KAKO ĆE IH ISTORIJA ZAPAMTITI: Mandić i Knežević – Vučićevi saučesnici u veleizdaji ,,kosovskog zaveta”

Piše: Balša Knežević

Srpski autokrata Aleksandar Vučić ostaće upamćen u istoriji kao čovjek koji je,  kako bi srpski nacionalisti to lijepo rekli, kompletirao ”veleizdaju kosovskog zaveta” i priznao nezavisnost ove države.

Jasno je da je Kosovo odavno nezavisna država, a posljednjih mjeseci samo je učvrstilo taj status.  Vučićevom režimu i njegovim saradnicima iz takozvane Srpske pravoslavne crkve (SPC) na čelu sa Prvoslavom Perićem – Profirijem ostaje samo da to i formalno neko ovjeri potpisom.

Da li će to biti lično Vučić, ili neko novo žrtveno jagnje u vidu novopostavljenog premijera-marionete, manje je bitno pored činjenice da je, kako bi opet svaki pošteni srBski nacionalista rekao, Srbija izgubila ne neki tamo periferni krvni sud, već samo srce. Tačnije kosovsko srce!

”Nedavači” ostaju bez posla

I pored svega što se izdešavalo posljednjih sedmica kada su u pitanju ključni segmenti koji na terenu i u realnosti, osiguravaju da Kosovo od Srbije bude faktički priznato kao država, profesionalni ”nedavači Kosmeta” iz Vučićevog SNS-a i dalje istrajavaju na plasiranju laži ”da nikad neće priznati Kosovo”. Posljednji u nizu koji je u javnost imao obraza da plasirala junačku kuknjavu o ”nedavanju” je ministar odbrane Srbije, postavljen na čelo SNS-a, Miloš Vučević. On je prije desetak dana poručio da ”Srbija neće nikada priznati nezavisnost Kosova i Metohije, čak ni po cenu da na toj teritoriji ne bude Srba”.

Ali realno gledano, iz perspektive zemaljske, a ne nebeske ravni, režimu u Beogradu nije ostalo mnogo toga da se ”ne prizna”. Jer, kako stvari sada stoje, Kosovo je učvrstilo svoj status nezavisne države, a Vučićevom režimu ostaje samo da to i formalno ovjeri potpisom.

Na Kosovu je i zvanično počela primjena uredbe Centralne banke kojom se predviđa da je jedina dozvoljena valuta – euro, čime je ukidanje dinara u ovoj suverenoj državi, polako ali sigurno, postalo nepovratan proces. Takođe, od 1. januara ukinute su vize za nosioce pasoša Kosova, pa je samo tokom januara više od 800 Srba podnijelo zahtjev za kosovske pasoše, čijim nosiocima nijesu potrebne vize za ulaz na teritoriju EU.

Neposredno nakon održavanja parlamentarnih i lokalnih izbora 17. decembra, Beograd je posle 12 godina odbijanja prihvatio i zvanične kosovske tablice na svojoj teritoriji i to bez bilo kakve pompe i prijetnji dizanjem migova i vojske.

Kako smo već pisali, prijetnji oružjem od strane Vučića i njegovog režima biće sve manje, pogotovo nakon što je američki Stejt department odobrio da se Kosovu prodaju protivtenkovske rakete Džavelin i prateća oprema po procijenjenoj vrijednosti od 75 miliona dolara.

Srpska crkva se odrekla Kosova

U novembru 2022. srpski policajci su podnijeli ostavke na službu u Kosovskoj policiji i razdužili svoju opremu, a  srpski pripadnici policije nikad nijesu uspijeli da se konsoliduju i sada nemaju nikakav uticaj na sjeveru Kosova. A kada smo kod uticaja Srbije na sjeveru Kosova, nakon 24. septembra prošle godine i događaja u Banjskoj, srpski autokrata je izgubio i ”nezvanične” (čitaj kriminogene nap.a.) poluge moći na toj teritoriji.

Ali ono što je možda i najveći udarac svekolikom srBstvu, posebno onom nacionalističkom, koje ”budno sanja” o nebeskoj Srbiji koja bi povratila centralni organ svog krvotoka ”kosovsko srce” je veleizdaja ”kosovskog zaveta” od strane tekozvane Srpske pravoslavne crkve.

