Nekome rat, nekome brat

piše: Željko Vukmirović

Nekome rat, nekome brat. Ovih dana, Air Serbia zna sve o tome.

Ovoj avio kompaniji, kao tradicionalnom gubitašu, ponajprije je ruku spasa pružila “oslobodilačka” crnogorska vlast. Smišljotina sa gašenjem nacionalne avio kompanije Montenegro airlines bila je sjajna usluga za poslovni angažman sjevernog susjeda. O tome ko se sve ugradio u taj aranžman zasigurno bi bilo zanimljivo štivo za nadležne.

A onda je na red došla Rusija. I invazija na Ukrajinu. Običan, pošten i normalan svijet koji živi u Rusiji, baš kao i snađeni Ukrajinci, poželio je da svoj spas od posuludnjelog ruskog vođe potraži na nekim drugim destinacijama. I tu negdje ulijeće “bratska” Srbija sa svojim avio prevoznikom. A avionske karte za ekonomsku klasu čija je cijena do tada iznosila nekih 150 eura u jednom pravcu Moskva – Beograd, odlaze u nebo. I Air Serbia tu uslugu sada naplaćuje nekih 1.000 eura. Ova tržišna igranka prerasta u pijanu žurku. Pa umjesto osam aviona nedjeljno uspostavlja se angažman za 12 linija. Od ponedjeljka, dakle od sjutra, u ponudi će biti čak 15 letova na sedmičnoj ruti. Još kad se tome pridodaju avioni marke Air bus A330-200, sa kapacitetom od 335 putnika, suze radosnice srpskog profitera same teku.

U cijelu priču ulijeće i ekskluzivni Air Pink. Tek su se oni snašli. Od uobičajene cijene za iznajmljivanje ovih čarter aviona u iznosu od 14.000 eura stiglo se do respektabilnih pet miliona rubalja ili, sada već, približno 40.000 eura.

I eto ti tople bratske ljubavi. I rezimea Vučićevog prenemaganja o surovoj promjeni slike današnjeg svijeta.

Nekome rat, nekome brat.