Povežite se sa nama

Ekonomija

ĐUKANOVIĆ: Budućnost KAP-a je u zelenom aluminijumu iz sopstvene zelene struje

Objavljeno

-

Podijeli ovo na društvenim mrežama
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Analitičar tržišta metala Goran Đukanović, ocijenio je da budućnost KAP-a vidi u proizvodnji zelenog aluminijuma iz zelenog izvora struje.

“Bilo kakva strategija za obnavljanje proizodnje primarnog aluminijuma u KAP-u i u Crnoj Gori morala bi uključivati i izvor sopstvene električne energije, prije svega zelene energije, i naravno hidroelektranu. Naime, u budućnosti će rasti potražnja i cijena za zelenim aluminijumom, dobijenim iz zelene energije”, kazao je Đukanović u intervjuu za BiznisCG.

Nažalost, prema njegovim riječima, KAP je prije ili kasnije, morao da dođe u tu situaciju i bude ugašen, preciznije da ostane bez proizvodnje primarnog aluminijuma, “ako nema sopstveni izvor električne energije”.

Đukanović je analitičar svjetskog renomea, učesnik svih važnih metalskih konferencija i jedini iz Jugoistočne Evrope koji učestvuje u Rojtersoj anketi za prognozu cijena metala.

Na pitanje BiznisCG, pod kojim uslovima bi bilo prihvatljivo da  En+ grupa preuzme KAP, Đukanović je odgovorio:

“Za sve kompanije koje bi se javile eventualno na neki tender, ili neki drugi način, u budućnosti za preuzimanje KAP-a, pa i En+ grupu, uslov mora biti garancija za obezbjeđivanje energetskog objekta za potrebe KAP-a, kako proizvodnja ne bi zavisila od postojećeg energetskog sistema Crne Gore.To bi podrazumijevalo investiciju u jednu hidroelektranu ili elektranu na gas”, direktan je odgovor Đukanovića.

En+ grupa, koja, prema podacima našeg portala, ima značajno iskustvo u zelenim tehnologijama i proizvodnji glinice, je upravljala KAP-om od kraja 2005. godine do 2013. godine, a nakon toga fabriku je preuzeo UNIPROM.

BIZNISCG: Nakon 51 godina primarna proizvodnja aluminijuma u CG je praktično ugašena zbog skupe struje. Da li je moralo tako da bude?

ĐUKANOVIĆ: Nažalost, KAP je prije ili kasnije morao da dođe u tu situaciju i bude ugašen, preciznije da ostane bez proizvodnje primarnog aluminijuma, ako nema sopstveni izvor električne energije.

Zbog ogromne potrošnje električne energije, više nego bilo koja druga industrija, elektrolize  – fabrike za proizvodnju primarnog aluminijuma, su neodržive na duži rok bez ili sopstvenog izvora jefitne energije (iz hidroelektrana ili elektrana na gas), ili dugoročnog ugovora sa distribiterom za isporuku jefitine elektrilne energije (primjer Kanada koja višak energije prodaje aluminijumskoj industriji po najpovolnijim cijenama na svijetu, a pojedine elektrolize plaćaju tamo svega oko 5 USD/ MWh).U trenutnim uslovima na tržištu električne energije u Evropi, pri enormno visokim cijenama, elektrolize bez sopstvenog izvora energije prosto nemaju šansu. Smanjuje se proizvodnja, a neke elektrolize kao KAP gotovo potpuno su obustavile proizvodnju, što je rezultiralo ukupnim smanjenjem proizvodnje primarnog aluminijuma u Evropi u posljednjih par mjeseci od preko 500 hiljada tona na godišnjem nivou.Taj trend će se sigurno nastaviti i u toku narednih nekoliko mjeseci.

