Connect with us

Komnetar

Belvederski pucnji na policiju – istorija se ponavlja

Published

on

piše: Boban Batrićević

Javnome servisu Crne Gore baš se nije dalo u potonjih po godine pri izvještavanju o pucnjavama. Śećate se – u maniru putinovskih propagandnih jazbina nekoliko dana prije izbijanja ruske agresije na Ukrajinu portal RTCG s istaknutim znakom pitanja dumao je – Ukrajinci napali Lugansku republiku. Ubrzo potom javnost se mogla uvjeriti ko je koga napao. Kako je Javni servis dospio na grane Sputnjika pitanje je za tamošnji menadžment. Tehnike kaskaderskoga izvještavanja nova je urednička politika kalila na Belvederu 4. i 5. septembra 2021. prilikom uhelikopteričenja Joanikija II Nedostojnoga. Tada je, u kritičnome trenutku po crnogorsko društvo, ponovo stajao znak pitanja nakon vrlo opasne konstrukcije – demonstranti pucali na policiju. Taj podatak koštao je Cetinje neviđene policijske torture pendrecima, gumenim mecima, Carevićevim bagerima, trovanjem suzavcima. „Afera Knežević“ i tonski zapisi koji svjedoče o razgovorima šefa Protivterorističke jedinice opovrgli su kasnije sve navode protiv demonstranata. A optužbe na njihov račun od strane vlasti, policije i svih provladinih medijskih punktova bile su i te kako masne: neprijavljeno okupljanje ekstremista i terorista, ugrožavanje javne bezbjednosti, nepoštovanje državnih organa i, naravno, pucanje na policiju.

Odgovor na pitanje zašto je vladajuća i Crkvi Srbije posilna većina zajedno sa svojom menažerijom tako etiketirala i stvarala lažnu sliku o demonstracijama na Belvederu naći ćemo na tome istome mjestu, samo 85 godina ranije. U mnogim je govorima, tekstovima i akcijama cijela epopeja oko cetinjskih barikada i pobune protiv nasilnoga i nedostojnoga ustoličenja protekla u emanaciji Belvedera iz 1936. godine. Argumenti demonstranata iz 2021. naličili su parolama i motivaciji onih iz 1936. – borba protiv narastajućega fašizma i velikosrpskoga nacionalizma, status Crne Gore. S druge strane, percepcija demonstranata od strane zagovornika ustoličenja, tj. cijele tadašnje i dijela sadašnje vlasti, bila je istovjetna pogledima zvaničnih vlasti Kraljevine Jugoslavije na belvederska okupljanja iz 1936. godine. Čitajući „Zetski glasnik“ od 1. jula za 1936. (tadašnju pisanu verziju Javnoga servisa za Crnu Goru) i izvještaj o „Događaju kod Belvedera“ na strani dva, možete naići na redove koji kao da su nastali 2021. godine. Novinar „Zetskog glasnika“ potpisan inicijalima A. A. u ime vlasti veli da se grupa komunista i protivnika državnoga poretka 26. juna okupila ne bi li došla na Cetinje i održala zbor. Dalje navodi: „Pošto ovaj zbor nije bio u zakonskom roku prijavljen niti odobren, bezbjednosni organi prepriječili su im put i pozvali da se raziđu.“ Po njegovim tvrdnjama, okupljeni nijesu željeli poslušati organe reda već su u znak protesta „napali oružjem organe žandramerije. Napadači su ispalili u pravcu žandarma najprije dva hitca, a za ovim su otvorili čitavu paljbu u kojoj je ispaljeno preko 150 metaka“. Onako kako je Dritan 5. septembra 2021. najavio hapšenja vinovnika i govorio da je policijska akcija na Cetinju bila uzrokovana time što su demonstranti nasrnuli na policiju i bačili molotovljev koktel te da je to urađeno radi mira u državi, tako je karađorđevićevska štampa pravdala ponašanje i djelovanje svojih žandarma. Pa veli A. A: „Organi žandarmerije po propisima svoje službe ispalili su u odbranu jedan puščani plotun na napadače… Nadležna sudska vlast povela je postupak. Dosada je uhapšeno 55 lica. Inače u čitavoj Zetskoj banovini vlada potpun mir i red.“ O broju stradalih „Zetski glasnik“ izvještava da su ubijena dva „napadača“ i ranjeno šesnaest osoba te da s policijske strane niko nije poginuo „pošto su se ovi blagovremeno zaklonili“.

Realnost je te 1936. godine bila znatno drugačija. Nezadovoljni režimom Milana Stojadinovića tadašnji građani i građanke Crne Gore koje su predvodile Komunistička partija Jugoslavije i Crnogorska federalistička stranka pokušali su organizovati demonstracije. Hiljade ljudi koji su nosili razvijeni krstaš barjak – prvi put istaknut javno nakon 1918. godine – krenuli su na Cetinje da izraze svoja uvjerenja i ukažu na neravnopravan status Crne Gore. Pošto ih policija nije puštila da uđu u Cetinje, na njih je otvorena vatra. Ubijeno je šest, a ranjen veliki broj demonstranata. Akcijom sprečavanja ulaska demonstranata u Cetinje rukovodio je podban Jevtić isto kao što je akcijom policije 2021. godine rukovodio vicepremijer Abazović. Klimu tadašnjih dešavanja u Crnoj Gori odlično ilustruje činjenica da je režim od 1936. do 1938. na više lokacija ubio jedanaest a ranio preko četrdeset ljudi. Ivan Ribar o tome je zapisao: „Crna Gora je bila pretvorena u pravo ratište između naroda, policije i žandarma Korošca … Crnogorci su podnosili najteže bespravlje i bezakonje i zato su najbrutalnije metode nasilja bile uperene protiv Crnogorca, no i najjači otpor je bio u Crnoj Gori.“

Kad je srušen monarhistički režim u Drugome svjetskom ratu te nakon njega uspostavljena nova Jugoslavija koja je vratila subjektivitet Crnoj Gori, nove su vlasti odmah procesuirale krivce za belvedersko krvoproliće. Glavnokomandujući policijske akcije iz 1936. Milovan Ilić „Belvederac“ osuđen je 1947. godine. Tako to rade ozbiljne države kakva je bila Titova Jugoslavija – ne zaboravljaju! Nameće se pitanje – da li će odgovorni za trovanje i prebijanje Cetinja iz 2021. godine biti procesuirani? Možemo li očekivati od podbana Jevtića aka Dritana Abazovića da samome sebi sudi zbog sramotnih odluka, odnosno da prokaže čitav komandni lanac koji nas je stezao u septembru? Dok na to ne dobijemo odgovor ne možemo smatrati da je padom Vlade Zdravka Krivokapića uopšte došlo do promjene vlasti u Crnoj Gori.

 

Click to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.

Advertisement

Najčitanije