EVROPA SAD: Ugroženi privrednici koji isplaćuju zarade niže od 330 eura

To što poslodavci već nastoje da izigraju planirano povećanje plata je jasna indikacija da je ta mjera za njih neprihvatljiva i da mijenja njihov položaj na gore, a ne na bolje kako se predstavlja, kaže profesor Vasilije Kostić

Usvajanjem programa „Evropa sad“ izvjesno će se povećati troškovi preduzetnika, mikro i malih preduzeća, koji bi mogli biti ugroženi, posebno u manje razvijenim djelovima Crne Gore, kao i u sektorima privrede koji su prepoznati po nižem nivou zarada, saopšteno je Pobjedi iz Unije poslodavaca (UPCG).

Vladin program poreskih reformi, koji će ako dobije podršku u Skupštini stupiti na snagu 1. januara, predviđa, između ostalog, povećanje minimalca sa 250 na 450 eura, smanjenje opterećenja na rad sa 39 na 21 odsto, ukidanje doprinosa za socijalno osiguranje, povećanje prosječne zarade na 700 eura, te uvođenje neoporezivog dijela primanja do 700 eura bruto.

– Imajući u vidu najavljene vrijednosti, povećanje troškova po osnovu rada u manjoj ili većoj mjeri pretrpjeće privrednici koji isplaćuju neto zaradu nižu od 330 eura. Poslodavce čiji zaposleni primaju više od 330 eura neto očekuje smanjenje troškova, dok će zaposleni imati uvećanje neto zarada – kažu u UPCG, u kojoj se nadaju da će se veće zarade i kupovna moć zaposlenih pozitivno odraziti na kvalitet njihovog učešća na radnom mjestu i tržištu rada.

Minimalac ima 36.200 radnika.

Oni napominju da najavljene reforme mogu biti održive samo ako budu praćene sveobuhvatnom i efikasnom borbom protiv sive ekonomije, koja prema procjenama zauzima 35 odsto BDP-a države.

– Plan ,,Evropa sad“ još postoji u formi najave, te očekujemo da donosioci odluka rade odgovarajuće analize i procjene kako bi se, ukoliko bude usvojen, on u potpunosti stavio u funkciju onoga zbog čega je i kreiran, te da će u fazi konkretizacije plana kroz izmjenu niza propisa biti adekvatno sagledani svi rizici i prednosti ovakvog poduhvata – naveli su u UPCG, koja je kao jedan od socijalnih partnera načelno podržala mjere Ministarstva finansija.

Prema podacima Uprave prihoda i carina, minimalac je na kraju prošle godine zvanično primalo 15.800 zaposlenih. Sa povećanjem minimalne neto zarade na 250 eura od 1. oktobra, obuhvat zaposlenih koji primaju minimalnu zaradu povećan je za 20.400, na 36.200. Podaci Monstata govore da je u aprilu bilo 153.172 zaposlena, što znači da minimalac od 250 eura prima 23,6 odsto ukupno zaposlenih u Crnoj Gori. Međutim, nije poznato koliko zaposlenih stvarno prima minimalnu zaradu, a koliko njih dobija dodatni keš na ruke.

Trenutno poresko opterećenje zarade je 39 odsto, od čega se na poreze i prireze odnosi 9,4 odsto, doprinose 29,6 odsto, a na neto zaradu 61 odsto. Od tih 39 odsto većina novca – 75,38 odsto – odlazi na obavezno socijalno osiguranje, 24,5 odsto na porez i prirez, dok se 0,47 odsto isplaćuje Fondu rada. Kako do sada nije bilo neoporezivog dijela zarade, po čemu je Crna Gora izuzetak u regionu, poslodavci su plaćali 39 odsto bruto zarade države i u slučaju minimalca i zarada od nekoliko hiljada eura.

Predloženom reformom, poresko opterećenje na rad će se smanjiti na 20,4 odsto za minimalac, nakon čega se progresivno povećava sa rastom zarada do nivoa od 31,3 odsto za neto zarade od 2.000 eura i više. Porez na dohodak ostaće devet odsto za zarade od 700 do 1.000 eura, dok će se primanja veća od 1.000 eura oporezovati 15 odsto.

Od ukidanja doprinosa na socijalno osiguranje i smanjenja opterećenja na rad najviše koristi imaće oni koji primaju minimalac jer će im plate biti povećane 80 odsto. Na zaradu od 450 eura poslodavci će imati 115 eura troška za poreze i doprinose, dok su do sada na 250 eura plate plaćali 160 eura dažbina državi. Tu nastaje problem za privrednike koji stvarno isplaćuju radnicima 250 eura, jer će morati da obezbijede dodatnih 200 eura za povećanje plata.

Posljedice zanemarene

Sindikalci su već saopštili da pojedini poslodavci vrše pritisak na zaposlene da potpišu nove ugovore sa prepolovljenim radnim vremenom, kako bi izbjegli povećanje plata, a novac od doprinosa za socijalno osiguranje stavili u svoj džep. Iz Vlade su kazali da su poslodavci u obavezi da primijene odredbu Opšteg kolektivnog ugovora, prema kojoj su dužni da uštede od doprinosa preusmjere na povećanje plata radnicima. Inspekcije su najavile rigorozne kontrole i kazne do 5.000 eura za one koji to ne ispoštuju.

Vasilije Kostić

Komentarišući tvrdnje sindikalaca da poslodavci već nastoje da izigraju planirano povećanje plata, profesor i ekonomski analitičar Vasilije Kostić kaže da je to jasna indikacija da je ta mjera za njih neprihvatljiva i da mijenja njihov položaj na gore, a ne na bolje kako se predstavlja.

