PETAR I CARIGRADSKOM PATRIJARHU: Crnogorski narod nije nikada priznavao Vujića

Na današnji dan, 10. marta 1798. godine, Petar I Petrović Njegoš uputio je zanimljivo pismo carigradskom patrijarhu Gligoriju.

Pismo u cjelosti prenosimo iz knjige “Petar I Petrović: Djela” koju je na stranama 326 i 327 objavio CID iz Podgorice, 1999. godine. Pismo je toliko jasno da ga ne treba opisivati. Evo ga:

“Na pismo vaše svetosti, u kojemu pitate za nekoga Dimitrija Vujića, koji se nalazi u Carigradu i koji naziva sebe kavaljerom bivšega kralja poljskoga, i osim toga vladajućim zapovijednikom Crne Gore, smatram za dužnost odgovoriti vašoj svetosti sljedeće: Što pomenuti Vujić pretstavlja blistatelnoj Porti nekakvo pismeno punomoćije potpisano od gubernatora crnogorskoga Ivana Radonjića od Njegoša, koje je napisano 5 avgusta 1795. godine, u kojemu pismu piše da su Crnogorci dobrovoljno izabrali Vujića za svoga vladajućeg zapovijednika – to javljam vašoj svetosti da takvo pismeno punomoćstvo ne važi ništa i da je lažno, jer gubernator crnogorski nema savršeno nikakve vlasti nad narodom, no nosi na sebi samo jedno prazno ime, – sljedovatelno on nema nikakve sile ni vlasti, niti je pak može imati, da preduzima takve planove i da izvršava takva djela. Gubernator nema više vlasti nad narodom, no koji mu drago drugi Crnogorac.

U ovakvome istinitome i tačnom smislu od imena moga, i od imena svoga naroda crnogorskoga dostavljam do znanja vašoj svetosti da pomenutoga Dimitrija Vujića crnogorski narod nije nikada priznavao ni priznao za svoga zapovjednika, niti ima namjere priznati ga.

Na Cetinje, 10 marta 1798. godine…”

Pomena srpskog naroda u Crnoj Gori praktično nema prije nego što je na Cetinje u jesen 1827. stigao srpski pjesnik Simo Milutinovič Sarajlija, koji je odmah postao učitelj Rada Tomova, budućeg Petra II Petrovića Njegoša.

M. Ćosović