VUKAŠIN PEROVIĆ: Kraj civilizacije

Premijer Zdravko nije imao potrebu da svojoj državi čestita najznačajniji praznik.

Možda ovo uopšte nije njegova država, ili su ovo grdni dani za njega. Prvo Srebrenica, pa 13. jul. Stalno neke ubice i neke žrtve.

Neki napadaju, neki se brane, jedni osvajaju, drugi oslobađaju. Ništa tu njemu nije jasno.

Objasnio je Zdravko da će on to sve da pomiri i da potrpa u jednu grobnicu. I kao uvijek kad progovori, stavlja nas u dilemu da li mu stvarno ništa nije jasno, ili je suviše lukav. Znamo da su žrtve davno sahranjene. Pa što radi Zdravko?

Oće li on to da rehabilituje četničku ideologiju? Sve ono što crkva iz Srbije godinama čuva, njeguje i propagira. Pokušava li da nastavi tamo đe je zastao Čiča Draža? Planira li se ovo država koju su osmislili saradnici okupatora u II ratu i u kojoj neće biti mjesta za nesrbe i nesvetosavce?

Prvi dio je završen. Nova Vlada je slijepa za šubare, kokarde i zastave, gluva na četničke pjesme i prijetnje i nijema kada treba osuditi zločince i zločine. Srećom, taj plan je unaprijed osuđen na propast.

Ne mogu se miješati nevine žrtve i zločinci, patriote i izdajnici, heroji i kukavice. To bi značilo da su ljudi izgubili svaki kritički stav i u istu ravan stavili svjetlost i tamu. Da su prestali da razlikuju dobro i zlo.

Ta naopaka Zdravkova svijest bi podrazumijevala da se u Beogradu napravi zajednički spomenik Paveliću i žrtvama Jasenovca, u Jerusalimu zajednički spomenik Hitleru i milionima stradalih Jevreja, u Nikšiću pored Ljuba spomenik četnicima koji su ga strijeljali, a da se u Srebrenici ostavi jedan proplanak za Karadžića i Mladića.

To je taj vrhunac Zdravkove ideje. Tog trenutka bi nestala svjetlost i nastao bi totalni mrak. Bio bi to kraj civilizacije.