Crna mrlja Spajićeve Vlade

Piše: Balša Knežević

Od 44. Vlade na čelu sa Milojkom Spajićem mnogo se očekuje. Nakon politički izuzetno turbulentnog perioda, famoznog ’’oslobođenja’’ 30. avgusta 2020. godine i dvije izvršne vlasti koje su, bar prema postojećim činjenicama, uglavnom radile na potkopavaju temelja crnogorske državnosti i afirmaciji svetosavlja, ušli smo u period kada je sazrela svijest da se Vladine politike ne mogu graditi isključivo na demagoškim floskulama o ’’bauku DPS kriminala i korupcije’’.

Nedavno izabrana Vlada u startu je opterećena mnogobrojnim sumnjama u sopstvenu dugotrajnost i mogućnost da izgura puni mandat, prije svega zbog svoje glomaznosti. Izvršna vlast ima 19 ministarstava i još pet potpredsjednika, što je rezultat očiglednih političkih kompromisa ideološki naizgled nespojivih partija, koje su morale da nađu konsenzus.

Nad Vladom se od prvog dana nadvila sjenka sumnje da je pod patronatom Beograda, što je sasvim opravdano, prije svega zbog imenovanja zastupnika velikosrpske politike, Andrije Mandića za šefa parlamenta i manjinske podrške koju partije bivšeg DF-a daju Spajićevoj Vladi. Tu su takođe stranke koje su dio Vlade, a koje ne kriju naklonost Beogradu kao što su SNP, Demokrate i frakcije PES-a bliske trenutnom predsjedniku države Jakovu Milatoviću.

U takvom ambijentu nije ni čudo što postoji bojazan da i najmanja politička turbulencija može da dovede do krize, i uzrokuje da Spajićeva Vlada prođe kao Krivokapićeva i Abazovićeva. Uostalom, ovo je treća Vlada koja je formirana u posljednjih nešto više od tri godine, pa smo u Crnoj Gori i navikli na političku nestabilnost koja je došla nakon dugogodišnje konzistentnosti vlasti DPS-a.

Ne smije se više ići đonom

Vrijeme je pokazalo da čuveni ’’oslobodioci’’ nijesu uradili suštinski ništa da stanu na kraj nepotizmu i korupciji za koji su optuživali DPS, već su te maligne pojave doveli na još veći nivo, začinivši ih veleizdajničkim šmekom i sluganstvom Beogradu i parareligijskim organizacijama. Zbog svega toga je sada makar postalo jasno da političke snage koje preuzmu vlast, više ne mogu ići ’’đonom’’ u ostvarivanje svojih ciljeva ili ciljeva koji su im naloženi iz vanjskih centara moći. Takođe je postalo jasno da demagoške floskule kao što su  ’’DPS je za sve kriv’’ ili ’’oni su bili korumpirani, pa možemo i mi’’ više ne prolaze i da za njih niko više nema razumijevanja – kako građani, tako ni naši zapadni partneri.

DPS, posebno pojedini njeni djelovi zaista su s pravom dovođeni u vezu sa korupcijom, nepotizmom i ostalim malignim političko-društvenim pojavama koje im se pripisuju, ali ne treba zaboraviti da je ta partija predvođena Milom Đukanovićem, zaslužna za otklon od zločinačke velikosrpske politike, zatim za državni suverenitet, pristupanje NATO-u i otvaranje pregovora sa EU. A to su samo najznačajnija političko-istorijska postignuća.

Stoga je sasvim razumljivo što Spajić želi da se okrene ekonomskim temama, ostavi iza sebe nacionalne podjele i demagoška etiketiranja o tome ko je kriminalac, a ko korumpiran i uvede Crnu Goru u moderni politički ambijent gdje će standard građana biti na pravom mjestu i gdje politika neće imati upliv u sve sfere života.

Ali da bi to uradio treba mu Vlada neukaljanih kadrova, koji kao prvo ne primaju naloge iz stranih država i parareligijskih centara i koji će svojim ličnim primjerom dati doprinos renomeu nove izvršne vlasti kao posvećene borbi protiv nepotizma, korupcije i usmjerene na iskreni i stručni rad za dobrobit građana i dizanje životnog standarda.

Politička zaraza u Spajićevoj Vladi

Iako nije čitao ekspoze pred poslanicima na čuvenoj sjednici koja je trajala do zore, ekspoze je svako koga je interesovalo mogao da pročita i ciljevi koji su u njemu postavljeni su prihvatljivi svakome sa iole zdravim razumom. Međutim, Spajić mora poći od sopstvenih ministara i najistaknutijih kadrova izvršne vlasti, od kojih zavisi i njegova reputacija.