– Kada se desi situacija kao što je ova, trebalo bi da je to dovoljno da administracija postavi pitanje da li je to dobro osmišljena mjera ili ne, a ne da njenu realizaciju oslanjaju na represiju, odnosno na inspekcijski nadzor. Očigledno se ne razumije ili se ne želi razumjeti da rješenja pod prisilom nijesu dugoročno održiva. Kad popušti pritisak u obliku sile ili represije sistem se vraća na polazne pozicije, ali njegove performanse nijesu iste kao prije već lošije. U tome je ključna razlika koje se ovdje nije svjesno. Dakle, ako se povećavaju izdaci poslodavca, postoji velika vjerovatnoća da će preduzeća koja ne budu u stanju obezbijediti za 80 odsto višu minimalnu cijenu rada biti izložena pritisku opstanka na tržištu ili smanjenju broja zaposlenih – upozorava Kostić.

Suštinsko pitanje za njega je da li će planirana poreska reforma biti održiva i kakve će posljedice imati po ekonomski sitem. Prema projekcijama Ministarstva finansija, povećanje minimalca i smanjenje poreskog opterećenja rada prouzrokovaće minus od 125,5 miliona eura u budžetu u narednoj godini. Dio novca biće nadoknađen povećanjem poreske osnovice i vraćanjem novca u legalne tokove, a plus se očekuje 2023. godine u iznosu od 18 miliona eura.

– Uopšte se ne postavlja pitanje posljedica ove reforme, niti se o njima raspravlja, već se u prvi plan ističe emocionalna komponenta koja ne doprinosi racionalnom promišljanju posljedica jedne takve odluke. U prilog ovakvom zapažanju ide činjenica da ni u jednoj prezentaciji ili eksplikaciji kreatora prijedloga nije razmatran dugoročni makroekonomski uticaj, čak ni u obliku opservacije, a kamoli sa aspekta kvalitativne i kvantitativne analize – tvrdi Kostić.

Sigurno je, kako ukazuje, da pokretanjem ovakvog projekta neizvjesnost u sistemu znatno raste, pogotovu ako se njegova realizacija temelji na vaniskustvenim pretpostavkama o naplatama neizvjesnih poreskih prihoda i permanentnoj kontroli rada preduzeća.

– Ovakav pristup je vrlo klimav i neizvjestan jer se temelji na pretpostavkama koje nijesu kvantifikovane ozbiljnom analizom, već predstavljaju više slobodno mišljenje. Kada rješenja ne proizilaze iz nepobitno utvrđenih činjenica nego na osnovu unaprijed donijetog mišljenja, onda činjenice nijesu ono što jesu, već se selektivno prilagođavaju unaprijed donijetom rješenju. Tim subjektivnim pristupom možete „dokazati“ šta god želite ali će posljedice biti objektivne i nezavisne, a snosiće ih svi. Ponajviše oni zbog koji se, navodno, sve to pokreće. Ne želim reći da u svemu tome nema dobrih namjera, ali one ni približno nijesu dovoljne – zaključio je Kostić.

Srđa Keković

Keković: Samo država može zaustaviti pritiske na radnike

Generalni sekretar Unije slobodnih sindikata (USSCG) Srđa Keković Pobjedi je kazao da su podržali plan ,,Evropa sad“ jer je u skladu sa njihovom misijom da grade Crnu Goru kao državu socijalne pravde.

– Plan je zanovan na ekonomskim mjerama koje smo predlagali prethodnim i aktuelnoj Vladi. Suština se ogleda u činjenici da je plan održiv ukoliko kroz predviđene mjere uvedemo odgovornost na svim nivoima, domaćinski trošimo budžet i raspolažemo preostalim društvenim bogatstvom, učinimo efikasnim poreski sistem kroz profesionalan i nepristrasan rad nadležnih institucija, povećamo porez na dobit i dodatno oporezujemo luksuz, oduzmemo nezakonito stečenu imovinu ili je oporezujemo u korist budžeta i socijalnih fondova, uvedemo u legalan radni odnos desetine hiljada lica koja rade na crno… Što se tiče implementacije prostor postoji, ali prema do sada dostupnim stavovima taj plan nema podršku većine u Skupštini za usvajanje zakona neophodnih za njegovu implementaciju – ističe Keković.

Na pitanje kako mogu pomoći zaposlenima koje poslodavci pritiskaju da potpišu anekse ugovora o radu kako bi izbjegli povećanje plata, Keković odgovara da je to problem sistemske prirode koji može riješiti samo država.

– Mi već imamo dojavu kolega sa terena da im poslodavci nude anekse ugovora radi prevođenja ugovora o radu sa punog na nepuno radno vrijeme. Na taj način zaposleni čije sedmično radno vrijeme nije bilo 40, nego 20 sati primali bi polovinu svoje zarade ili minimalne zarade, ukoliko je prethodno njihova zarada bila u visini minimalne zarade. Ali to neće biti jedini mehanizam za kojim će poslodavci posegnuti kako bi izigrali najavljeni plan. Problem je sistemske prirode i njega ne mogu riješiti zaposleni, ali ni sindikat. On se može jedino riješti profesionalnim postupanjem institucija sistema i snagom države, ukoliko država želi da zaposlenima u Crnoj Gori konačno omogući dostojanstvene uslove rada – poručio je Keković.