BORBA: Istražitelji provjeravaju umiješanost Toma Čelebića u gradnju stadiona i sumnjivo vađenje šljunka u Donoj Gorici

Policijski službenik Goran Mitrović iz Odsjeka za privredni kriminal u Upravi policije je kazao u emisiji Reflektor TV Vijesti da trenutno kontrolišu jedno pravno lice “koje nije malo”, vezano za vađenje šljunka u Podgorici.

“Tu se upetljao i Glavni grad. Zašto je došla da traži da se preko nje traži saglasnost od Uprave za vode. To je sada u fazi izviđaja”, rekao je tada Mitrović.

Tragom ove informacije, redakcija Borbe je krenula u istraživanje i došla do pouzdanih informacija da je pomenuti inspektor najvjerovatnije mislio na lokaciju od Donje Gorice do Donjih Kokota i na šljunkovite sprudove, koje je na osnovu ugovora sa Glavnim gradom, čistilo preduzeće Čelebić, što su potvrdili iz gradske uprave.

U posao čišćenja ušlo se na inicijativu OFK Mladost Lješkopolje 1970.

Kako saznajemo, upravo je ovo predmet policijskih provjera.

Uklanjani su rječni sprudovi iz prostora korita rijeke Morače, sa lokaliteta Dahna i Mišurica, a na osnovu incijative OFK Mladost Lješkopolje 1970, u skladu sa saglasnosti Uprave za vode broj 11/18-0101-706/4 od 15.08.2018. godine i izvještajem stručne komisije Uprave za vode.

U izvještaju se naime navodi da, da bi se negativni procesi u koritu rijeke Morače, djelimično ublažili, Uprava za vode se saglasila da se regulaciono-interventni radovi izvedu i izvrši uklanjanje riječnog materijala kako bi se očuvao ekosistem.

Ugovor o izvođenju radova na uklanjanju rječnih sprudova iz prostora korita rijeke Morače, sa lokaliteta Dahna i Mišurica, u skladu sa saglasnošću Uprave za vode i izvještajem stručne komisje Uprave za vode o pogledu korita rijeke Morače na potezu od Donje Gorice do Donjih Kokota, potpisan je sa firmom Čelebić d.o.o. Podgorica.

Glavni grad je Ugovor proslijedio Upravi za vode, Sekretarijatu za komunalne poslove i saobraćaj, Komunalnoj policiji i Komunalnoj inspekciji, kao i dopise o radovima, rješenje o nadzoru i saglasnost Uprave za vode.

Glavni grad je, takođe, formirao nadzorni odbor, koji je kontrolisao čitav postupak radova.

Nadzorni organ koji je trebao da prati i usmjerava uklanjanje sprudova, formulisan je Ugovornim odnosom naručioca i izvršoca radova definisana su međusobna prava i obaveze.

Ugovorom je definisano da se izvršilac posla obavezuje da će Upravi za vode tokom izvođenja radova dostavljati mjesečne izvještaje o izvedenim radovima i količinama izvezenog materijala sa sprudova, ovjerene od strane nadzornog organa.

Pritom nikada u javnosti nije saopšteno koliko je iz Morače izvezeno materijala sa sprudova i kolika je zarada Glavnog grada od ovog posla.

Niko do sada nije distavio na uvid obračun nakande za izvađeni materijal, saglasno zakonu, to je trebala da vrši Uprava za vode.

Iz ovog očigledno nelegalnog posla na kojem je insistirao Glavni grad kada je na čelu podgoričke administacije bio gradonačelnik Slavoljub Migo Stijepović, tako da sve indicije govore da je od ovog materijala napravljen stadion FK Podgorica i Mladosti iz Lješkopolja, koji ima veoma glamurozan naziv za naše prilike – DG Arena.

Stadion je u privatnom vlasništvu Miomira M. Mugoše i vlasnika Čelebić kompanije Tomo Čelebić. Ova kompanija je i generalni sponzor fudbalskog kluba Podgorica, svojim je strateškim, finansijskim i logističkim ulaganjem doprinijela njegovom razvoju.

Pored ulaganja u stručni kadar i igrače, kompanija Čelebić je pomogla i razvoj infrastrukture tako da danas klub raspolaže sa pomoćnim terenom, sa vještačkom podlogom, i glavnim terenom sa prirodnom podlogom.
DG Arena trenutno ima istočnu tribinu sa 1.500 mjesta, a zapadna tribina, je urađena po najsavremenijim standardima, čiji će kapacitet 2.800 mjesta. Izgrađena su još dva pomoćna terena, čime je realizovan kompleks sa glavnim i tri pomoćna terena.

Da se ovdje radi o mutnom poslu govori činjenica da se pod plaštom jednog privatnog fudbalskog kluba OFK Mladost Lješkopolje 1970, dozvolila sumnjiva i nezakonita eksplotacija šljunka. Dok se posao povjerava jednom od vlasnika kluba firmi Čelebić.

Na osnovu dobijenih podataka zaključuje se da su ugovori bili samo ,,ulaznica“ da se uspostavi organizovana šema između OFK Mladost Lješkopolje 1970, uprave Glavnog grada, Uprave za vode i firme Čelebić, da se državna imovina pravdana navodnom regulacijom korita rijeke Morače kroz eksplotaciju šljunka, nezakonito prenese na privatna lica.

U tome su velikim dijelom doprinijele i aktivnosti u okviru “legalno” dodijeljenih poslova na regulaciji korita rijeke Morače, pod plaštom čega se u dužem vremenskom periodu, odvijala nelegalna eksploatacija koja je omogućavala pojedincima i njihovim firmama sticanje enormnog bogatstva na račun prodaje prirodnih dobara države Crne Gore.