ČIRGIĆ: FCJK je od osnivanja rak rana velikosrpskih šovinista, BIRN se stavio u službu rusko-srpske politike na Balkanu

Sami pomen crnogorskoga jezika kod velikosrpskih šovinista izaziva groznicu. FCJK je dakle od osnivanja bio na meti onih koji potiru crnogorsku nacionalnu posebnost i državni suverenitet, ocijenio je u razgovoru za portal AKTUELNO dekan Fakulteta za crnogorski jezik i književnost Adnan Čirgić.

On je saopštio da aktuelni ministar prosvjete Miomir Vojinović perfidno nastavlja politiku koju je započela Vesna Bratić. Odgovarajući na pitanje o targetiranju dijela novinara i građanskih aktivista, Čirgić nema dileme da se “BIRN, pod krinkom emacipatorske organizacije, beskrupulozno stavio u službu rusko-srpske politike na Balkanu”.

Ipak, dekan FCJK je optimista jer kako kaže, “mi se borimo za opstanak”, dok se “oni bore za vlast po Vučićevoj tarifi za izdajnike”.

”Onaj koji se bori za opstanak nesumnjivo ima više motiva od onoga koji se bori za vlast. Zato će pobjeda biti naša. Koliko ćemo brzo do nje doći – zavisi isključivo od naše spremnosti i naše pameti”, tvrdi Čirgić.

AKTUELNO: Za FCJK prošle godine nije bilo novca za obezbjeđenje, sad nema ni za nastavno osoblje. Šta su motivi trenutne vlasti za ovakvo ponašanje prema Fakultetu?

ČIRGIĆ: FCJK je od osnivanja rak rana velikosrpskih šovinista u Crnoj Gori. Gotovo dva vijeka traje program po kojem se crnogorska kultura (u najširem značenju) tretira kao regionalni fenomen u okviru srpskoga etničkog korpusa. Jedan od najvažnijih segmenata te kulture svakako je jezik. Stoga nije čudo što i sami pomen crnogorskoga jezika kod velikosrpskih šovinista izaziva groznicu. FCJK je dakle od osnivanja bio na meti onih koji potiru crnogorsku nacionalnu posebnost i državni suverenitet. Zato su se godinama preko uslužnih medija od strane velikosrpski orijentisanih političara i funkcionera Crkve Srbije javnosti servirale dezinformacije o tome kako FCJK ne zadovoljava zakonske uslove, kako nema prostorne i kadrovske kapacitete i sl. Nakon preuzimanja vlasti na parlamentarnim izborima 2020. godine ta se politička „elita“ svim silama trudi da Fakultetu za crnogorski jezik i književnost zbilja oduzme neophodne zakonske uslove za rad, s krajnjim ciljem njegova ukidanja. To su kroz prljavu kampanju pokušali Vesna Bratić i Dragan Koprivica – najprije propagandom usmjerenom protiv uprave FCJK, podnošenjem lažnih krivičnih prijava, a onda i višemjesečnom finansijskom blokadom naše ustanove. To su pokušali i uslužni Urini funkcioneri takođe kroz prljavu propagandu i kroz podnošenje prijava koje su u daljem postupku odbacivane. To je učinilo i Ministarstvo finansija za vakta Milojka Spaića – ukidanjem zaštitarske službe zakonom zaštićenome kulturnom dobru, nekadašnjem Austrougarskom poslanstvu, samo zato jer je ta zgrada data na korišćenje FCJK. Novi ministar finansija nije vratio zaštitarsku službu iako mu je poznato da čak i prazna cetinjska zdanja (poput bivšega Ruskog poslanstva) imaju obezbjeđenje. Bilo je naivno očekivati da će novi ministar prosvjete Vojinović imati drugačiji odnos prema FCJK od prethodnika. On samo perfidno nastavlja politiku koju je započela Vesna Bratić. Zato je i izabran za ministra prosvjete.

AKTUELNO: Da li se može reći da je pored diskriminacije prisutna i neka vrsta progona prema profesorima i zaposlenima na FCJK?