Pitanje koje se postavlja je kako 44. Vlada može sebe nazvati reformskom i stručnom, spremnom da raskrsti sa negativnim tradicijama prošlosti, ako je makar jedan od ministara oličenje korupcije, nepotizma i svih negativnih pojava koje su se u periodu tranzicije akumulirale u crnogorskom društvu?

Osoba koja predstavlja veliku crnu mrlju i političku bolest koja i te kako može biti zarazna po ostale segmente izvršne vlasti, ali i sopstvene partije, je ministar turizma, ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera Vladimir Martinović.

Kontroverzno lice iz Bara Kraljskih, zbog brojnih afera u narodu poznatiji kao ”Balvan”, ”Šega” i od skoro ”Osvrtaj”, je prije nešto manje od mjesec dana, neslavno završio svoj mandat na čelu opštine Kolašin i pobjegao u Podgoricu, gdje je nakon trulih unutarpartijskih, a kasnije međupartijskih kompromisa završio u Spajićevoj Vladi.

Svoj rodni grad ostavio je razrovan, raskopanih ulica, bez vodovoda, kanalizacije, garaže, ali sa najvećim naknadama za komunalno opremanje u državi. Nije privukao nijednu veću investiciju u gradu koji je centar investicionog buma, u centru je nekoliko korupcionaških i nepotističkih priča koje je otvorio Portal Aktuelno. Tu se prije svega izdvajaju kontroverze oko projekta vodosnabdijevanja i osnježavanja Kolašina i ski centara Kolašin 1450 i 1600, ali i nelegalna sječa šuma i saradanja sa zloglasnim ’’medijskim gangom’’, koji i dalje ne prezaju od konstruisanja afera ili prežvakavanja odavno zaboravljenih spinova o investitorima u Kolašinu, samo da bi ispunili ličnu reketašku agendu.

Takođe treba pomenuti i zapošljavanje članova porodice, malverzacije sa ski pasovima, veliku imovinu u sumnjivom vlasništvu… Prosto da se čovjek zapita što je uopšte Martinovića preporučilo za ministarsku funkciju?

Hodajuća kompromitacija

Koliko je Martinović zagazio u kaljugu nepotizma, korupcije i malverzacija, najbolje ilustruju desetine tekstova na Portalu Aktuelno. A to je samo dio cjelokupne koruptivne priče, s obzirom na meterijal koji svakodnevno dobijamo sa raznih strana od ljudi, koji su ogorčeni trenutnim ministrom.

Martinović uz to i svojim javnim nastupima pokazuje da je demagog veoma skromnih intelektualnih sposobnosti, sa još skromnijim obrazovanjem. Zaista je poražavajuće što je na mjestu ministra turizma, čovjek kojem nije baš najjasnije koja je razlika između elitnog i masovnog turizma i koji to neznanje javno ispoljava.

Ovakvo lice kompromituje ne samo Spajića i njegovu vladu, već i državu jer je na čelu ministarstva koje obuhvata turizam – stratešku privrednu granu crnogorske ekonomije! ’’Osvrtaj’’ takođe baca ljagu i na svoje partijske kolege, i prosto nameće pitanje – da li su Bečićeve Demokrate mogle da kandiduju nekog manje korumpiranog kadra za ministra? Jer, ako ostavimo po strani ideološke razlike koje su uostalom nebitne kad se govori o ovolikom stepenu malverzacija, treba se zapitati – kako recimo Momo Koprivica, koji je dokazao da se drži principa i zakona i da je izvan velikosrpske mitomanije, ili nekompromitovani Danilo Šaranović mogu da budu u istoj partiji i Vladi sa, do grla uprljanim, Martinovićem?  U odnosu na Martinovića i priče o Bečićevom ’’džakuziju’’, ili Bogdanovićevoj sumnjivoj diplomi, su smiješne i bezazlene.

Jedino što se za kraj može izvući kao zaključak iz svega ovoga je da će nad Spajićevom Vladom uvijek visiti sjenka sumnje i kompromitacije dok god su kadrovi kao Martinović na čelu ključnih ministarstva, kao što je ovo koje trenutno zauzima ’’Osvrtaj’’ iz Bara Kraljskih.

Koliko god Spajić šminkao Vladu pompeznim govorima o boljem životu, evropskim vrijednostima, poboljšanju životnog standarda – sve će to ostati prazne fraze i floskule, sa Martinovićem kao velikom crnom mrljom izvršne vlasti…