Da li su Srbi iz Novog Sada “narod” ili „svetina“ za Mandića i Kneževića?

Piše: Neven Mitrović

Režim u Srbiji ubrzano ide kad bjeloruskom modelu u kojem će se opozicioni građani prebijati na ulicama ili će ih protuve sa kapuljačama hapsiti usred grada. Javašluk dolazi na naplatu, kao i svi koruptivni ugovori po kojima su se izvlačili milioni, a posao završavan kao sa nadstrešnicom na Željezničkoj stanici u Novom Sadu.

Početkom jula ove godine svečano je proglašen završetak radova na rekonstrukciji zgrade Žjelezničke stanice u Novom Sadu, a 1. novembra urušila se nadstrešnica i usmrtila 14 ljudi.

Osamnaestogodišnji mladić i djevojke od 21 i 23 godine teško su povrijeđeni i životno ugroženi. Tragedija kakvu Novi Sad ne pamti šokirala je Srbiju i izazvala masovne proteste u prijestonici Vojvodine u kojima su učestvovale desetine hiljada ljudi.

Sami podatak da je rekonstrukcija Željezničke stanice koštala čak 65 miliona eura dovoljno govori o stepenu korupcije.

Protesti u Novom Sadu

Račun polako dolazi na naplatu, poslije tragedije u Ribnikaru, najave da će opustošiti Jadar kopanjem litijuma – probudila se i Vojvodina. Skup sa preko 30.000 gnijevnih građana koji dolaze iz reda pristojne Srbije jasan je pokazatelj da autokrata Vučić više nema podršku svojih sugrađana.

A među Srbima u Crnoj Gori – muk. Ni Mandić ni Knežević ne smiju da kažu ni riječ koju bi neko mogao protumačiti kao stav da su uz svoje sunarodnike i da se ne slažu sa onima koji na kraju krajeva svojim mutnim radnjama ubijaju nedužne.

Jer, valjda profesionalni Srbi treba da brinu o zdravlju i sreći svih Srba na planeti ili ih izgleda Vučić plaća taman toliko da vole samo njega i Karleušu?

Znamo mi dobro ko brine o dobrim ljudima Srbije i o njihovoj budućnosti. A znaju i oni – da su im bliži 100 puta Crnogorci koji vole svoju zemlju nego plaćeni Srbi iz Crne Gore koji vole samo pare i Vučića.

Mi smo oni koji im žele evropsku budućnost, evropski standard, pune škole i vrtiće i bogatu i razvijenu zemlju koja je ponosna na svoju istoriju. S druge strane Mandić i Knežević od njih žele da naprave Bjelorusiju Balkana koja je uvijek u spirali mržnje prema komšijama, i u kojoj se svakog mjeseca dešavaju tragedije zbog loše i odnarođene autokratske vlasti.

Za Mandića i Kneževića srpski interesi su samo ono što gazda Vučić kaže

Zbog toga je jasno. Ko iz Crne Gore poslije Ribnikara, Dubone, Savamale, Jovanjice, Doljevca, nadstrešnice i stotine drugih slučajeva podržava ovakvu vlast u Srbiji – taj je navjeći neprijatelj i Srbiji i Srbima!

Da li su profesionalni Srbi u Crnoj Gori svjesni u kakav mrak i katastrofu srpski autokrata Vučić vodi ovu unesrećenu zemlju, ostaje nejasno na osnovu njihovih postupaka koji su zasnovani na kombinaciji apanaža i ruralnog, klerofašističkog svetosavlja.

Jer možda su baš apanaže, treš rijalitiji, Pink, Happy (anti)kultura i snishodljivost prema vođi, suština srpstva koje Mandić, Knežević i ekipa beogradskih plaćenika u Crnoj Gori zastupaju.