Povežite se sa nama

Ekonomija

CKB I SUMNJIVA ULOGA CBCG (VIII): Reakcija regulatora – da nije tragično bilo bi smiješno

Objavljeno

-

Podijeli ovo na društvenim mrežama
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

U kultnoj pjesmi “Krivi smo mi”, pokojni Đorđe Balašević je najavio raspad naše nekad zajedničke SFRJ. Postala je mnogo više poznata pod imenom “Putuj Evropo” (i nemoj misliti na nas). U nekoliko stihova legendarni kantautor navodi: “krivi smo mi što smo se sklanjali” i “krivi smo mi koji smo ćutali”. Upravo u ova četiri stiha može se sublimirati krivica Centralne banke Crne Gore (CBCG), odnosno, regulatora na bankarskom tržištu, kad su u pitanju sve aktivnosti oko spajanja prve i četvrte banke u Crnoj Gori i kasnije isplivalih pronevjera.

U svom servisu za 28. februar 2019. godine MINA Biznis objavila je vijest – saopštenje Crnogorske komercijalne banke, “da je CKB, crnogorska podružnica OTP banke, potpisala ugovor o kupovini 90,56 odsto akcijskog kapitala Societe Generale banke Montenegro za 40,46 miliona eura”.

”Realizacija finansijske transakcije se očekuje u narednim mjesecima, u zavisnosti od dobijanja potrebnih regulatornih odobrenja”, navodi se u saopštenju. Iz druge – kupljene banke, takođe je izdato saopštenje iz kojeg izdvajamo “u narednim mjesecima, Societe Generale grupa i OTP grupa će zajedno raditi na obezbjeđivanju potrebnih odobrenja“.

Na saopštenja o kupovini, saopštenjem se oglasio i regulator.

“Centralna banka će se oglasiti po ovom pitanju uvažavajući namjere i poslovne planove investitora, ali uz strogo poštovanje propisanih procedura i vođenje računa da ne dođe do rizika monopolizacije tržišta”, napisali su tada iz CBCG.

CBCG ostala nijema na malverzacije?

Ovo što smo boldovali nije slučajno i imaće objašnjenje u daljem tekstu.

Tada vodeća ekonomska analitičarka, sad Državna sekretarka u Ministarstvu finansija, Mila Kasalica, smatrala je “da je ukrupnjavanje dobra stvar za crnogorsku bankarsku scenu, da vodeće banke rade ono što bi trebao regulator – da se brinu o kvalitetnosti tržištu”, ali i potencirala “da CBCG treba da zaštiti zaposlene jer je posao dogovoren na državno – političkom nivou”.

Istog dana oglasila se predsjednica Sindikata Podgoričke banke koja je kazala da će više od polovine tada zapošljenih izgubiti posao, da će mnogi ostati bez stanova, raspašće se porodice, potencijalno će 2.000 ljudi pasti na teret države i fondova, drastično će se smanjiti cijena rada u bankarskom sektoru. I za sve je bila u pravu.

Ovo je bila kulminacija glasina koje su su još od ljeta 2015. širile bankarskim krugovima u Crnoj Gori. Societe Generale želio je da napusti tržište Crne Gore. OTP grupa željela je da proširi svoje aktivnosti u Crnoj Gori. Poklopili su im se interesi. Spajanjem prve i četvrte po veličine banke, trebalo je da nastane gigant banka. A zašto nije, to znaju u OTP, zna otpuženi Pal Kovač, zna nekoliko njegovih najbližih saradnika, znaju bivši i sadašnji zaposleni CKB i Podgoričke banke, a zahvaljujući našem portalu i svi čitaoci koje to interesuje. Zna i CBCG!

Veoma je važno istaći da CBCG, odnosno, njen guverner Radoje Žugić, nijesu bili za ovu akviziciju. Još 3. marta 2016. godine “Vijesti “ su objavile tekst prema kojem CBCG nije za spajanje banaka.

“Ključni razlog za to je što bi CKB u tom slučaju stekla oko 60 odsto udjela u ukupnom platnom prometu što bi bila velika dominacija u odnosu na ostale banke. CKB sada ima oko 52 odsto udjela u platnom prometu, dok su svi ostali indikatori ispod 30 odsto”, bilo je objašnjenje regulatora.

A to da će polovina zaposlenih iz obje banke postati višak, a njihove familije dovesti na rub egzistencije, da će odnos nove banke prema klijentima biti u najmanju ruku nehuman, nije bilo u domenu CBCG!?

