaje da je ona žena koja ide u crkvu, poznata po dobroti, hrabrosti i po bavljenju mučnim temama, kojima rijetko ko hoće da se bavi.

“U svetom pismu se kaže: Duh diše gdje hoće. Život je disanje, nije kalup institucije. Sinoćnja emisija Žane Kovačević i današnja ‘Drugačija radio veza pokušaj su tog disanja”, zaključuje Arsić, uz saglasnost da oni koji sprečavaju bavljenje ovim temama, zapravo, ostavljaju prostor da sveštenici poput Pahomija, Kačavende, Tihomira Đokića ili Stefana Šarića i dalje uništavaju živote mladih ljudi, koji nemaju mogućnost da se zaštite od njihove dominacije.