CETINJE, UOČI IZBORA: Tri decenije koje su pojela obećanja

Izbori za lokalni parlament na Cetinju održaće se u nedjelju, pa predizbornih obećanja, kao i obično u takvim prilikama, ne nedostaje.

Ono što je u Prijestonici nesporno, valjda kao u nijednom drugom gradu u Crnoj Gori, jeste da će pobjednik izbora biti suverenističke stranke. Koja će od njih odnijeti prevagu, teško je prognozirati. Cetinje je grad koji je između dva lokalna izborna ciklusa, obilovao sa pregršt događaja koji su vjerovatno izmijenili pogled lokalnog stanovništva na političke prilike u državi.

Jedina konstanta Cetinja, bilo je ekonomsko propadanje koje ovaj grad karakteriše u svih 31 godinu višestranačja. Uništeno ekonomsko naslijeđe iz perioda socijalističke Jugoslavije, propadanje Oboda, Košute, Bojane, Tare, Trgoprometa…te izostanak investicija i bilo kakve privredne aktivnosti, karakterišu prilike u ovom gradu koji je već decenijama jedna od najsiromašnijih crnogorskih opština. Pompezna obećanja svih dosdašnjih lokalnih vlasti, obično su ostajala samo uspomene u arhivama sa predizbornih kampanja. Naravno, najveću odgovornost za to snosi DPS koji je u tri decenije, barem dvije potrošio varajući Cetinjane da za njih dolaze bolji dani.

Nije kupila

Neko je poodavno kazao da bi kralj Nikola, kada bi na tren vaskrsnuo, od crnogorskih gradova iz svoga doba, jedino prepoznao Cetinje. Interna cetinjska šala nastala prije skoro dvije decenije, nije nažalost dobila drugačiji sadržaj ni nakon 21 godinu novog milenijuma.

Na Cetinju je napravljeno tek nekoliko stambenih objekata, o starima se malo vodilo računa, pa je tek puki sticaj okolnosti (čitaj: izostanak ulaganja i siromaštvo) učinio da Cetinje uglavnom ostane arhitektonski slično onome od prije 50 ili 100 godina.

Grad koji još nije trajno riješio čak ni pitanje vodosabdijevanja, teško može biti dobro mjesto za život, niti za procvat turizma kao razvojne šanse.

Radovi nikada nijesu u potpunosti završeni

Lokalno stanovništvo, uglavnom pomireno sa nedaćama, a opet nespremno za ozbiljniji zaokret u izboru onih koji će činiti gradski parlament, u godinama posrtanja nučilo je da trpi i povjerenje poklanja onima koji su ih konstantno varali. Pod motom da “uvijek može biti gore”, Cetinjani su trpjeli nebrigu sa državnog nivoa i gotovo svjesno urušavanje svih tradicionalnih vrijednosti koje karakterišu odnos prema ovom gradu.

Jedino je neprevaziđeni cetinjski humor bio lijek i neka vrsta odbrane od svega što je i sa državnog i sa lokalnog nivoa nametano gradu koji je pretenciozno u Ustavu definisan kao Prijestonica.

Nije saniran

Činjenica da su ekonomski urušili i ojadili Cetinje i potrošili gotovo sve šarene laže o ulaganjima u ekonomski oporavak, garnirna je i instaliranjem Crkve Srbije koja je, gotovo u inat istoriji i dostojanstvu lokalnog stanovništva, stacionirana upravo u Cetinjskom manastiru, da pune tri decenije bude asimilatorski mehanizam za posrbljavanje Crnogorca i oduzimanje njihovog istorijskog pamćenja.

Sve ono što je decenijama radio DPS u beskrajnim dilovima sa Amfilohijem Radovićem, na još vulgarniji i prizemniji način eskaliralo je sa dolaskom nove vlasti na čelo države. Svetosavska većina nije se libila da na Cetinje pošalje do zuba naoružane policajce da dimnim bombama i suzavcem nasrnu na posljednju oazu iskonskog crnogorstva koje je prepreka izgrdnji Srpskog sveta.

Cetinje se 5.septembra ove godine gušilo u oblacima suzavca, sa simboličkom porukom da će ideja očuvanja tradicionalnih vrijednosti Crne Gore, ako treba – i silom biti ugušena.

Cetinje, 5.septembra 2021.

Tog 30. avgusta 2020. kada je vlast na državnom nivou smijenjena nakon pune tri decenije, Cetinje je bilo žrtva najveće prevare. Onaj ko je instalirao stranku koja se zove URA, prevario je više od 1300 Cetinjana koji su im poklonili povjerenje, povjerovavši lažnim obećanjima da se radi o političkoj organizaciji suverenističke provenijencije koja je spremna da radi na promjeni sistema.

Umjesto toga, dobili su svetosavsku stranku koja je iskoristila poziciju tasa na vagi da uruši sve preostale vrijednosti građanske, sekularne i antifašističke Crne Gore. Čelnici te stranke dali su legitimitet i legalitet pljački kulturno-istorijskog naslijeđa kojom su 650 crnogorskih manastira i crkvenih objekata i milioni kvadratnih metara zemljišta, prepisani na beogradsku Patrijaršiju.

Dostavljanje popova Crkve Srbije u Cetinjski manastir

Cetinje, iako politički naizgled kompaktno, postalo je poprište i žrtva svih crnogorskih političkih raskola, dioba i podvojenosti. Mnogi akteri političke scene u Crnoj Gori upravo žele da ovaj grad u kontinuitetu bude mjesto gdje se očitava komplikovanost crnogorske politike, identitetska podijeljenost i viševekovna ispreplijetanost crkve i države.

Gospodstvo stanovnika ovoga grada koje ni viševjekovni udari na njegovu dušu i prepoznatljivost nijesu uspjeli ugušiti, konačno bi trebalo da se odrazi i na glasanju za lokalni parlament, u nedjelju. Nije sporno da će pobjednik izbora biti suverenističke stranke, a da će URA i Demokrate biti žestoko kažnjeni za nepočinstva iz protekle godine.

No, nije svejedno kojoj će od suverenističkih stranaka Cetinjani dati povjerenje. Istorija, tradicija i glas predaka pozivaju ih na oprez. Da ne dozvole da ponovo budu prevareni, da ne budu žrtva politike identitetskih polutana, da poklone povjerenje onima kojima su Crnogorska crkva, crnogorski jezik i država Crna Gora – jedine svetinje.

U nedjelju, u pamet se dobro, Cetinjani!