Nepodnošljivi Vučićevi restlovi

piše: Željko Vukmirović

Sve Vučićeve štete su neprebrojiva stvar. Što je taj takao, to se pretvorilo u propast. I zemlja i ljudi. Sopstvenu zemlju je poodavno izvaćario za svašta nešto. Čak su se i oni tamo pomirili s tom činjenicom i ovih dana gledaju samo da ispeglaju nadolazeće štete. I sasvim je svejedno da li je to Rio Tinto ili Ziđin ili samo neizostavne bahanalije njihove crkve. Katastrofe su viđene i nezaobilazne, samo daj da budu što podnošljivije. To im je sad najjače riješenje.

Tako se i stiže do Vučićevog štetočinskog učinka ostvarenog po Crnoj Gori. Tu je, pak, podnošljivost izuzetno upitna stvar. A i taj dio priče uopšte ne potpisuju ovjereni asovi ovdašnjeg profesionalnog srpstva Andrija Mandić i Milan Knežević, niti nepodnošljivo groteskni likovi u izvršnoj vlasti poput Milojka Spajića i Alekse Bečića.

Dame i gospodo, gospođe i gospođo, samo za predstojeće izbore u Glavnom gradu, imamo posla sa koalicijom koju predstavljaju Jakov Milatović i Dritan Abazović.

Sjećate se? U prvom talasu “oslobođenja” jedan je bio potpredsjednik Vlade, drugi ministar ekonomskog razvoja. Nešto kasnije su zbog činjenja u korist naše štete avanzovali, jedan u premijera, drugi u predsjednika države.

I jedan i drugi su prepoznati po bliskim odnosima sa srpskim predsjednikom Vučićem. Zajedno su jurišali pod istim pokroviteljstvom i bili uslužni i ponizni do razmazivanja po podu. I jedan i drugi su se postarali za materijalnu uspješnost svoje braće sa beogradskim adresama. I jedan i drugi su činili i još čine za srpsku crkvu što brat bratu ne bi činio. I jedan i drugi su pokupili svoj dio sprdnje zbog podilaženja srpskom psihotičnom autokrati. I jedan drugi sada ne mogu da smisle dojučerašnjeg saborca Spajketa.

Ukratko, našli su se.

A i ne mogu baš da biraju s kim će u koaliciju. Vučić se postarao i za taj epilog. I Jakov i Dritan svoju političku uspješnost duguju upravo Vučiću i njegovom petljanju i kreiranju trenutne izvršne vlasti u Crnoj Gori.

Kraj priče ne raspolaže bilo kakvim iznenađenjem. I jedan i drugi su danas tek restlovi Vučićeve politike. I tu im niko ne može pomoći. Potrošeno, nebitno. Preostaju im samo kalkulacije i nešto od usiljenog crnogorčenja.

Definitivno, Srbi su bolje prošli. Štete i zagađenja od Rio Tinta ili Ziđina ili samo neizostavnih bahanalija njihove crkve nisu ništa naročito.

Ovo kod nas je nepodnošljivo.