Politička gangrena

Piše: Balša Knežević

Osnovna osobina koja determiniše svakog diktatora i koja na kraju postaje neodvojivi dio njegovog iskvarenog bića jeste patološka potreba da održi apsolutnu vlast. Kako se bliži kraj političke moći koju je beskrupulozno godinama rabio, diktator postaje sve više obuzet bolesnom željom da vlast zadrži po svaku cijenu.

Upravo je to slučaj sa Aleksandrom Vučićem, šefom kriminogeno-hegemonističkog režima u Beogradu, koji već mjesecima posmatra kako mu vlast izmiče iz ruku pod teretom ogromnog narodnog nezadovoljstva.

Studenti u Srbiji već mjesecima predvode proteste koji su prerasli u opštenarodno nezadovoljstvo. Ljudima je više dosta da na vlasti gledaju kriminalnu garnituru ogrezlu u korupciji, nesposobnosti i nepotizmu, čija se jačina poriva za uništenjem Srbije može porediti samo sa njihovom hegemonističkom željom za destabilizacijom regiona, sa akcentom na Crnu Goru.

Srpski diktator Aleksandar Vučić je očajan, želi po svaku cijenu da zadrži vlast koja mu je postala nasušno potrebna kao zavisniku sledeća doza omiljenog narkotika. Nakon rasprodaje gotovo cjelokupne države, faktičkog priznavanja Kosova, došli su na red politički ustupci.

Vučiću ne pomažu ni poltroni iz Crne Gore

Beogradski psihotični diktator u svojim žalosnim tendencijama da se po svaku cijenu održi na vlasti podsjeća na englesku gospođu iz visokog društva (lady) kojoj je došlo vrijeme da skrati rep svom psu. Ona to radi komad po komad jer joj je žao sirotog psa, pa misli da će postepenim uklanjanjem repa njen ljubimac manje da pati.

Iako se srpski diktator Vučić očigledno uživio u ulogu engleske lady, on se ne suočava sa tako malim problemom kao što je kidanje repa psu, već je suočen sa političkom gangrenom koja je zahvatila njegov režim.

U stilu engleske lady, ipak pokušava da gangrenu liječi sjekući je komad po komad, ali se čini da bolest veoma brzo napreduje, mnogo brže nego što Vučić može da je sanira.

Nakon dva i po mjeseca protesta, Vučić je otkinuo prvi komad gangrenoznog političkog tkiva, naredivši premijeru Milošu Vučeviću da podnese ostavku. 

Prošlo je skoro mjesec otkako je premijer 28. januara podnio ostavku i tri nedjelje od kako je Vučić 6. februara u gostovanju na Radio-televiziji Srbije najavio da će za 10 do 12 dana Skupština konstatovati Vučevićevu ostavku. Srpski diktator se i dalje pravi lud i ništa se ne dešava.

Žrtvovanjem Vučevića samo malo dobio na vremenu, ali ništa nije riješio

Svi najavljeni rokovi su probijeni,a ostavke premijera i Vlade i dalje nema, a nema ni najave kada će skupštinska sjednica biti održana. Dakle, Vučić je opet slagao i očigledno odugovlači sa kidanjem gangrenoznog tkiva vlasti, što ga može skupo koštati, jer se bolest brzo širi, a vrijeme za izlječenje amputacijom gotovo da je isteklo. 

Da je Vučić potpuno izgubio podršku naroda govori i miting u Sremskoj Mitrovici odžan 15. februara. I pored ogromne logistike, autobusa, dnevnica i sendviča koji su dijeljeni građanima, u Mitrovici se prema procjenama nezavisne agencije koja se time bavi, okupilo svega oko 22.000-23.000 ljudi, iako je Vučić najavljivao da će ih biti makar 100.000. Skup je trajao oko sat, taman toliko koliko je bilo dovoljno okupljenima da opravdaju dnevnice i sendviče koje su dobili. 

Sa druge strane, miting studenata i protivnika Vučića u Kragujevcu okupio je desetine hiljada ljudi, a grad je bio blokiran na devet sati, što je očigledan znak da je srpski diktator izgubio podršku naroda. 

Vučić u svom očajnom pokušaju da se održi na vlasti ima plan da makar do marta odugovlači sa konstatovanjem ostavke Vučevića. Zatim će kako se spekuliše, u aprilu nastojati da formira vladu na čelu sa Markom Đurićem, koji važi za američkog čovjeka.

Vučić poslao Đurića u Moskvu da poljubi ruku gospodarima

Ipak, da se Rusi koji imaju zadnju riječ u Srbiji, ne bi previše ljutili, Vučić je poslao svog potencijalnog budućeg premijera u Moskvu, da poljubi par pozadina i iskaže ljubav prema putinističkoj garnituri u Kremlju.

Aktuelni srpski šef diplomatije Đurić, koji je boravio prije desetak dana u dvodnevnoj posjeti Moskvi, rekao je „da će se nastaviti razgovori o NIS-u, kao i da će o tome sa ruskim zvaničnicima razgovarati i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić“.

U Rusiji ga je primio šef diplomatije Sergej Lavrov koji ga je udostojio i zajedničke konferencije za medije.

Vučić nakon ove posjete Đurića, u svojoj impozantnoj političkoj kratkovidosti, koja se graniči sa sljepilom, sigurno je pomislio da će zadovoljiti i Ruse i Amerikance, time što će na čelo vlade postaviti američkog čovjeka koji je naklonjen Rusiji. 

Međutim, kako smo više puta pisali, dani sjedjenja na dvije ili tri stolice odavno su završeni za srpskog diktatora, a pitanje NIS-a za njega je nerješivo, jer ni ruska ni američka strana ne pristaju na kompromis. Kada je u pitanju NIS, posrnuli srpski diktator gubi u svakoj varijanti. 

Spasa mu nema

Vučić će morati da istjera Ruse iz NIS-a jer ga SAD drže za međunožje obiljem inkriminišućih dokaza koje imaju protiv njega. A kada Rusi napuste tu kompaniju moguće je da već u martu kad bude istekao sporazum o ruskom gasu, Moskva u zadnjem momentu nađe neku začkoljicu da Srbiju ostavi bez ovog energenta. Takođe, nakon što i zvanično izađu iz vlasničke strukture u NIS-u, na čemu Amerikanci insistiraju, Rusi više neće imati obavezu da štite interese Srbije u Savjetu bezbjednosi UN, kada je u pitanju Kosovo. Kako smo već pisali, to može biti alibi Vučiću da i zvanično prizna Kosovo koje je odavno formalno priznato, da bi se dodatno ušlihtao Amerikancima.

Sve i da nekim neviđenim političko-diplomatskim čudom izbjegne američku političku giljotinu i rusku omču, srpski diktator ne može da pobjegne od nezadovoljstva sopstvenog naroda, kojem je preko glave kriminalno-koruptivne kakistokratije koju predstavlja. Izgledi mu ne idu baš u prilog, i sa tim se moramo saglasiti.