Povežite se sa nama

Komentar

Od vlade nacionalne propasti do vlade nacionalne tragikomedije

Objavljeno

-

Podijeli ovo na društvenim mrežama
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Piše: Milenko A. Perović

Prema političkoj teoriji i praksi u parlamentarnom sistemu vlasti mogući su različiti tipovi vlada: jedinstvena, većinska, koncentraciona, koaliciona, manjinska, tehnička, politička, ekspertska, prijelazna, pa onda vlada nacionalnog pomirenja, vlada nacionalnog jedinstva,  vlada nacionalnog spasa, vlada u śenci, vlada u egzilu etc.

Crna Gora se opet pokazala kao političko čudo među državama. Uz svesrdnu pomoć nepojamnih majeutičkih vještina zapadnih političkih babica, poslije potonjih parlamentarnih izbora, porođena je nakaza lažne ekspertske vlade. Načinjena je kao po recepturi dr Frankenštajna obogaćenoj smislom za crni humor. Nije od nje moglo ispasti ništa dobro doli vlada nacionalne propasti.

Najposlije su se i babice zgrozile nad političkom rugobom koju su „dizajnirale“ na predlošku dobijenom od srpskih popova. Zapovijedile su da vlada bude diskretno eutanazirana pa su se vratile u laboratoriju da se opet igraju državama i narodima te da projektuju po svojoj ciničnoj i pragmatičnoj mjeri novu vladu za usrećivanje Crne Gore.

Milenko Perovic
Milenko Perović

Sva je prilika, „poboljšana verzija“ vlade nacionalne propasti ima sve uslove da bude vlada nacionalne tragikomedije! Šta hoće da „poboljšaju“ njeni kreatori? Šta je sve učinila smijenjena vlada nacionalne propasti i kakvog smisla ima „poboljšavati“ njen rad?

Ona je svojski radila na  programu uništavanja Crne Gore! U regularnim državama, vlada je najviša institucija egzekutivne vlasti.  „Crnogorska“ vlada nacionalne propasti ni za trenutak to nije bila. Stvorile su je Crkva Srbije, kao i institucije i službe stranih država. Od početka do kraja bila je potčinjena svojim stvoriteljkama.

Nije vodila unutrašnju ni vanjsku politiku, nego je bila izvršilac politikâ koje su kreirane na drugom mjestu, za tuđe interese i u svrhu destrukcije države Crne Gore, crnogorskog nacionalnog bića i svega što je ovđe pripadno civilizaciji. Obje politike imale su za cilj desubjektivizaciju i desuverenizaciju Crne Gore.

Vlada je svjesno suspendovala svoja ovlašćenja na vratima crkava, manastira i pośeda koje je uzurpirala i od države Crne Gore otela Crkva Srbije. Formalno je izabrana od Parlamenta. Uistinu, izabrao ju je čelni pop Crkve Srbije u Crnoj Gori, a potvrdila „međunarodna zajednica.“ Formalno je bila zavisna od Parlamenta. No, nije marila za parlamentarnu većinu čijom odlukom je postavljena. Nije marila ni za Ustav, zakone i zakonske procedure.

Leđa su joj čuvale Crkva Srbije i „međunarodna zajednica.“ Bila je zavisna od ove dvije volje. Crkvi Srbije zauzvrat dala je neformalni status hiperpolitičke organizacije koji je iznad političkog i pravnog sistema Crne Gore. Sebe je proizvela u sluškinju te Crkve na poslu klerikalizacije i fašizacije crnogorskog društva. Ozakonila je njenu milenarnu pljačku pravoslavnog sakralnog i kulturnog blaga Crne Gore. „Međunarodnoj zajednici“ davala je kraće vrijeme iluziju da u Crnoj Gori nije načinila ciničnu i tešku političku glupost!

