ZORO MARINETI: Jedini dimnjačar u Boki, trubač, član “Egzodusa”

„Egzodusi“ su više od pola vijeka nerazdvojni dio programa Praznika mimoze. Otvaranje, zatvaranje, maskenbali u čast žutom cvijetu, ove godine nedostaju svima, a posebno Zoru Martinetiu, jer se „fešta“ na potpuno drugačiji način zbog korone.

Pitanje koje više od pola vijeka, kroz pjesmu, postavlja publici je: „Koga to zapravo volim u Herceg Novom….“. Mnogi će vam reći da baš vole njega – Zora, koji je i ovih godinu dana suočavanja države sa koronom, sa prozora svog stana, svirajući trubu, davao podršku medicinarima, i svima koji su „običnim“ građanima na usluzi.

“Jesam, 38 noći sa mog prozora bio sam im podrška, najmanje po minut uz trubu“, kaže naš sagovornik i moli sugrađame da poštuju epidemiološke mjere kako bi što prije ozdravili i s pjesmom dočekali novu sezonu.”

Za Portal Novi objašnjava kako su spojivi muzika i ono čime se decenijama bavi kao dimnjačar, i to jedini u Boki.

“Spojivo je itekako. I pjesmu sam dobio. Moj prijatelj Nedjo Volarov napisao je ovaj stih i napravljen je spot:’Crna kapa mu na glavi, galiot je kažu pravi, dimnjačar je prava dika, garav, al je ka’  slika.’  I eto, idu jedno uz drugo“, priča Zoro uvijek spreman da se šali na svoj račun.

“Puno sam dimnjaka očistio. Prije nekoliko godina imao sam izložbu fotografija. Broja im se ne zna koliko“, priča Zoro i objašnjava kako ga još zovu.

“Špacakomin uglavnom kažu na Primorju,to je italijanska riječ,a za trubačist saznao sam od jedne Ruskinje. Kad sam pozvonio na njena vrata uzviknula je  O… trubačist. A ja onda onako za sebe – odakle ona zna da  ja sviram trubu (smijeh). Ona ponovi trubačist i da objašnjenje koliko sam je mogao razumjeti, da je to ruska riječ za dimnjačara. Tako postadoh i trubačist.“

A dimnjačar , špacakomin ili trubačist Zoro je postao 90-te godine. Prisjeća se kako je sve počelo.

“Pošao sam kod porodice dimnjačara Njunja da kupim  kugle što su mu ostale.Medjutim, sve su bacili u smeće tako da sam ja sve to pravio kod tokara i napravio od male do velike. Tražio sam po internetu, malo pročitao o tome i sve napravio. Javila se potreba da se mora imati nešto savršnije pa sam iz Njemačke nabavio neke za odozdo probijat, neke nastavke koje ne možeš sa sajlom raditi, sad ima to da se kupi i ovdje, medjutim to puca, nije to ono pravo, pa i dalje nabavljam iz inostranstva. U Italiji sam kupio neke rotacione sajle, ali sad sam stariji i mnogo oprezniji“.

Plaši se da za koju godinu, kad više ne bude mogao da se penje po krovovima, dimnjake neće imati ko da čisti.

“Anegdota je da dimnjačar donosi sreću i da se iščupa dugme zato ja nosim odjeću bez dugmadi… Ne poznajem nekog ko bi želio da nastavi da bude dimnjačar. Vjerovatno je mlade stid. To je vrlo teško, ima dana kad sve što je na meni je prljavo i imam jedan auto koji je samo za te potrebe. Sjećam se da je nekad u Herceg Novom bilo puno zanata kojih danas nema. Danas su svi ti zanati monterski,to više nije da popraviš, nego da izmontiras.”

Pored zanata dimnjačara koji i dan danas voli, muzika i „Egzodusi“, ipak zauzimaju posebno mjesto. Truba je instrument, kaže, za svaku priliku, pa ga možemo vidjeti na veselim i tužnim događajima.

“Trubu sviram i na sahranama, nekad ih je bilo više, a sad zbog ove situacije manje. Sviram po želji pjesmu, bilo koju, samo da mi oni kažu malo ranije.”

Sjećanja na Herceg Novi od prije dvije -tri decenije posebno mu hrane dušu, jer danas se, kaže, omladina zabavlja na potpuno drugačiji način. Nema podijuma, plesova, zaljubljivanja uz gitaru.

“Današnja omladina ni približno se ne zabavlja kao mi. To su bile igranke za ples, a danas samo stoje i gledaju i najčešće su podijeljeni u muške i ženske grupe. Sjećam se da smo se okupljali u sali, to je sad sala za sastanke u opštini. Tada je tamo bilo odlagalište, smetlište i onda smo ja i moji prijatelji sve to očistili, izbacili i napravili salu za igranje. Muzika sa Egzodusima je nešto što ostavlja najljepsi utisak na mene i dan danas se okupimo i pjevamo, u mnogo manjem obimu zbog situacije. Najviše smo svirali u hotelima Topla i Tamaris.”

Egzodusi su stariji od praznika Mimoze i proslavili su 54 godine.Poslednjih 37 godina ostali su na okupu u istom sastavu.

portalnovi.me