Povežite se sa nama

Politika

Dokle će radikalska fakinerija rušiti Crnu Goru?

Objavljeno

-

Podijeli ovo na društvenim mrežama
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Piše: Milenko A. Perović

Crna Gora je u stanju teške političke bolesti koja crvotoči sve strane njene današnje egzistencije. Napale su je dvije ujedinjene političke patologije. Sastavio se velikosrpski klerofašizam s onim najlošijim u crnogorskom povijesnom karakteru što je s radošću dočekalo da kolaborira s beogradskom radikalskom fakinerijom u uništavanju vlastite države.

Ko snosi najveću odgovornost što je politički, duhovni i bezbjednosni imunitet crnogorske države godinama oslabljen do te mjere da ona svoje buduće postojanje čeka s zebnjom i neizvjesnošću?

Odgovornost snose svi koji su – posebno u periodu od Referenduma 2006. godine i državnog osamostaljenja – imali ključnu moć u vladajućoj političkoj nomenklaturi koja je sebe, počesto nevoljno, deklarisala kao suverenističku!

Milenko Perovic
Milenko Perović

Valja podśetiti – ne zbog anamneze političke patologije koja danas ruši Crnu Goru, nego zbog terapije koja bi je mogla okrijepiti i izvesti na sigurni budućnosni put – na kratku povijest dezorijentisanog, bahatog i lakomog nedržavotvornog posrtanja te nomenklature.

Odista je nevjerovatno kako je ta nesretna nomenklatura tokom petnaest godina gurala Crnu Goru na povijesnu stranputicu, potpuno protivno njenoj dugoj državotvornoj tradiciji, protivno ideologiji suverenizma, protivno elementarnom umijeću pravljenja države, najposlije, protivno vitalnim političkim i životnim interesima većeg dijela crnogorskog društva.

Imala je ona u svojim rukama državu i sve njene instrumente za odbranu od svakog spoljašnjeg i unutrašnjeg ugrožavanja. U prvom redu, imala je moć da sebe i društvo brani od neprestane velikosrpske ideološke, političke, bezbjednosne, propagandne i medijske agresije. Ipak, državu je nepodnošljivo lako prepustila beogradskoj radikalskoj fakineriji, osvjedočenim domaćim izdajnicima i primitivnim popovima Crkve Srbije! Državu su tako mogli izgubiti samo oni koji u nju nijesu vjerovali!

Imala je u rukama sva oruđa i oružja za uspješnu borbu protiv agresivne klerofašističke fakinerije. Dopustila je, ipak, da je ta fakinerija svakim danom nadjačava neumornim propagiranjem imbecilne zlikovačke ideologije velikosrpstva, vrbovanjem po Crnoj Gori svojih političkih, medijskih i crkvenih agentura u funkciji Pete kolone te proizvođenjem teškog defetizma među Crnogorcima. Prevashodno je ona kriva što je radikalska ološ uspjela u Crnogorcima izazvati sumnju u smisao postojanja njihove države!

Imala je međunarodno priznatu nezavisnu i suverenu državu koja se zaputila u procese evropskih integracija. Dozvolila je da se iz temelja ugrozi njena nezavisnost i spoljašnja suverenost. Unutrašnju suverenost od početka je prepustila divljanjima četničke destrukcije! Zato je sad beogradski i domaći fakini ponižavaju na svakom koraku!

U nasljeđe je od socijalističke Crne Gore dobila duboko ukorijenjenu sekularizacijsku ideju i sekularizovano društvo. Dopustila je da Crkva Srbije sistematski desekularizira državu i društvo, da njen kler osili do te mjere da se može stavljati iznad političkog i pravnog sistema, najposlije, da nesmetano izraste u dominantnu političku snagu Crne Gore.

Od socijalističkog nasljeđa dobila je razuđeni prosvjetni sistem i državni univerzitet. Umjesto da školuje patriotsku i suverenističku inteligenciju – za potrebe suverene države koja se integriše u najvažnije evropske i međunarodne institicije – dozvolila je da četništvo ovlada najvećim dijelom prosvjetnog sistema i stvori armiju velikosrpskih pseudointelektualaca i zakletih neprijatelja crnogorske nacije i države.

Nomenklatura je dopustila da većinom medija zavladaju prodane duše, najpokvareniji medijski ucjenjivači i otvoreni neprijatelji Crne Gore. Širom je otvorila vrata srbijanskim anticrnogorskim medijima, dopuštajući im nesmetano satansko  širenje omraze prema Crnoj Gori i Crnogorcima.

Nomenklatura je uspjela uvesti državu u NATO, a onda dopustila da njenim bezbjednosnim i vojnim sektorom nesmetano argaju špijuni i reprezenti onih država kojima je takav status Crne Gore od početka bio nepodnošljiv. Dopustila je da se s crnogorskom vojskom slavnih tradicija po Sinjavini sprdaju NGO-babe, strani špijunčići i lokalni debili.

Nevjerovatno je biti u situaciji za promišljeno kreiranje strategija autentičke crnogorske kulturne, naučne i jezičke politike pa dopustiti da Crnom Gorom potpuno ovladaju tuđa antikultura, antinauka, anticivilizacija, antiljudskost, tuđ jezik, tuđ neprijateljski svjetonazor, sve tuđe! Kriva je bivša nomenklatura kao krivo drvo što je od Crne Gore načinila tuđu zemlju!