Regulator (CBCG) je ostao čvrsto na svojem stanovištu još oko dvije i po godine. I onda se dogodila posjeta mađarskog premijera Viktora Orbana Crnoj Gori, tokom koje je postignut sporazum.

Žugiću, kao izvođaču radova, ostalo je samo da ga “sprovede”. Dalje aktivnosti opisali smo u prvom dijelu priče.

Nakon formalne saglasnosti CBCG, CKB i Podgorička banka krenule su u projekat kodnog imena “Tara”. I sad dolazimo do boldovanog: CBCG je trebalo da im da “propisane procedure” kojih je trebalo da se drže u procesu spajanja. Ne sumnjamo da su ih dostavili. Takođe, ne sumnjamo da su obje banke, ili CKB, zavisi ko je imao obavezu da odgovori, redom isporučivali sve materijale koje je je regulator tražio.

Ono što sumnjamo je da li je CBCG vršila faktičku kontrolu procesa ili se oslonila na vjerovanje?

Naime, od kad smo počeli sa ovim feljtonom, što u komentarima, što posredno, što lično i preko raznih kanala komunikacije (mala je Crna Gora) dobili smo potvrdu pisanja, baziranog na našim izvorima, od makar stotinak bivših i sadašnjih radnika banke, ali iz CBCG(!?). Mnogo dodatnih informacija baca svijetlo na neke stvari koje su ostale nedorečene. Između ostalog i da su CKB i Podgorička banka sporazumno raskinuli radne odnose sa duplo više zaposlenih nego što su CBCG prijavili da će biti višak.

U posjedu smo informacija da tokom procesa spajanja banaka nije ispoštovana od regulatora propisana preporuka – upravo one boldovane procedure. I na kraju, da CBCG nije ništa od toga sankcionisala, kao ni podnijela prijave za neučinjeno u projektu kodnog imena “Tara”. Kao “nama je važno da banka stabilno posluje”, dok način na koji to radi, nije važan. “Krivi smo mi koji smo ćutali”.

Istine radi, zaposleni u CKB kazali su nam da CBCG već od 2016. godine nije vršila redovne kontrole na način na koji je to radila do tada i za koji mjesečno naplaćuje cifru koju najveći dio njih ne zaradi za godinu dana!? Svoje tvrdnje potkrijepili su činjenicama da nijedan od fiktivnih kredita, depozita, isplatnih naloga… kojih je bio ogroman broj u filijalama Bar i Privatno bankarstovo, a koji su uzrokovali štetu banci od preko 18 miliona eura u dva slučaja, nije bio predmetom “slučajnog uzorka” za kontrole. Ili ako je bio, prošao je kao ispravan (!?) što je još gore. A do 2016. kontrole CBCG i revizora unosile su ogroman stres, kako zaposlenima iz filijala koji su spremali dokumentaciju zajedno sa arhivom banke, tako i zaposlenima u Direkciji za upravljanje mrežom filijala, pa i mnogo puta pominjanoj internoj reviziji koja je sve to prezentirala kako revizorima, tako i kontrolorima CBCG.

Na kraju, nijedan od zaposlenih s kojima su obje banke sporazumno raskinule ugovore o radu, nije bio predmetom kontrole CBCG, u smislu da se ispita da li je u njegovom slučaju ispoštovana boldovana “procedura”.

A sad o “kontroli” pronevjere.

U dva odvojena slučaja zaposleni CKB banke pronevjerili su preko 18 miliona eura. O tome su zimus brujali svi mediji, a OTP prstom upro u bivšeg glavnog izvršnog direktora, Pala Kovača, kao za sad jedinog odgovornog. Kako je na to reagovala CBCG?

Da nije tragično bilo bi smiješno – saopštenjima!?

Saopštenjima u stilu “peace brother peace”, sve će to OTP nadoknaditi, lopovluci neće ugroziti poslovanje CKB banke… nedostaju samo “ruzmarin, snjegovi i šaš”. Saopštenja su izgledala kao da ih je pisao Svetozar Marović na vrhuncu intelekta – kaži da ništa ne kažeš. Primjera radi citiraćemo dio jednog od njih. Obratite pažnju na upotrebu riječi kontinuitet, potencijalno i eventualno.

