Belveder dostiže veličinu mita, on se ne može uhapsiti!

Piše: Mirna Nikčević

Posvećeno ”teroristima” sa Belvedera

Ne vjerujem onima poput Dritana (u daljem tekstu: Nemanje) niti njegovim saučesnicima. To me jako frustrira, jer sve kombinacije sa  čovječuljkom poput njega čine se nestvarno promašenim. No, naviklo se birati između manjeg i većeg zla, pa valjda treba i Nemanju prihvatititi kao nužno Zlo.

Možda bi valjalo prisjetit se nekih sitnica kroz koje je, pomenuti Nemanja Abazovć, do dna strovalio, povjerenje Crnogorki i Crnogoraca, svih vjera i uvjerenja.

Da li ono bješe on taj, Nemanja, što je zabogamiloga tražio amin od Rista Zlotočivog i bio dijelom tog užasnog prizora, uzrokom pobjede crnih zloslutnih mantija što su derartizovale crnogorske ulice od svakog daška ljepote i slobode?! Bijahu li ono predstavnici njegovoga civilnog sektora (nazdravlje civilnome sektoru) što na pitanje kakvo je političko uređenje Sjedinjenih država odgovaraju sa “navodno demokratsko” uz krikove “ne diraj mi Mitropoliju”… Ćutaše li para-vladini oportunisti na jezive napade i prijetnje koje su upućivali njegovi pajtaši svakom ko nije pao na priču o spektakularnom posrnuću Mila Đukanovića?

Došli smo, Nemanja Nejaki, na Tvoje. Eto, mandatar si. Neka nama, “teroristima” sve što nam je važno u životu svene, ako ikada prihvatimo, pod bilo kojim okolnostima, da ti budemo podrška, ili čudom nekim postanemo državni službenici, kao nekad što bijasmo!A ima nas, mnogo nas ima.

Reći ćeš “nemoguće”! A i mi smo, svetoga nam Petra Cetinjskoga mislili da je nemoguće da inferiorac bez naznake vrline, znanja i vaspitanja, što, dočepavši se vlasti, ganja i proganja one najbolje, dođe u situaciju da nešto bira, da nešto razabira.

U političkim previranjima u Crnoj Gori, ona jedna istinski patriotska Crna Gora, onaj dio populacije koji dijeli ljude jedino na ljudskost i nečovještvo – ostao je nekako izolovan, odbačen, nadglasan – zaglušen bukom klepetanja foteljaša što bi da slobodne ljude  kriminalizuju, gone i hapse.

Možda čak maštaju da ih drže u kavezima na stadionima, kao što je to euforično predlagao jedan od lidera Demokratskog Fronta. Potonji bi sigurno voljeli, iako to živi ne bi priznali, da vide neke od nas crnogorskih patriota u sudnicama pod optužbama za terorizam. Živi ne bi priznali da njihovim venama kola toksični revanšizam, budući da su njihovi lideri bili optuženi, a zatim i pravosnažno osuđeni za terorizam u pokušaju. Možda bi im se činilo kao da će sprati sa sebe taj zadah veleizdaje ako jednostavno nađu neke žrtvene jarce među crnogorskim patriotama, pa iste optuže za terorirzam i izdaju. Tragikomično!

Pa su, tako, izabrani da se gone oni koji stajahu na braniku domovine. No, Belveder je sada već  dio najsvjetlije crnogorske istorije. Belveder je postao ono što je postao, simbol otpora retrogradnim strujama oličenim u svetosavskom kultu i njegovim političkim eksponentima; isto tako i simbol otpora nepoštenoj trgovini između novopečenih foteljaša, koji ushićeno otkrivaju kako im političke igre sve bolje idu te kako im se sve više isplate.

Belveder je ostao i biće to što jeste, dostižući veličinu mita. Ovaj mit je nešto što se ne može kriminalizovati, uhapsiti, cenzurisati ili ućutkati. On je postao živi entitet u svijesti svih onih koji su bili zajedno tog dana na Cetinju, svih onih kojima ovaj mit nadahnjuje duh, koje je takvo iskustvo promijenilo. Časni branitelji, transformisani i inspirisani ovim snažnim iskustvom, u stanju su da promijene svijet i u stanju su da sa sebe zbace najcrnje optužbe, najjače okove. To su ljudi SLOBODNI.

Nenadmašna uloga aktuelnog mandatara u ustoličenju srpskog popa na Cetinju, te u potencijalnom kriminalizovanju i progonu onih koji su se pobunili protiv takvog ustoličenja biće sigurno razotkrivana i možda čak predmet istorijskih intriga. Zasigurno je da je svaki njegov potez, prije svega motivisan ličnom političkom, a kako to obično biva isključivo finansijskom koristi. Ali, šta se još krije iza toga i šta to sve animira političke aktere u Crnoj Gori, sigurno neće, niti može biti zadugo skriveno i skrivano.

Ponosan na nepresuđene predmete zataškavaja pedofilije po manastirma i crkavama ?! Ponosan na pucanje u građane Cetinja što braniše svoj Manastir od grješnih i pogrešnih, a kojima je on, Nemanja, obezbijedio ulaz i prolaz u crnogorske svetinje?! Ponosno slavivši koljače iz Srebrenice, ne uviđajući da je srednjevjekovno mučenje vađenja zlatnih zuba iz vilica nevinih muslimana diljem bivše Jugoslavije, a što je specijalnost dosadašnjih mu partnera u vlasti, veoma daleko od znanja o “dronovskom terorizmu”, koje pripisuje crnogorskim patriotama…

Za njega i njegove istina ostaje neshvatljiva, jer su se stekli u svijetu materijalnog, lažnog i prijevarnog.

Pitam se šta govore svojim sagovornicima iz EU struktura. Da li je onaj spisak “terorista” unutrašnja ili vanjska tema? I zašto, pobogu, nije javno obznanjena zahvalnost Ukrajinskog ministarstva vanjskih poslova Cetinju za podršku koju Prijestoni grad svakodnevno iskazuje za slobodu i mir u Ukrajini?!

Dok, nažalost, nesreća Ukrajine otvara oči vašim podržavaocima sa Zapada, pa već znaju da su sa đavolom tikve sadili, po sred Mediterana, “teroristi” sa Belvedera poručuju crnogorskim svetiteljima i vladarima, te svakome ko treba da čuje … Tu smo! Đe trebamo biti!