ČIRGIĆ: Nema sumnje da je ta diskriminacija skopčana s progonom profesora FCJK. Time se šalje jasna poruka: Vlada Crne Gore protivna je postojanju Fakulteta za crnogorski jezik i književnost kao samostalne javne ustanove koja se bavi proučavanjem i afirmacijom crnogorskoga jezika i crnogorske književnosti. Montenegristika nije nauka koja će se razvijati o trošku države Crne Gore. No nesretnjici zaboravljaju da se montenegristika nikad nije ni razvijala zahvaljujući podršci države Crne Gore nego uprkos bojkotu i negiranju od strane države Crne Gore. A afirmisali su je i razvijali oni koji su to smatrali svojom životnom misijom. Tako je bilo od početka. Tako je i danas. Stoga svim profesorima FCJK imponuje činjenica da Abazovićeva izdajnička Vlada prema našoj ustanovi ima negatorski i neprijateljski odnos jer je to pokazatelj da smo na pravom putu. Jednako tako nam čini čast kad gotovo svakodnevno svjedočimo javnoj podršci našoj misiji od strane eminentnih stručnjaka iz regiona, Evrope i svijeta. Najznačajniji filolozi današnjice pružaju podršku ne samo filološkoj no i emancipatorskoj misiji koju danas ima FCJK. Imponuje nam takođe kad vidimo da uprkos tome što Univerzitetom Crne Gore danas upravljaju velikosrpskoj i sveruskoj agresorskoj politici bezrezervno odani rektor Božović i predśednica upravnog odbora Glušica – na tome univerzitetu ima i onih poput prof. dr Olivere Komar i prof. dr Veselina Ivanovića kojima basta pružiti javnu podršku najomraženijoj naučno-prosvjetnoj ustanovi u CG. Veliki broj naših studenata na svim našim protestima dodatan su podstrek da istrajemo u borbi protiv onih kojima će se jednoga dana suditi za veleizdaju.

AKTUELNO: Smatrate li da bi i drugi nadležni organi trebalo da se aktivnije uključe povodom prijava koje su podnijete za diskriminaciju osoblja FCJK. Da li vjerujete da će reagovati nadležni?

ČIRGIĆ: Cilj diskriminacije profesora FCJK sasvim je jasan. Taj se cilj mogao iščitati i iz „podrške“ koju nam je Branka Bošnjak pružila. Ko želi bolju platu – neka ide na UCG ili neka se cio FCJK pripoji Univerzitetu. Kad već nemaju zakonskoga osnova da ga ugase, lešinari koji danas vladaju Crnom Gorom misle da će boljom platom motivisati naše profesore da sami zatraže spajanje FCJK s UCG. Navikli da lutaju od solila do solila, oni dobro znaju da su Univerzitet Crne Gore, Crnogorska akademija nauka i umjetnosti i slične ustanove svakoj vlasti služile kao solilo za akademsku zajednicu koja bi (čast rijetkim izuzecima!) nakon toga otćutala sve što je poželjno otćutati. Da je bilo ko od nas htio da mu pamet sole ruski agenti ili izvršioci zadataka koje im posredstvom Abazovića zadaje Vučić, ne bismo se ni kupili na FCJK. Što se pak nadležnih organa tiče, imali su se oni i čime bitnijim pozabaviti no diskriminacijom FCJK jer ovđe nije riječ o diskriminaciji Fakulteta za crnogorski jezik i književnost, već o diskriminaciji cijele nacije čijim predstavnicima jedan otpadnik poručuje da se registruju kao nacionalna manjina u sopstvenoj zemlji. Više puta sam ponovio – ovđe je na djelu pokušaj potpunoga zatiranja Crnogoraca nakon kojega će država Crna Gora izgubiti smisao. Neka se ne zavaravaju svi ostali nesrbi da im ova vlast namjenjuje sudbinu drugačiju od one koju je namijenila Crnogorcima. Što se u toj vlasti trenutno nalazi i nekoliko zabluđelih ili podmićenih predstavnika manjinskih naroda – to ne negira ono što sam rekao. Naprotiv, samo ga potvrđuje. U Vučićevoj Crnoj Gori mogu živjeti samo oni kojima ne smeta gaženje ljudskih prava, šikaniranje kritičara, gušenje slobode javne riječi, svetosavska klerikalizacija i sl. Hoće li njegovu politiku sprovoditi Dritan Abazović, Milojko Spajić, Vladimir Božović, Fatmir Đeka, Ervin Ibrahimović – sasvim je svejedno.