Dakle, zaključak je: da je KAP imao svoju hidrolektranu, snage oko 200 MW, recimo da je izgrađena hidroeketrana Komarnica za potrebe KAP-a, cijelokupna investicija u izgradnju hidroelektrane, od recimo 250 miliona eura, mogla je biti pokrivena iz profita KAP-a samo tokom jedne godine, pri trenutnoj cijeni aluminijuma od oko 3000 USD/t, a da KAP proizvodi 120.000 tona primarnog aluminijuma, kao tokom 2007 i 2008. godine, prije Svjetske ekonomske krize 2009.Dakle, za tu cijenu i toliku proizvodnju KAP bi za 1 godinu ostvario prihod od prodaje i to samo T-ingota od 420 miliona USD a neto profit bi dostizao 180 miliona USD.Međutim, za proizvodnju 60 hiljada tona aluminijumskih trupaca i 60 hiljada tona aluminijumskih ingota KAP bi za godinu prihodovao 480 miliona USD i imao neto neoprezovani profit od oko 240 miliona USD.Svako povećanje proizvodnje proizvoda sa dodatnom vrijednošću (trupci, livničke legure, diskovi, a pogotovo kad bi postojala proizvodnja djelova za auto i avio industriju i Al folije) i prihodi i neto profit bi bili znatno veći od gore pomenutih cifara.

Zbog svega navedenog, bilo kakva strategija za obnavljanje proizodnje primarnog aluminijuma u KAP-u i u Crnoj Gori morala bi uključivati i izvor sopstevene električne energije, prije svega zelene energije, i prije svega hidrolektranu. Naime, u budućnosti će rasti potražnja (i cijena) za tzv. zelenim aluminijumom, dobivenim iz zelene energije.

BIZNISCG: Da li je Crnoj Gori potrebna AL industrija? Što je po Vama rješenje?

ĐUKANOVIĆ: Svaka država, pa i Crna Gora, može bez elektrolize, tj. proizvodnje primarnog aluminijuma. Ali zato svaka država, a posebno one najrazvijenije i najbogatije, imaju snažnu prerađivačku industriju, pa i aluminijuma. U jugoistočnoj Evropi primarni aluminijum proizvode još samo Slovenija, Rumunija i Grčka.Slovenija i Rumunija su prepolovile proizvodnju primarnog aluminijuma, jer te eletrolize nemaju sosptveni izvor energije, a jedino grčki Aluminium of Greece i dalje održava proizvodnju na ranijem nivou, oko 180.000 t/g, jer ima svoju elketranu na gas u krugu fabrike.Ipak, sve države u regionu imaju fabrike za preradu aluminijuma, dok uvoze sirovinu za preradu: primarni i sekundarni aluminijum.Dobro bi bilo da tako uradi i Crna Gora – da investira u fabrike za preradu aluminijuma.Što bude raznovrsnija prerađivačka industrija to je veći broj kupaca i više izvoznih destinacija, a to omugućava nezavistnost od samo jednog tržišta. Treba težiti da se bar ukupna potražnja za aluminijumskim proizvodima na domaćem tršištu podmiruje iz domaće proizvodnje, a ako ostane i za izvoz tim bolje.Isto važi i za proizvodnju čelika.

BIZNICGSmatrate li kao dobro rješenje dolazak velike svjetske kompanije, budući da je Kombinatu potrebna dugoročan izvor struje ili ugovor o isporuci?

ĐUKANOVIĆ: Veličina kompanije, pa ni renome, nije nikakva garancija za uspješan biznis, ni kada je aluminijumska industrija u pitanju, niti bilo koja druga. Prednost velike međunarodne kompanije je u tome što ima pristup svjetskom tržištu, ima veći kapacitet za investicije, bolji uslovi rada itd.Ali ako nema profita, usljed niske cijene aluminijuma na tržištu, ili skupe struje, ili i jedno i drugo, slijedi zatvaranje fabrika, bez obzira na veličinu vlasnika tih fabrika.Navešću primjer američke Alkoe, jedog od najvećih proizvođača aluminijuma na svijetu van Kine, koja je zatvorila svoje fabrike u Italiji i Španiji, kao i Južnoj Americi uglavnom zbog skupe energije i nerentabilnosti, a u uslovima niske cijene aluminijuma na tržištu proteklih godina. Sada planira restartovanje nekih od tih zatvorenih kapaciteta.Zato oprezno sa velikim inostranim kompanijama. A što se tiče mog ličnog iskustva sa njima, ni jedna velika i ozbiljna svjetska kompanija, proizvođač aluminijuma, nije bila zainteresovana za KAP prilikom ranijih privatizacija. Osim situacije na tržištu, suštinski se ništa značajno nije promijenilo kada je u pitanju atraktivnost investiranja u aluminijumsku industriju u Crnoj Gori, prije svega jer i dalje nema energetskog objekta za potrebe KAP-a. Zato je moje mišljenje da i dalje nema zaintersovanih, među poznatim i renomiranim kompanijama, za investiranje i eventualno preuzimanje KAP-a.

