Kultura
VLADA ISPLANIRALA TRAJNE POSLJEDICE: U budžetu za kulturu 0,8%, nema sufinansiranje programa i projekata stvaralaštva
Odluka Ministarstva prosvjete, nauke, kulture i sporta da poništi Konkurs za sufinansiranje projekata i programa od značaja za ostvarivanje javnog interesa u oblasti kulturno-umjetničkog stvaralaštva u 2021. godini naišla je na burno reagovanje kulturnih poslenika.
Naime, u nacrtu crnogorskog budžeta za 2021. godinu kultura nije zavrijedjela niti jedan procenat, tačnije za nju je opredijeljeno svega 0,8 odsto. Zakon o kulturi nalaže da se svake godine za ovu oblast opredijeli minimum 2,5 odsto tekućeg budžeta, ali to se, izgleda, u 2021. godini neće dogoditi.
U razgovoru za Dnevne novine, kulturni djelatnici komentarišu sporne odluke i objašnjavaju kako će to uticati na njihov rad, uz osvrt na trajne posljedice na kulturu u Crnoj Gori. DN su pitanja uputile i resoru kulture, ali do zaključenja broja nijesu dobili odgovor.
Sam naziv “Konkurs za sufinasiranje projekata i programa od značaja za ostvarivanje javnog interesa u oblasti kulturno-umjetničkog stvaralaštva u 2021. godini” pruža jasnu sliku njegove suštine i namjene, ističe grafičar i predsjednik ULUCG Igor Rakčević.
“Jasno je da u ovom trenutku javni interes neće biti uvažen. Volio bih da se ovdje radi o nesnalaženju i nerazumijevanju savremenih kulturnih potreba u Crnoj Gori, ali me slijed događaja u ovom resoru postepeno demantuje. Mnogi umjetnici veći dio svoje egzistencije zasnivaju na ovakvim konkursima, pogotovo je riječ o najranjivijem sloju samostalaca koji nemaju sistemsko uporište, zapošljenje ili bilo kakav povlašćeni status, to je slučaj i sa mnom. Kultura, pogotovo umjetnost, pokazala se kao žilava djelatnost, preživjećemo i ovu nepogodu. Ono što smo imali i što nam ostaje je lična sloboda da iskažemo svoja mišljenja. To je u Crnoj Gori uvijek roba s greškom”, navodi Rakčević.
Kada je riječ o smanjenju budžeta, Rakčević čitavu situaciju naziva kičastom.
“Nerazumijevanje kulture je kič, lični animoziteti prema umjetnosti i umjetnicima su kič. Citiraću znamenitog bosanskohercegovačkog umjetnika Jusufa Hadžifejzovića i naziv njegovog performansa na I Cetinjskom bijenalu ‘Od kiča do krvi je samo jedan korak’”, ocijenio je predsjednik Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore.
Poništavanje Konkursa za sufinansiranje projekata i programa od značaja za ostvarivanje javnog interesa u oblasti kulturno-umjetničkog stvaralaštva drastično će da utiče na rad ljudi u kulturi, smatra pozorišni reditelj i organizator međunarodnog festivala alternativnog teatra “Korifej” u Kolašinu Zoran Rakočević.
On ističe da prilikom donošenja odluke iz resora kulture uopšte nijesu pristupili sa stanovišta dugogodišnjih korisnika ovog konkursa, te da njihov rad, život i opstanak zavisi od ovoga.
“Ne znam čemu sve ovo, potpuno je nejasno i donekle neobično da se odluka revidira nakon četiri mjeseca. Razumijem potrebu, da se kao i u drugim resorima podvuče crta, da se presabere šta se radilo u prethodnom periodu, jer smo svi bili nezadovoljni kako se ranije funkcionisalo. I ja sam bio isfrustriran time kako Ministarstvo kulture i njihove formacije, komisije, žiriji, ocjenjuju nečiji umjetnički rad. Svi znamo da su kvalitetni ljudi u Crnoj Gori bili potcijenjeni, a da su iz godine u godinu imali favorizovane umjetnike, koji su dobijali ogromna sredstva za ne toliko značajan i kvalitetan rad”, objašnjava Rakočević.
Djeluje mu da se sve radi neplanirano i ad hoc, jer ukinuti usred godine konkurs umjetnicima ili bilo kome potpuno je neobjašnjivo.
“Izgleda da uopšte ne postoji strategija, jer ne znam koja bi mogla biti kada nas četiri mjeseca nakon izbora nova Vlada ostavlja da visimo. Ne znam kako ljudi koji su donijeli ovu odluku, koja je monstruozna prema umjetnicima, nijesu procijenili da smo u velikoj društvenoj, a iznad svega i ekonomskoj krizi, istraumirani nekakvim trusnim političkim događajima. Začuđuje kako nijesu zapravo vidjeli da u sferi kulture leži spas. Zaista vjerujem da jedino kultura može na neki način da doprinese da se ljudi osjećaju bolje”, smatra on.
