Connect with us

Ekologija

BUŠENJE NAFTE U CRNOGORSKOM PODMORJU: Ilinčić kandidovao projekat

Published

on

Najave da će italijansko-ruski konzorcijum Eni-Novatek uskoro početi prvo istražno bušenje nafte na crnogorskom podmorju, izazvalo je strahovanje da bi time mogla biti ugrožena životna sredina, ali i turizam.

Na međunarodni oglas kompanije British petroleum kojim je traženo rješenje za problem skupljanja istekle nafte, javio se Kolašinac Zoran Ilinčić, koji je sa svojim timom ponudio potpuno novo rješenje za separaciju nafte od vode.

To rješenje je, kaže za portal Luča Zoran Ilinčić,  u vrhu po pitanju tehnoloških dometa, ali je potrebno da neko finansijski podrži njegovu realizaciju.

U razgovoru za naš portal, Ilinčić objašnjava da je na lokalitetu gdje treba da se pravi bušotina pored naše obale dubina mora oko 50 metara. Visina talasa tokom godine može da bude i do 3,5 metra, a brzina morskih struja može da bude čak i do 2 km na sat.

Ovi podaci, kaže on, ukazuju da je to područje vrlo problematično za postavljanje barijera, jer visoki talasi  i jaki vjetrovi mogu da unište postavljenu barijeru. Velika brzina morskih struja bi u slučaju neke incidentne situacije vrlo brzo proširila naftnu mrlju, tako da bi uklanjanje nafte bilo vrlo problematično, objašnjava on.

Sve ovo, tvrdi,  treba sagledati na vrijeme i pripremiti se u mjeri u kojoj je to tehnički izvodljivo i moguće.

-Kako biste objasnili našim čitaocima kako se koriste barijere za širenje nafte?

Te barijere se postavljaju oko naftnih mrlja i služe da spriječe njihovo širenje.

Mogu se postaviti i preventivno na mjestima gdje se može desiti ispuštanje nafte, kao recimo oko naftnih platformi ili između naftnih platformiiI obale. Platforme se moraju fiksirati na tom području putem sidrenja ili na neki drugi pogodan način.

Ovaj način ima nekoliko nedostataka, u prvom redu time se značajno smanjuje upotrebljivost kod velikih talasa. Takođe, one predstavljaju i značajnu smetnju prolasku plovila.

U periodu kada nema potrebe za korišćenjem barijera, one se mogu lagerovati na kopnu (ako je blizu) ili na naftnoj platformi, pa se u slučaju incidenta odmah stave u funkciju.

Plovidba brodova i vađenje nafte iz podmorja su aktivnosti koje mogu da izazovu izlivanje nafte u mora i okeane, čime se mogu ugroziti znatna materijalna dobra i izazvati ekološke katastrofe. Kako to spriječiti?

Briga država da se to ne desi je jedan od prioriteta očuvanja biodiverziteta.

Mjere koje se preduzimaju mogu se podijeliti u dvije osnovne grupe:

  • mjere kojima se sprečavaju nezgode
  • mjere kojima se umanjuju posljedice nezgoda.

Sada, kao i u doglednoj budućnosti, teško je očekivati da se stvore radni i eksploatacioni uslovi koji bi u potpunosti spriječili nezgode ove vrste.

Zato, treba biti spreman za primjenu mjera koje će umanjiti posljedice nezgoda.

Naravno, izbor opreme najviše zavisi od materijalnih mogućnosti onih koji su zaduženi za taj posao. Takođe, bitno zavisi i od veličine naftne mrlje i količine nafte koja treba da se ukloni.

U osnovnu opremu za uklanjanje nafte i naftnih derivata spadaju:

  • barijere za naftu različitih konstrukcija i plutajuće barijere, obično napunjene pjenom;
  • uljni upijači, kao i tekstilni materijali za upijanje petrolejskih supstanci;
  • Sredstva za odmašćvanje tj. sredstva za hemijsko razlaganje ugljikovodika;
  • pumpe za sakupljanje i transport materijala isteklih na površinu vode;
  • Brodovi za skupljanjeiI odvoženje skupljene nafte.

Za upijanje isteklih materija na vodenoj površini potrebno je upotrebljavati  upijače nafte koji ne upijaju vodu.

S obzirom na materijalni sastav, razlikuju se dva tipa upijača:

  • upijači od sintetički materijala na osnovi tekstilnih čestica i vlakana (polipropilen i polietilen) i
  • prirodni (uglavnom treset).

Prirodni materijali su ekološki bolji i imaju bolja upijajuća svojstva. Oni su skuplji, ali su biorazgradivi. Sintetički upijači su jeftiniji, ali se moraju uništiti paljenjem.

Treći sistem je mehaničko skupljanje izlivene nafte pomoću specijalno pripremljenih brodova u tu svrhu.

Znamo da je Evropska unija formirala čitavu flotu od 19 brodova koji su raspoređeni u raznim evropskim lukama. Kako će se oni koristiti?

Jedan od njih je ukotvljen u Trstu i ima zadatak da reaguje u slučaju nekog incidenta u sjevernom Jadranu.

Brod se zove “Marisa N” i raspolaže sa svom potrebnom tehnologijom za čišćenje voda od nafte.

Radi se o specijaliziranom motornom brodu tipa tanker, izgrađenom 1980. godine, dugom 70, a širokom 12 metara.

Opremanje ovog sofisticiranog plovila finansirano je sredstvima Europske unije.

Jadransko more je jedan od najvećih  prirodnih resursa  Crne Gore, pa je njegovo očuvanje jedan od  naših prioritetnih zadataka.

U tom cilju potrebno je da ostvarimo saradnju sa Evropskom unijom u cilju obezbeđenja sredstava za nabavku potrebne opreme koja bi spriječila neku eventualnu  ekološku katastrofu prilikom eksploatacije nafte na našem primorju.

Smatra se da se najveća svjetska ekološka katastrofa desila 2010. godine kada je iz bušotine British Petroleuma u Meksičkom zalivu istekla ogromna količina nafte, koja je obuhvatila 160 kilometara obale.

Pokušaj zatvaranja bušotine Deepwater Horizon operacijom koju naftaši nazivaju “top kill”, odnosno upumpavanjem velikih količina mulja u bušotinu, nije uspio brzo zaustaviti isticanje nafte. Predstavnik kompanije je to pokušao objaniti  činjenicom što se radi posao na morskoj dubini do 1500 metara.

Britiš Petroleum je tada raspisao međunarodni oglas za rešenje problema skupljanja istekle nafte.

Ja sam se sa mojim timom javio na taj oglas I dao jedno potpuno novo rešenje za separaciju nafte od vode. Koliko vidim kakvo je sadašnje stanje opreme u toj oblasti u svijetu, to rešenje je još uvijek u samom vrhu po pitanju tehnoloških dometa, ali je potrebno da neko finansijski podrži njegovu realizaciju.

Marisa N

1 Comment

1 Komentar

  1. Marko

    21.04.2021. at 21:00

    Bravo za Zorana! Uvijek nešto interesantno!

Leave a Reply

Your email address will not be published.

Advertisement

Najčitanije