BIZNISCG: Ako bi se recimo En+ grupa javila na tenderu za KAP ili dogovorila sa Pejovićem,  pod kojim uslovima bi bilo za Crnu Goru prihvatljivo?

ĐUKANOVIĆ: Za sve kompanije koje bi se javile eventualno na neki tender u budućnosti za preuzimanje KAP-a, ili na neki drugi način, pa i En+ grupu, uslov mora biti garancija za obezbjeđivanje energetskog objekta za potrebe KAP-a, kako proizvodnja ne bi zavisila od postojećeg energetskog sistema Crne Gore.To bi podrazumijevalo investiciju u jednu hidroelektranu ili elektranu na gas.

Za to su neophodne garancije za investiciju i kontrola vremenskih rokova za završetak investicije, uz klauzulu u ugovoru o raskidu ili plaćanje ‘’penala’’ (kazni) ako se rokovi ne bi poštovali (uzmimo primjer izgradnje auto puta). Ključno je da se država zaštiti ugovorom uz precizno definisanje uslova i investicija i poslovanja.Naravno, ovakvi poslovi se završavju uz odobrenje konsultanta /konsultantske kuće /banke kako bi se dvije strane zaštitile od mogućih nesporazuma i sa što manje nedefinisanih stavki (eventualnih skrivenih zamki) u ugovoru. Ali i pored svega toga, dobro bi bilo da Vlada ima osobu od povjerenja i sa znanjem i iskustvom  i svjetskih i lokalnih prilika, a koja bi ispratila i iskontrolisala sve to, kao i planove za budući razvoj i investicije u aluminijumsku industriju u Crnoj Gori.

BIZNISCG: Dugo ste u aluminijumskoj industriji, preko 20 godina, i za sve to vrijeme predstavljate Crnu Goru u svijetu kao ekspert u svojoj oblasti: u kontinuitetu učestvujete na vodećim svjetskim konferencijama kao predavač, jedan ste od tridesetak učesnika iz cijelog svijeta u prestižnoj i najuticajnijoj anketi za prognozu cijena metala, koju organizuje agencija Rojters, objavili ste na stotine radova u vodećim svjetskim časopisima, a nedavno ste imali angažman u Bahreinu, u najvećem proizvođaču primarnog aluminijuma na svijetu, van Kine.Kakav je vaš trenutni status u Crnoj Gori, nakon promjene vlasti?

ĐUKANOVIĆ: Da, u pravu ste, zahvaljujem što ste sve to naveli kao i na samom pitanju.

Boraveći u Bahreinu nekoliko mjeseci, tokom zime, i to u najprijatnijem periodu u godini za boravak u toj maloj ostrvskoj državi, jer ostali dio godine tamo su velike vrućine i nesnošljiva vlažnost koja još više povećava osjećaj vrućine, shvatio sam kolika je privilegija živjeti u Crnoj Gori. Mislim da većina građana Crne Gore toga nije ni svjesna –  prednost je živjeti u Crnoj Gori, u odnosu na većinu država u svijetu, što se tiče klime i prirodnog ambijenta.Naravno, kvalitet življenja nije samo u klimi i ambijentu nego i standardu građana. Ali oni koji imaju tu sreću da mogu pristojno da žive u Crnoj Gori od svojih primanja rijetko gdje drugo u svijetu bi imali veći kvalitet života nego ovdje, tvrdim.

Kada sam odlučio da se vratim u Crnu Goru očekivao sam da, nakon smjene vlasti i uspostavljanja ekspertske Vlade, moje znanje i iskustvo će biti prepoznato i korišćeno u korist ove države. Pravovremene informacije, znanje, iskustvo…mogu doprinijeti donošenju strateških odluka u korist države i milionskih ušteda.Činjenica je, ipak, da Vlada radi u neregularnim uslovima konstantne opstrukcije od svog nastanka i da u tim uslovima, utisak je, nije bilo baš vremena i osjećaja za uspostavljanje kriterijuma, u odabiru i korišćenju kadrova. Tako je, i po priznanju samog premijera, prednost data političkim kadrovima, ’’po dubini’’, umjesto pojedincima sa vrhunskim rezultatima, na svjetskom nivou. Očekujem da će se to uskoro mijenjati i da će sve više dolaziti do izražaja stručnost i rezultati, umjesto članstva u partijama, i rodbinske veze, kao glavni i često jedini kriterijumi.

