ŠTO JE ZAPRAVO URA: Miškov svet je trešnjica na plastičnoj torti “srpskog sveta”

Prljav je i podao pokušaj eksponenata URA-e da se kolone “komita” i “srpskog sveta” gurnu u ekstrem. Prljav zato što je netačan, a podao jer se trešnjica na plastičnoj torti “srpskog sveta” zapravo zove URA

Ako je tačna teza koja se može čuti iz redova URA-e – da su «komite» i «srpski svet» dva pola odnosno ekstrema političke scene Crne Gore – onda je tačna i teza ministra Leposavića da se u Srebrenici nije dogodio genocid.

Ova dva, jednako lažljiva, nečasna i beskrupulozna narativa mogu se u Crnoj Gori čuti samo sa jedne adrese: iz redova nove vlasti – bezočno, gebelsovski, uporno.

Uzalud: ako je ministar Leposavić, dok je birao životnu saputnicu, morao progutati to što je ona zaposlenik američke Vlade – a Amerika, je l’ da, najveći srpski neprijatelj – tako će članovi Miškovog sveta, od «pretučenog» Sadikovića do najvećeg među njima, Abazovića, makar dok se gledaju u ogledalo priznati sebi da između «srpskog sveta» i «komita» nikako ne može biti znak jednakosti. Ne samo zato što je potencijal jednih – 10 milona, a drugih 650 hiljada.

No, ostavimo Leposavićevoj supruzi da mu u puzama istjerivanja pravde po Crnoj Gori «lepo» objasni da je Haški sud osnovan legalno, da bi sudio zločincima koji dolaze iz redova njegovog naroda i da mu je cilj da individulizira odgovornost. Upravo zato da pripadnici «srpskog sveta», među kojima je i njen suprug, ne bi morali da nose kolektivnu odgovornost za zlodjela njihovih ideoloških otaca.

Vratimo se, stoga, Miškovom svetu. Taj svet, valjda najpodmuklija i najbezobraznija tvorevina ikada na političkoj sceni Balkana, dobio je zadatak od svoga tvorca, da podgoričke, cetinjske i nikšićke Crnogorce i DF-ove Srbe – gurne u ekstrem. Upravo onako kako je to godinama radio DPS, kako onaj jedinstveni, tako i onaj Milov. U toj konstelaciji snaga, Liberalni savez je “držao” jedan pol, Narodna stranka drugi, a oni su bili u sredini. Da bi mirili, imali ih na oku i izigravali garant građanskog mira u potencijlnom sukobu dviju suprotstavljenih opcija.

Naučili od jedinstvenog DPS-a

Miškov je svet, nakon što je lukavo preoteo kormilo URA-e i od konglomerata crnogorskih strančica načinio jednu anticrnogorsku, uzeo i metodologiju DPS-a. U nedostatku programskih ideja u vođenju države, u situaciji kada su bez vizije i znanja da Crnu Goru sa pozicije vlasti odvedu dalje od pljuvačine po DPS-ovim greškama, URA je odlučila da se posveti analizi boja zastava u auto kolonama.

Ako su s jedne strane oni sa crvenim, crnogorskim, a s druge trikolori sa srpskim,  URA želi izvući nekoliko zaključaka: ekstremi su i jedni i drugi jer ih je mnogo, trube, pjevaju, provociraju i čine kritične mase za potencijalne incidente.

Drugo, znajući da bi URA-ina auto kolona (da je može biti) bila sastavljena samo od par automobila – Miškovog džipa, Željkovog ako mu uspu gorivo i Dritanovog službenog mercedesa, jasno je da je postojanje auto kolona nešto što radikalizuje političku scenu Crne Gore i državu čini nestabilnom.

Konačno: autokolone, za Dritana koji bi da pohapsi pola Crne Gore, upravo su metafora onih koji su balast na njenoj političkoj sceni, pa ih treba targetirati kao pojavu kojoj treba stati na put.

Nesretni Miškov svet (čitaj URA) pritom, zaboravlja nekoliko važnih činjenica: da su autokolone onih koji nose trobojke, zapravo glasači koalicije koji su hibridnom političkom isprtku kakva je URA omogućili dolazak na vlast.

Potom, da su nosioci trobojki oni koji baštine ravnogorsku ideologiju, negiraju genocid u Srebrenici i negatori crnogorskog identiteta i državnosti.

Dalje, kolona sa trobojkama, negacija je građanskog karaktera Crne Gore, protivnik njenog sekularizma i antifašističkog karaktera države.

Konačno: oni koji mašu trobojkama, paradigma su svega onoga što je krasilo Crnu Goru 90-tih – vjesnici su sukoba, mrzitelji manjina, borci za velikodržavne ciljeve protiv kojih se svojevremeno ujedinio čitav civilizovani svijet.

Dakle, oni iz kolone sa trobojkama, protivnici su i svega onoga što URA neumorno i neiskreno plasira stranim ambasadorima.

Ali…

S druge strane, u kolonama gdje se vijore crnogorske državne zastave, samo politički slijepac ne vidi energiju koja želi očuvanje svih vrijednosti crnogorskog društva koje su je uvele u NATO  i približile Evropskoj uniji.

Samo Miško, Dritan i slični rakčevići, ne vide mladost sastavljenu od svih vjera i nacija koje u Crnoj Gori žive, ne vide metaforu svega onoga što je Crnu Goru u minulim godinama učinilo uvaženim članom međunarodne zajednice i geostrateškom uzdanicom civilizovnog Zapada.

Ali, ne: istu priču o ekstremima, ovih su dana izgovorili svi produkti URA-e koji su se, sticajem čudnih okolnosti, našli u poziciji da javno nastupaju. Neko zato što je sebe promovisao u žrtvu,  čupajući crnogorsku zastavu iz ruku jedne djevojke, a neko jer je zbog tužne slagalice na političkoj sceni države postao potpredsjednik Vlade koji viče, hapsi i prijeti.

Gebels je za URA-u bio amater

Ukratko, priča o «komitama» kao ekstremu, još jedna je laž koju Miškov svet želi promovisati predstavnicima stranih država koji službuju u Crnoj Gori. Jer, taj mikro svet, svjestan svoje prevare i skorašnjeg političkog nestanka, jedino tako može zadržati svoju malenu snagu koja je nakon 30.avgusta postala pogonsko gorivo za put Crne Gore u sunovrat.

Budući da istina može biti samo jedna, a ova je lako dokaziva, valja ih još jednom podsjetiti: karika koja je u Crnoj Gori zaokružila «srpski svet» zove se URA. Bez njihove prevare suverenističkog biračkog tijela, ne bi bilo ni smjene vlasti, ni puta bez povratka kojim je Crna Gora krenula.

Miškov svet je, dakle, trešnjica na plastičnoj torti «srpskog sveta», usud Crne Gore i prevara koja ima ambiciju da traje.

Bez njih, «srpski svet» bi bio ogoljen protivnik Crne Gore. Sa njma bismo bili načisto, jer znamo šta nam misle, šta nam žele i kuda bi da nas vode. Sa Miškovim svetom u sastavu srpskog, znate da ulazite u rizik.

Ulično šibicarenje, njihova je mjera vođenja politike. A tu, ispod svakog njihovog poklopca, čuči po neka potencijalna prevara.

R.P.