Šef tzv. SPC, Prvoslav Porfirije Perić, dobro zna da je njegov nalogodavac i intimus Vučić već učinio sve da se suštinski učvrsti nezavisnost Kosova, a da je potpis samo formalno pitanje. Ali Perić i njegovi visoki funkcioneri nijesu samo nijemi posmatrači, već saučesnici u veleizdaji srpskog naroda, a uloga takozvane SPC je da ćuti i učestvuje u manipulacijama koje preko jeftine propagande plasiraju profesionalni ”nedavači” odavno predatog Kosova.

Perić i njegovi najbliži saradnici iz tzv. SPC više ne govore o ”odbrani Kosova” pa su ga vlasti ove suverene države puštile da uđe na njihovu teritoriju početkom januara, kada je obilazio sela sa srpskim narodom, čini se više turistički.

Da li je tačno da je takozvana SPC dobila ogromni novac od albanskog lobija da prizna nezavisnost Kosova i izda srpski narod i dalje je na nivou spekulacija. Istina, sve glasnijih. O izdaji kosovskog zavjeta, koji su čuvali pokojni visoki funkcioneri SPC Amfilohije Radović i Atanasije Jevtić već smo pisali, o čemu možete opširnije čitati na OVOM LINKU.

Rajo i Pipun se pridružili veleizdaji

Probranoj ekipi veleizdajnika ”kosovskog zaveta” samim tim i svekolikog srBstva, posebno onog nebeskog, pridružili su se i profesionalni Srbi iz Crne Gore, Andrija Mandić i Milan Knežević. Iako je poznato da u nacionalističkim i velikosrpskim krugovima u zvaničnom Beogradu, crnogorski Srbi važe za ”so srBstva”, Mandić i Knežević će vječno promijeniti tu percepciju jer će ostati upamćeni kao sudionici u veleizdaji ”Kosmeta”, odnosno ”kosovskog zaveta”, glave Cara Lazara i čitavog folklorno-mitološkog repertoara u koji se kunu srBski nacionalisti!

Knežević i Mandić ni riječ nijesu progovorili na sve ono što Vučić, Perić i njihovi saradnici, najviši funkcioneri u svetovnoj i crkvenoj vlasti rade kada je u pitanju izdaja Kosova, koja je sada već gotovo kompletirana. Mandić čak ide u Beograd i puzi pred srpskim autokratom Vučićem, slaveći sa njim izbornu krađu, oko koje su konsenzus postigli Vašington, Brisel, pa čak i Moskva, i nakon koje je Vučićev režim u obavezi da dovrši ono što je obećao – formalno priznanje Kosova.

Ali ovakva kolaboracija Mandića i Kneževića, koja će ostati upisana u istoriji veleizdaje ”kosovskog zaveta” ne treba da čudi s obzirom da su, kada su njihove partije podržale Spajićevu vladu, potpisali sporazum u kojem se eksplicitno priznaje nezavisna država Kosovo.

”Saglasni smo da će vanjskopolitička orijentacija 44. Vlade biti utemeljena na punoj posvećenosti EU integracijama i ubrzanom procesu pristupanja Crne Gore EU aktivnom i kredibilnom članstvu Crne Gore u NATO, daljem razvijanju prijateljske saradnje sa svim državama priznatim od strane Crne Gore (uključujući i suverenu državu Kosovo nap.a.),”, navodi se između ostalog u sporazumu koji su potpisali Mandić i Knežević.

Tako da je sva pompa i ku*čenje sa srpskom zastavom u kabinetu, samo Mandićev jeftini trik kojim bi da skrene pažnju svekolike srBske javnosti od izdaje Kosova. Dok je potpis koji je stavio Knežević na ovaj dokument podgrijao glasine da se u Ostrogu, prilikom formiranja vlade Zdravka Krivokapića po nalozima Amfilohija Radovića, sa pokojnim mitropolitom nije svađao samo oko kadrovskih rješenja, već i oko kosovskog pitanja.

Sada više nije pitanje kako će glasači pokojnog DF-a gledati na činjenicu da su Mandić i Knežević pogazili sve svoje političke, ideološke i etičke principe kolaboracijom sa najvećim veleizdajnikom u istoriji srBstva Aleksandrom Vučićem. Pitanje je kako će ih istorija pamtiti.

Ako istorija bude vođena činjenicama neće imati problema sa konstatovanjem izdajničkog učinka političara, koji su iznevjerili ono u što su se kleli na svakom koraku – na partijskim skupovima, u Skupštini, ali i prilikom uličnih šetnji i litija.