Zajedno s parlamentarnom većinom i dijelovima sudske vlasti, Vlada nacionalne propasti zaustavila je kretanje Crne Gore prema građanskom svijetu i obrnula je u regresiju. Tri grane vlasti su svjesno državu gurale u opštu entropiju i sistemski haos na putu prema njenoj „termičkoj smrti.“

Vlada „eksperata“ provodila je bahatu i stupidnu decrnogorizaciju, desekularizaciju, srbizaciju i opštu civilizacijsku i kulturnu degradaciju Crne Gore. Klerofašizam je učinila svojom ideologijom. On je trebalo doktrinarno da „opravda“ uništavanja vitaliteta crnogorske države i društva i njihovo utamničavanje u „Srpskom svetu.“

Vlada je vodila ekonomsku politiku svjesnog blokiranja privrednog razvoja države. Uložila je ozbiljni trud na uništavanju najvažnijih ekonomski subjekata i pripremanju da ih preda u ruke druge države. Na kriminalni način je iracionalno načinila ogromno kreditno zaduživanje države, trasirajući pouzdani put u njen bankrot ili u dužničko ropstvo.

Naslijedila je nekompetentnu državnu administraciju sklonu korupciji, javašluku i nepotizmu. Za kratno vrijeme učiniti ju je još lošijom. Kadrovski je „ojačala“ licima kojima su tražene samo dvije kvalifikacije: „učešće u litijama“ i mržnja prema vlastitoj državi! Bezbjednost države predale je u ruke otvorenih neprijatelja crnogorske državne samostalnosti i crnogorske nacije, kao i stranim agenturama.

Ukorjenjujući „srpski karakter“ Crne Gore, Vlada je svjesno kvarila međunacionalne i međuvjerske odnose. Uspjela je čak, poslije smjene u Parlamentu, nelegalno i nelegitimno donijeti odluku kojom se bitno mijenja nacionalna struktura biračkog tijela i obezbjeđuje dominacija velikosrpske „demokratske volje.“ Pokušala je iz biračkog korpusa amputirati dio crnogorske dijaspore koji je imao zakonski nesporno biračko pravo.

Njena prosvjetna, naučna i kulturna politika je aposolutni skandalon! Ove fundamentalne identitetske sfere života dovela je na rub sloma, s štetama strategijskog karaktera koje će se morati sanirati dugi niz godina.

Permanentno je ohrabrivala i štitila destruktivno i nasilno djelovanje velikosrpskih elemenata. U ciničnoj represiji koju je pokazala prema građanina Cetinja petog septembra prošle godine očitovana je njena suština.

U državama s visokom pravnom kulturom, cijela odlazeća Vlada nacionalne propasti morala bi biti izvedena na optuženičku klupu zbog teških ogrešenja o Ustav i zakone, zloupotreba, kao i kriminalnog, izdajničkog i veleizdajničkog rada protiv interesa Crne Gore i njenih građana.

Ovđe se to neće desiti. Naprotiv, jedan njen dio otići će u zaborav. Od njenog drugog dijela zapadni politički činioci namjeravaju načiniti okosnicu nove vlade nacionalne tragikomedije.

Zamislili su umovi da iz katastrofalne situacije koju su načinile dvije klerofašističke grupacije i treća koja im je kvislinški prisluživala, Crnu Goru treba da izvuče ova potonja grupacija. Eventualno, pridružiće joj se i jedan od rasparenih dijelova klerofašističkih grupacija!

Po principu alhemijske farmakopeje s receptom „ljute travke na ljutu ranu,“ isplanirali su da Crnu Goru izvidaju oni koji su je doveli na rub smrti! Zaumili su da je iz ponora propasti vade oni koji su je gurnuli u njega! Namjeravaju piromana proizvesti u komandira vatrogasne službe i ukazati mu povjerenje da gasi ono što je sam zapalio!

S takvom „soteriološkom“ pameću može se doći samo do vlade nacionalne tragikomedije.

Da li iko ko ima mrvu političke razboritosti može vjerovati da beznačajni šarlatan može voditi državnu vladu? Mirakulozni „mandatar“ pokazao je do sada da nema znanja ni sposobnosti za funkciju koja premašuje domete šefa mjesne kancelarije. Još gore, potpuno je usvojio jedini ideologem svojih starih medijskih, tajkunskih i špijunskih mentora: „Sve je dozvoljeno!“ Iz svega što je do sada učinio na javnoj političkoj sceni izbijala je njegova moralna ništavnost!

Njemu nije mjesto na premijerskoj stolici, nego na optuženičkoj klupi! Ko je spreman sve to da prenebregne i da ga opet zaglavari, grdno se sprda s Crnom Gorom!

Podijeli ovo na društvenim mrežama
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter
Klikni za komentar
Prijava
Notifikacija
guest
0 Komentara
Inline reakcije
Prokomentarišite i vi
Sponzor

Najčitanije