Povežite se sa nama

Komentar

Samočišćenje

Objavljeno

-

Podijeli ovo na društvenim mrežama
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Piše: Slobodan L. Jovanović

Nije moguće baviti se u današnje vrijeme bilo kojom temom i zaobići zločinačku agresiju na Ukrajinu i posljedice koje ona donosi čitavoj planeti. Malo koji ozbiljan analitičar može previđeti da na geopolitičkoj mapi svijeta ništa neće biti kao što je pređe bilo. Zemlje koje nijesu u stanju da prihvate tu novu realnost naći će se na marginama glavnih svjetskih tokova i ostati zarobljene u samozavaravanju o svojoj važnosti i politici sa više stolica. Od rezultata rata u Ukrajini zavisi samo đe će biti granice sanitarnog kordona, ili, da se izrazimo jezikom geopolitike, gvozdene zavjese. Dugoročno, Rusija je izgubila i promile šansi da u ukrajinskom narodu može imati prijatelja i samo je pitanje vremena kada će istočna granica Ukrajine biti završetak Evrope.

Rusija je i do sada bila zemlja u kojoj se sa vlasti odlazi samo sa nogama naprijed, što će reći zemlja u kojoj je demokratija bila uljez i u kojoj su parlamentarni izbori bili goli simulakrum, ali, sa početkom zločinačke agresije na Ukrajinu ona poprima sve oblike fašizacije, radikalne represije i oštre netolerancije prema bilo kakvoj građanskoj neposlušnosti i pravu na javno ispoljavanje mišljenja. Na hiljade ljudi je utamničeno zbog nepristajanja na laži Kremlja da ih Ukrajina ugrožava, uvode se drastični zakoni za iznošenje bilo koje informacije koja je u suprotnosti sa zvaničnom propagandom, Rusija se vraća u vremena najrigitnije represije iz doba socijalizma i pretvara u najveći konc-logor na svijetu. Prema ozbiljnim izvorima Rusiju je napuštilo cca deset miliona obrazovanih i stručnih mladih ljudi koji nijesu pristajali na Putinovu diktaturu i život bez slobode. Jasno je da se Putinova Rusija ne bori protiv nikakvog nacizma, niti širenja NATO pakta, ona se bori protiv širenja zapadne demokratije i njenog približavanja ruskim granicama,.

Ako sudimo o situaciji u Rusiji na osnovu deset karakteristika fašizma, kako ih vidi Umberto Eko, ili kako ga Hana Arent definiše u svom značajnom djelu „Izvori totalitarizma“, Rusija odavno ima prerogative koje besramno pripisuje Ukrajini. Ukrajina ima smjenjivu vlast, demokratske izbore, mnogo veće ljudske slobode i zaštićenija prava građana nego što su u Rusiji. Uostalom, Ukrajinu vodi predśednik Volodimir Zelenski, Jevrej koji je prošle godine potpisao Zakon o borbi protiv antisemitizma. Iako će možda zazvučati grubo, ali propaganda kojom se želi agresija na Ukrajinu predstaviti kao denacifikacija je na nivou debiliteta i namjenjenima je onima sa nivoom rasuđivanja ometenih u razvoju. Upravo takvi egzaltirano pozdravljaju pravljenje od ukrajinskih gradova Vukovara, masovna sahranjivanja leševa, nesretne žene i đecu koje sa svom imovinom u koferima i torbama napuštaju svoje domove i zemlju, viđevši u njima NATO – naciste i slične idiotizme iz poznatog vakubulara mentalnih i moralnih ništarija.

Skoro je Dmitrij Peskov, portparol Vladimira Putina, izjavio da je „Rusija zemlja na kojoj se temelji ruski svijet ” i da je Putin „glavni garant njegove sigurnosti”. On mu, valjda, dođe kao neki ruski Vulin. Vladimir Putin je, pak, obećao da će zaštiti etničke Ruse bilo đe u svijetu. Ne liči li to na neke izjave na Balkanu? Hana Arent piše u već pomenutom djelu: „Đe god se pojavila kao osvajač, nacionalna država je među pokorenima budila nacionalnu svijest i želju za suverenitetom, osujećujući na taj način sve prave napore u izgradnji imperije.“ Ukrajina je u mnogo čemu bila specifična u pogledu nacionalnog ośećanja i identitetskih pitanja, mnogi su se pribojavali kako će se prema ruskoj agresiji odnijeti mnogi građani Ukrajine, posebno istočni djelovi koji se graniče sa Rusijom. Ali, upravo je ruska agresija na Ukrajinu najviše učinila na učvrščenju nacionalnog identiteta Ukrajinaca i riješile dileme kod mnogih kod kojih je ruska propaganda proizvela sumnju.

U pitanju je isti obrazac, kad je u pitanju agresija na Ukrajinu, koji je korišćen 1938. u agresiji Hitlera na Čehoslovačku i agresiji devedesetih na Hrvatsku i BiH, a po kojem se sunarodnici u suśednim državama koriste za imperijalna osvajanja okolnih zemalja. Isti obrazac se pokušava primjeniti i na Crnu Goru, u kojoj su tobože ugrožena nacionalna i vjerska prava onih koji imaju višak prava i drugima negiraju naciju i pravo na Crkvu. Natpis na zgradi vlade u Donjecku, koju su okupirali proruski aktivisti, „Rusijo, spasi nas od ropstva!”, istovjetan je onome što poručuje srpski mitropolit u Crnoj Gori, Joanikije Mićović, kad najavljuje borbu protiv navodne diskriminacije. Može li iko pri zdravoj pameti tvrditi da je organizacija čiji je član Joanikije Mićović  diskriminisana u Crnoj Gori? U zemlji u kojoj je broj objekata te organizacija veći po glavi stanovnika nego vjerskih objekti svih crkava i konfesija u drugim državama na sto stanovnika?

