VUKAŠIN PEROVIĆ: “Srpski izdajnici” iz Crne Gore

Danima nas zatrpavaju pisanja srpske štampe o političarima i javnim ličnostima iz Crne Gore. Svi s reda izdali Srbe. Milo, Zdravko, Bečić, pjevači, sportisti… svi iz Crne Gore, a svi srpski izdajnici.

I onda nam ništa nije jasno. Ko su izdajnici? Jesu li to oni kojima je interes tuđe države važniji od interesa svoje države. Da li je onaj ko radi za interese tuđe države izdajnik ili plaćenik? Da li je neko u isto vrijeme plaćenik i izdajnik?

Ako je plaćen od druge države da radi protiv interesa svoje države ne može biti izdajnik tuđe države, već samo svoje, a tuđe države može biti samo plaćenik. Kako neko uopšte može izdati tuđu državu? Ako je izdajnik iz Crne Gore onda može biti samo crnogorski izdajnik a nikako srpski. Kako neko iz Crne Gore može izdati srpske interese ili Kosovo, kad to nije naša država?

Zašto Srbi misle da njihovi interesi moraju biti i interesi građana Crne Gore. Je li ovo stvarno toliko komplikovano, da to niko u Srbiji ne može da shvati. Ili možda u Srbiji misle da su jedino oni važni. Da nema interesa, mimo srpskih interesa. Da svi treba da služe Srbiji i svetosavlju, pa su izdajnici samo zato što im srpski interesi nijesu najvažniji.

Dobri su im samo oni koji u Beograd dolaze po pamet. Sa nesigurnima igraju po principu toplo hladno. One za koje misle da su njihovi, pokušavaju da vrate ucijenama.

A oni od kojih su digli ruke su stalno na stubu srama. Zbog toga su Knežević i Mandić dobri, Zdravkovoj đeci prijete pa ih brane, Bečića ucjenjuju a Milo je na stubu srama. Jedino nam nije jasno u koju od prve tri grupe je Dritan.

Veoma čudan i svakako pogrešan odnos Srbije prema komšijama. Od svih prijatelja sa kojima se graniče, napravili su samo susjede, čiji se odnos prema Srbiji kreće od nezainteresovanih za bilo kakvu saradnju do neprijatelja. Crna Gora je prošla fazu kada je prema otrovu iz Srbije bila nezainteresovana, a đe ćemo se zaustaviti, pokazaće vrijeme.