”CBCG u kontinutetu vrši posrednu i neposrednu kontrolu poslovanja banaka u Crnoj Gori, uključujući i CKB, kao sistemski važnu banku. CKB je po svim pokazateljima poslovanja, najveća banka u Crnoj Gori i u skladu sa rezultatima posredne i neposredne kontrole, njeno poslovanje je stabilno, uz parametre kapitalizovanosti i likvidnosti koji su znatno iznad zakonom propisanog minumuma. Potencijalna zloupotreba službenog položaja od strane dijela zaposlenih, odnosno potencijalna šteta prouzrokovana po banku, po navedenom osnovu, neće na materijalno značajan način uticati na stabilnost poslovanja banke”, kao i ”banke kao privredna društva i zaposleni u njoj su prilikom poslovanja svjesni obaveze postupanja u skladu sa zakonom i eventualne krivično pravne odgovornosti u konkretnom slučaju, dok CBCG u skladu sa svojim ovlašćenjima i nadležnostima preduzima sve neophodne radnje i aktivnosti u cilju utvrđivanja propusta u organizaciji i funkcionisanju sistema internih kontrola banke, koji je rezultirao navedenom zloupotrebom službenog položaja, kao i adekvatnosti postupanja banke u navedenom slučaju”.

CBCG nije odgovarala na pitanja više redakcija “kada su posljednji put kontrolisali CKB banku, jesu li tom prilikom ustanovljene nepravilnosti, kad im je saopšteno da su radnici banke otuđili novac sa računa klijenata”. “Krivi smo mi što smo se sklanjali”.

Crnogorska javnost ni skoro pola godine kasnije, nije dobila odgovor na ta pitanja, kao ni koje su to radnje koje je CBCG preduzimala… Da su preduzeli, sigurno bi saopštili. Dobro im idu saopštenja.

Vjerovatno će budući sudski procesi, kako onima za pronevjere u banci, onaj OTP protiv Pala Kovača (vjerovatno i njegovog menadžmenta), tako i bivših zaposlenih protiv banke i CBCG, dovesti do toga da crnogorska i mađarska javnost saznaju kolika je tačno uloga regulatora na bankarskom tržištu u svim ovim radnjama. Jer ako će se suditi do juče nedodirljivim – Vesni Medenici i Blažu Jovaniću, bez nemjere da prejudiciramo i Palu Kovaču, ako je tužilaštvo napokon krenulo da radi posao na Ustavom Crne Gore i važećim zakonima propisan način, onda nema sumnje da će se odgovorno odnijeti prema dokaznim materijalima koji postoje u bankama.

CBCG bi mogla to da preduhitri ukoliko “procedurama” primora CKB banku da poništi sve odluke, ugovore i sporazume koji su donijeti na prekršajima “procedure”.

Tako bi konačno i javnost dobila duuuugo očekivane odgovore, a koji su neminovnost. CBCG bi možda bi mogla skinuti teret koji nosi od kad su je političari primorali da se saglasi sa spajanjem banaka… Možda i da olakša dušu!

S druge strane Tamaš Kamaraši dobio bi priliku da među, nesporno kvalitetnim kadrom (preko 300 radnika), dobro probere (ali ne sa sadašnjim HR koji je bio izvođač radova Kovačeve ekipe) i u banku vrati stručne koji bi doprinijeli boljem radu, za razliku od sadašnjih – “podobnih”. Da konačno “napuni” filijale koje zjape najmanje poluprazne, da popuni ostale službe koje sad rade na minimumu minimuma.

Da revizorskoj kući u facu zalijepi posljednju bullshit analizu po kojoj i dalje ima viška zaposlenih. Da

klijenti prestanu napuštati CKB banku!

Tako bi preduhitrio i još jedan ogroman udar na ugled banke. Kako saznajemo – preko stotinu zaposlenih iz obje banke koji su bili na ovaj ili onaj način primorani da odu u procesu “Tara” (primorani da potpišu sporazumne raskide ugovora o radu), udruženo, pripremaju pokretanje masovnog sudskog postupka, ne samo protiv banaka koje su ih na to primorale, nego i protiv CBCG koja je ostala slijepa i nijema na očigledne ucjene poslodavaca! Njihovi advokati, kako su nam prenijeli, vjeruju da će lako dokazati ucjene i prinude, da ovo nije “slučaj Atlas banke” i da politika više neće krojiti sudske odluke. Dugo, toplo, bankarsko ljeto, počinje…

Podijeli ovo na društvenim mrežama
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter
Klikni za komentar
Prijava
Notifikacija
guest
0 Komentara
Inline reakcije
Prokomentarišite i vi
Sponzor

Najčitanije