Monstruozna izjava Joanikija Mićovića da je Crna Gora projektovana kao „mala Ukrajina“ može imati više značenja, od kojih nijedno ne spada u dobronamjerne. Obzirom da Mićović zdušno podržava zločinački napad Rusije na Ukrajinu, kao što je organizacija čiji je član blagosiljala sve zločince iz ratova u bivšoj Jugoslaviji, četvorogodišnju blokadu Sarajeva i njegovo granatiranje, Vukovar i mnoge srušene gradove, rušenje drevnog Dubrovnika, ova izjava se može shvatiti kao poziv da se nešto slično priredi Crnoj Gori! Takođe, navedena izjava podrazumjeva iskonstruisane teze da su crnogorska i ukrajinska nacija vještački stvorene, jednako sulude i u glavi Putina i kod ovdašnjih poneroloških umova. Btw, sve nacije jesu produkt ljudskog konstrukta, prirodne nacije postoje upravo samo u glavama nacista i klerofašističke bulumente.

Zanimljivo je da Putina u Crnoj Gori podržavaju oni koji u svom ponašanju i djelovanju upravo koriste demokratske slobode za destrukciju prema državi. Da je proteklih godina bio Putinov režim u Crnoj Gori svi bi oni bili na dugogodišnjim robijama. Recimo, samo ono guranje policajca od strane Milana Kneževića u Moskvi bi vuklo kaznu od najmanje tri godine teškog zatvora, koliko je kažnjen mladić koji je pokušavao da pomogne čovjeku koji je hapšen i pritom slučajno laktom zakačio policajca. A Spuž je hotel B kategorije u odnosu na ruske kazamate, u kojima se vrši fizička tortura i koriste elektro-šokovi. Crna Gora mora donijeti zakone koji će mnogo operativnije riješavati antidržavno djelovanje i izdaju, na način kako su to uradile sve demokratske zemlje svijeta, posebno u situaciji kada se Rusija deklarisala kao neprijateljska zemlja prema Crnoj Gori. Saradnja sa neprijateljem svuda je krivično djelo. To ne podrazumjeva „samočišćenje“, kako to radi Putin u Rusiji, niti se odnosi na političke slobode i ostala ljudska prava, već isključivo na saradnju i rad u korist Ruske federacije, Putina, njegovog okruženja, ili bilo koje druge strane zemlje, protivno interesima Crne Gore.

U Moskvi je na stadionu Lužnjiki održan koncert povodom osme godišnjice ruske aneksije Krima, na kojem je Putin održao govor. Njegove riječi su zvučale zlokobno i nagovjestile da će agresija na Ukrajinu potrajati, što, obzirom na situaciju na ratištima, podrazumjeva dalje zločinačko rušenje ukrajinskih gradova, ubijanje civila i egzodus građana. Što ruska vojska bude doživljavala veći otpor i poraze, to će represija i zločin biti nemilosrdniji i neselektivniji. A Putinove riječi o „samočišćenju“ rječito govore o fašisoidnom poimanju države u kojoj su nepoželjni svi oni koji ne podržavaju führera.

Crna Gora mora brzinskom brzinom da se odredi na koju će stranu i napravi radikalan otklon od Moskve i dvolične politike Beograda. Svijet će težiti da što manje zavisi od ruskih energenata, Rusija će postati crna ovca na međunarodnoj političkoj mapi, niko neće htjeti da se sastaje sa Putinom, Moskva će u potpunosti biti izolovana i politički i ekonomski, njena ekonomija će trpjeti ozbiljnu recesiju, osiromašenje… Rusiju će suluda avantura jednog bolesnog uma žestoko koštati. I to na duži period, pod uslovom da se sama Rusija ne obračuna sa diktatorom i ne izvrši radikalni zaokret od diktature ka demokratizaciji svoje zemlje i približavanju vrijednostima zapadne civilizacije.

Za nadati se da Putin neće, u nemoći, pribjegavati samoubilačkim potezima. Ipak, čak i oni koji danas pozdravljaju Putinovu agresiju na Ukrajinu do juče su tvrdili da „Putin nije lud“ da napravi takav nerazuman potez i da je to „obična američka propaganda“. Nažalost, nijesu vjerovali ni Ukrajinci, zato nijesu baš najspremniji dočekali agresiju, bez dovoljno zaliha hrane, ljekova  i drugih potrebština, zatečeni mučkim napadom u jutarnjim časovima, bez objave rata. Ali im ni to ne smeta da se herojski suprostave mnogo nadmoćnijem neprijatelju.

Podijeli ovo na društvenim mrežama
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter
Klikni za komentar
Prijava
Notifikacija
guest
0 Komentara
Inline reakcije
Prokomentarišite i vi
Sponzor

Najčitanije