Očigledno je da se u ekonomskom smislu nećemo osjećati bolje u narednom periodu, pojašnjava Rakočević, zbog nasljeđa koje smo dobili od prethodne vlasti, koja je rasprodala resurse, privatizovala ih, dodijelila našu zemlju svojim sinovima, kumovima i sumnjivim inostranim partnerima.
Međutim, ova vrsta sadašnjeg odnosa poražavajuća je za svako misleće biće.
“Ko god i na koji način pravda odluku da se svega 0,8 odsto budžeta usmjeri na kulturu, nešto s njim nije u redu. Ovo mi sve liči na sumanutu situaciju, potpuno nejasnu, kao da brod tone, a ti unaprijed prodaješ dušu, jer ti ne treba”, kaže on.
Ono što je nužno, nastavlja pozorišni reditelj, jeste da se stekne svijest da u Crnoj Gori kulturne institucije moraju od temelja da se reorganizuju.
“Sadašnje stanje u institucijama kulture, na lokalnom nivou, a riječ je o više od 20 centara kulture, katastrofalno je, čast izuzecima. Ljudi su zapošljeni po nekom političkom ključu i to su uglavnom nestručni ljudi. Radio sam u nekoliko centara za kulturu u Crnoj Gori, preko šest, a to je, složićete se, dobar uzorak, i tek u nekoliko sam naišao na neku vrstu podrške, odnosno odgovora da ta institucija može da se nosi sa kulturnim projektom, recimo pozorišne predstave’, otkriva Rakočević.
Ovaj kulturni poslenik poziva resor kulture na reorganizaciju i decentralizaciju, ali ne ovako “kvazifuturistički”.
“Ova sasijecanja nijesu zdrava, jer ne ulijevaju samopouzdanje, vjerujem da bi se kolege složile sa mnom. Ne možemo da se pouzdamo u bilo šta, jer ovakvim lunatičkim ponašanjem, novim odlukama, presijecanjima, radikalnim mjerama, ne znam da li sa druge strane imamo sagovornika. Treba nam dijalog, koji smo pokušavali da vodimo i prethodnih godina, sasvim bezuspješno, jer smo navikli da kulturni resor uglavnom vodi monologe i ne opipava situaciju, već samostalno donosi vrlo neobične odluke. Ovo sad je vrlo čudno, liči na opsadno stanje. Ne znam zašto se na neki način ovako ljudi stresiraju i to baš ljudi koji bi trebalo da budu odgajani vrlo pažljivo”, poručuje Rakočević.
Podsjećamo, na osnovu objavljenog Konkursa, 3. decembra prošle godine, dostavljeno je ukupno 230 prijava od kojih su sve prihvaćene kao blagovremene i dozvoljene. Ministarstvo je, kako se ističe, Konkurs poništilo zbog više nepravilnosti prilikom sprovođenja postupka u dijelu objave Konkursa.
“Naime, Ministarstvo kulture nije donijelo odluku o raspisivanju Konkursa. Iako je Zakonom o kulturi predviđeno da Ministarstvo može da raspiše Konkurs, kao i uslovi za raspisivanje, Ministarstvo kulture je bilo dužno da donese odluku o raspisivanju Konkursa. Dalje, finansijska sredstva koja su predviđena za predmetni oglas nijesu odobrena Zakonom o budžetu i fiskalnoj odgovornosti”, navodi se u odluci o poništenju Konkursa.
Kako se ističe, Ministarstvo finansija i socijalnog staranja je shodno Zakonu o budžetu i fiskalnoj odgovornosti bilo dužno da predloži Zakon o budžetu, koji je trebalo da bude usvojen do 31. decembra 2020. godine.
Međutim, Vlada Crne Gore je shodno čl. 37 Zakona o budžetu i finansijskoj odgovornosti donijela odluku o privremenom finansiranju, usljed čega Zakon o budžetu nije donijet, pa samim tim nijesu ni odobrena sredstva za realizaciju ovog konkusa.
“Isto tako, predlogom budžeta koji još nije usvojen opredijeljena sredstva za kulturu su manja od onih koja su bila odobrena u ranijim godinama, što će dovesti do smanjenja budžeta i za Konkurs koji se ovom odlukom poništava, što u bitnom utiče prilikom odlučivanja kome treba opredijeliti sredstva. Dakle, iz naprijed navedenog se može zaključiti da Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta ne raspolaže novčanim sredstvima koja su opredijeljena za predmetni konkurs, te je, shodno tome, njegova realizacija nemoguća”, navodi se u odluci koju je potpisala ministarka Vesna Bratić.
-
Društvo2 days ago
Raoniću, himnu gasi, Mandićevo uho spasi
-
Svetosavska sekta4 days ago
SPC je bačva bez dna u koju se sipaju milioni
-
Politika3 days ago
Ofiranje ugroženog srpstva
-
Politika1 day ago
DON’T CRY BABY Kolaps već prežaljene vlasti
-
Komentar1 day ago
TRAMPOVA POLITIKA I ŽENE: Da li ograničavanje osnovnih ženskih prava može postati globalni trend