AKTUELNO: Paralelno sa diskriminacijom prema osoblju FCJK objavljeni su spiskovi navodnih “ekstremista” i desničarskih organizacija na portalu BIRN-a. Kako komentarišete to što su građanski aktivisti i istaknuti borci protiv fašizma proglašeni za ekstremne desničare? Šta je po vama pozadina etiketiranja te vrste?

ČIRGIĆ: Nijesam upućen u dosadašnju djelatnost BIRN-a, ali nakon povjerenja koje su ukazali novinarki lista koji je vodio kampanju uništenja jednoga građanskog društva i promociju desničarski nastrojenih političara i njihovih koalicionih partnera koji se lažno izdaju za građanski orijentisane partije, dovoljno mi je da se ubijedim u nečasne namjere te organizacije. Nema sumnje da je svoje prljave prste u to umiješala ova vladajuća elita. Budući da su mi poznate aktivnosti svih ljudi koje je – u ogavnoj namjeri da ih diskredituje u daljoj borbi za ljudska prava – popisao BIRN, a s mnogima od njih sam i u prijateljskim odnosima, mogu reći da će ta skaredna analiza BIRN-a služiti narednim generacijama kao primjer ne samo neprofesionalizma no krajnje neljudskosti u izvršavanju preuzetih zadataka. Nakon te analize, čak i da su se javno izvinili i uklonili imena proskribovanih, BIRN ne može izbjeći prezir i gađenje svih kojima je istinski stalo do ljudskih prava i građanskih sloboda. BIRN se, pod krinkom emacipatorske organizacije, beskrupulozno stavio u službu rusko-srpske politike na Balkanu. Takvim nesojskim postupkom njihova je misija najsličnija misiji koju u Crnoj Gori danas ima Ura Dritana Abazovića.

AKTUELNO: Nakon progona, diskriminacije, etiketiranja, šta mogu očekivati oni koji misle drugačuje od trenutne političke većine?

ČIRGIĆ: Već sam na to djelimično odgovorio. Mislim da nije pitanje što možemo očekivati od trenutne političke većine. Jasno je da oni žele ugušiti javnu riječ, izvršiti odmazdu nad neistomišljenicima, satrijeti Crnu Goru i na simboličkome i na ekonomskom planu, pa i predati je kao dokaz svoje izdajničke poniznosti na parčanje regionalnim predatorima. Nije dakle više riječ o tome što mi možemo očekivati od njih. Treba se pitati što oni mogu očekivati od nas.

AKTUELNO: Pokrenuti su i građanski protesti IMA NAS. Vjerujete da taj vid aktivizma može donijeti rezultate odnosno ispunjavanje glavnog zahtjeva, a to je organizovanje vanrednih izbora?

ČIRGIĆ: Nadam se da će taj ujedinjeni građanski bunt pokazati što Vučić može očekivati od nas. Konsolidacija svih kojima je stalo do državnoga suvereniteta ove zemlje i građanskoga državnog ustrojstva očito zadaje strah slugama beogradske politike koje su prijevarno preuzele vlast prije dvije godine. Odbijanjem učešća u radu institucija kojima preko crnogorskih marioneta upravljaju ruske i srpske službe suverenistički politički subjekti moraju pokazati građanima da odustaju od dosadašnje zablude da se pravo i pravda mogu izboriti kroz institucionalnu borbu. Mi više nemamo što da izgubimo – osim budućnosti u svojoj zemlji. Mi se dakle borimo za opstanak. Oni se bore za vlast po Vučićevoj tarifi za izdajnike. Onaj koji se bori za opstanak nesumnjivo ima više motiva od onoga koji se bori za vlast. Zato će pobjeda biti naša. Koliko ćemo brzo do nje doći – zavisi isključivo od naše spremnosti i naše pameti.

D.G.