Nedavno sam bio angažovan od strane Ministarsta ekonomskog razvoja za procjenu stanja u željezari Toščelik Nikšić i njenoj perspektivi na tržištu, a imam obećanja i za budući angažman, tako da očekujem da stvari ipak počnu da dolaze na svoje mjesto.

Osim praćenja dešavanja na svjetskom tržištu aluminijuma, uporedo, sve vrijeme, pratim dešavanja u vezi ostalih metala, tržištu električne energije, sirovina, odnosu eura prema dolaru, dakle sve ono što utiče na potražnju za metalima i formairanje cijene aluminijuma i bakra, a koje prognoziram za Rojtersovu anketu.

Pomenuću samo neka dostignuća iz moje karijere, a koja zaslužuju pažnju:

–  jedini sam građanin Crne Gore (a jedan od rijetkih u svijetu) koji je precizno predvidio svjetsku ekonomsku krizu 2009 godine, i to još početkom 2007. godine

– jedini sam građanin Crne Gore koji je učestvovao na 4 vodeće svjetske konferencije u svojoj oblasti ekspertize tokom jedne godine (6 mjeseci), kao predavač (key speaker).I to ispred inostranih kompanija za koje sam radio, bez ikakve pomoći sosptvene države.

– jedini sam građanin iz jugoistočne Evrope koji učestvuje u Rojtersovoj anketi za prognozu metala (aluminijum i bakar), u kontinuitetu (od 2010, 4 puta godišnje) i to pod svojim imenom, među vodećim svjetskim investicionim bankama i istraživačkim kućama (i u kontinuitetu, moje prognoze su redovno među najpreciznijim u anketi).Šta više, ne jednom se desilo da sam jedini citirani analitičar, a u vezi komentara o cijeni aluminijuma, od svih učesnika u anketi.

https://www.brecorder.com/news/40056839

Sve ovo pominjem iz razloga što vjerujem da u ovoj državi konačno moraju da počnu da se uvažavaju rezultati i dostignuća, a ne samo partijska i rodbinska pripadnost, da bi država mogla da napreduje i razvija se. U protivnom, ne vidim neku perspektivu za Crnu Goru u skorijoj budućnosti.

BIZNISCGNovinarima, naročito potpisniku ovih redova u lijepom sjećanju je ostao nekadašnji direktor KAP-a Džo Kazadi, dok je KAP-om upravljala En+grupa. Vi ste tada radili u KAP-u. Kakvo je vaše mišljenje o Kazadiju?

ĐUKANOVIĆ: Ja sam otišao iz KAP-a upravo kada je Kazadi došao za direktora, ali sam sa njim potpisao konsultanski ugovor i bio sam saradnik tokom cijelog njegovog boravka u KAP-u na mjestu glavnog direktora, oko 1 godinu (2008). Kazadi je uveo novine u upravljanju KAP-om, na američki način, i to je bilo dobro. Međutim Kazadi nije mogao da donosi strateške odluke u vezi KAP-a, o tome je odlučivao ruski top-menadžment, pa je i autoritet Kazadija kao direktora postepeno slabio. Tako je Kazadi želio da aktivira proizvodnju prerade aluminijuma ali nije dobio podršku za to. Takođe bio je protiv prodaje velike prese iz Fabrike za kovanje (Kovačnice) ali je ona ipak prodata, i na kraju su optužili Kazadija da ju je prodao, nekoj firmi u SAD, što nije istina, jer sam bio svjedok toga.

Posljednih nekoliko godina Kazadi je sa svojim timom bio angažovan za osavremenjavanje  proizvodnog procesa u elektrolizi u KAP-u, tako što bi se usavršenom regulacijom na samoj ćeliji omogućilo smanjenje potrošnje električne energije za nekoliko procenata i povećanje efikasnoisti (kao i smanjenje potrošnje glinice, aluminium fluorida i kriolita).

Kazadi je dugo u aluminijumskoj indistriji, ima veliko iskustvo  i poznaje tehnologiju za proizvodnju primarnog aluminijuma, tj. proizvodni proces u elektrolizi.

Izvor: BiznisCG

Podijeli ovo na društvenim mrežama
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter
Klikni za komentar
Prijava
Notifikacija
guest
0 Komentara
Inline reakcije
Prokomentarišite i vi
Sponzor

Najčitanije