Da li se iko u bivšoj nomenklaturi mogao dośetiti da se dopuštanje rada „srpskih kuća,“ brojnih „prosrpskih“ medija, četnički nastrojenih sportskih društava i „nevladinih udruga“ u koje se maskiraju srpski fašisti ne nalazi u funkciji emancipacije srpskog naroda u Crnoj Gori, nego je u službi štabova za organizovanje, ukorjenjivanje i širenje anticrnogorskog velikosrpstva!

Nevjerovatno je da je nomenklatura podržavala i izdašno finansijski pomagala „Srpski nacionalni savjet,“ iako mu je jedina uloga bila da raspiruje patološku mržnju prema svemu crnogorskom, da negira crnogorsku naciju, jezik, povijest, kulturu i vjeru!

Čelnici nezavisne i suverene države s indiferencijom, mentalnom inhibicijom i političkom konfuzijom posmatrali su višemjesečni opšti neprijateljski pohod protiv Crne Gore pod kodnim imenom ”litij”. Od početka su se držali kapitulantski pred ”litijskim” udruženim zločinačkim poduhvatom u režiji klera Crkve Srbije, Vlade Srbije i njenih bezbjednosnih i medijskih ogranaka, ruskih službi te domaće i hercegovačko-bosanske nacionalističke fukare.

Nečuveno je kako se nomenklatura kukavički držala u cijelom izbornom procesu prije dvije godine, kako je bez premišljanja priznala rezultate otetih izbora i olako prepustila vlast beogradskoj radikalskoj kakistokratiji, srpskim popovima i njihovim političkim maronetama u Crnoj Gori.

Arsen Dedić kaže stihom: „Sve me vodilo k tebi!“ I Crnu Goru sve je vodilo današnjem teškom političkom stanju. Sve što je njena bivša nomenklaturna „politička klasa“ činila, vodilo je krizi temelja crnogorske države i teškoj ugroženosti crnogorske državne i nacionalne egzistencije.

Beogradski radikali i njihovi crnogorski klonovi i klovnovi iskoristili su sve strategijske i taktičke promašaje, gluposti, uobražena neznanja i hajdučki odnos prema vlastitoj državi ove „političke klase“ da joj iz ruku otmu sudbinu Crne Gore i da se s njom poigravaju.

Da li je ova „politička klasa“ konačno dovela crnogorski suverenizam u bezizlaznu slijepu ulicu? Može li se od nje očekivati da nađe izlaz i akumulira suverenističku energiju Crne Gore za novi povijesni početak?

Današnje crnogorsko suverenističko većinsko očekivanje je paradoksalno. Ono počiva na uvjerenju da se niđe na horizontu ne naslućuje dolazak neke nove političke snage koja bi bila spasonosna za crnogorski suverenizam. S druge strane, većinu ne napušta krhka nada da one političke snage koje se – s razlogom ili bez objektivnog razloga – smatraju suverenističkim, imaju spreme i sposobnosti da postignu ono što nijesu postigle dok su imale svu političku moć u svojim rukama.

Mogu li se one izboriti s beogradskim klerofašizmom i njegovim domaćim slugama?  Mogu, ali je potrebno da ispune dva nezaobilazna uslova.

Novi povijesni početak suverene i nezavisne države Crne Gore moguć je samo ako se pod jedan barjak – crnogorski nacionalni i državni barjak – okupe sve političke i intelektualne snage Crne Gore kojima je stalo do njene slobode. Okup ima smisla ako je na jasnom ideološkom programu crnogorskog suverenizma i političkom programu odlučne borbe protiv velikosrpskog klerofašizma! Samo jedinstvenim suverenističkim blokom – suspregnutih sujeta, rivaliteta i politikantskih mjesečarenja – moguće je spasiti Crnu Goru od davljenja u glibavoj poplavi „Srpskog sveta.“

Drugo, ključni arhimedovski oslonac za revitalizaciju suverenizma treba tražiti u prvom redu u crnogorskom nacionalnom korpusu. Crna Gora je dopala u teško povijesno stanje zato što trećina građana koji se nacionalno deklarišu kao Crnogorci podržava velikosrpske političke i svetosavske snage koje ruše Crnu Goru! Trećina Crnogoraca u Crnoj Gori danas održava na vlasti četništvo!

Nije od presudnog značaja da li ih je u takav politički, povijesni i civilizacijski idiotizam gurnula pizma prema bivšoj nomenklaturi, velikosrpska propaganda, dezorijentacija u vitalnim političkim stvarima, zastrašivanje popovskim kletvama ili instinkt trčanja za većim stadom.

Ujedinjene suverenističke političke snage mogu proizvesti dalekosežni kopernikanski obrt u nastrojenosti biračkog tijela Crne Gore samo ako ovaj zalutali crnogorski izborni korpus vrate spoznaji šta mu je pravi politički interes!

Podijeli ovo na društvenim mrežama
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter
Sponzor

Najčitanije