PRIJEDLOG ZAKONA O ZAŠTITI ĆIRILICE: Dvije strane medalje

Prijedlog zakona o zaštiti ćirilice, koji su Skupštini na usvajanje podnijeli poslanici Demokratskog fronta (DF) podržale su nove vladajuće partije. Predsjednik Demokratske narodne partije (članice DF – a) Milan Knežević, kazao je u razgovoru za portal Luča, da je njihova obaveza da pred većinskim stanovništvom koji govore srpskim jezikom, zaštititi ćirilično pismo na kojem je utvrđena duhovnost, državnost i istorija.

“U protekle dvije decenije, režim Mila Đukanovića uradio je sve ne bi li izbrisao tragove našeg lingvističkog postojanja promovišući “standarde” antisrpskog i anticrnogorskog inženjeringa zasnovane na negaciji naših istinskih ishodista”, ističe Knežević.

Socijalistička narodna partija (SNP) jedna je od partija koja će podržati Prijedlog zakona o zaštiti ćirilice. Predsjednik SNP -a Vladimir Joković, za portal Luča kazao je da se pod zaštitom ćirilice smatra ravnopravna upotreba oba pisma u radu državnih, organa državne i lokalne uprave, javnih preduzeća i ustanova, kao i drugih organizacija i subjekata koji obavljaju javna ovlašćenja. U SNP – u, kako je naveo, smatraju da je u proteklih nekoliko decenija ćirilica nepravedno zapostavljena u Crnoj Gori.

“Razloge za to možemo naći u ponašanju prethodne vlasti, koja je željela da potre sve što je istorija i tradicija našeg naroda, pa samim tim i upotrebu ćirilice”, rekao je Joković.

Interesantna je činjenica, prisjeća se Joković, da je Dnevni list “Pobjeda”, dugi niz godina bila pisana ćirilicom.

“Preko 50 godina je taj dnevni list štampan tim pismom, da bi posljednjih nekoliko počeo da se piše latinicom. U međuvremenu, RTCG je počela primjenjivati sličan način djelanja”, primijetio je Joković.

On je kazao da u SNP-u vjeruju da će taj predlog zakona naići na sveopštu podršku u parlamentu, s obzirom na to da je, kako je naveo, dosadašnji odnos prema ćirilici, kao Ustavom propisanom pismu, bio diskriminatorski.

“Od 2007. godine i tadašnjih ustavnih promjena, svi javni natpisi, nazivi ustanova, institucija, škola, putokazi i nazivi ulica ispisani su latinicom. Podsjetićemo samo da je jedno od naših najznačajnijih kulturnih blaga, Oktoih, napisan ćirilicom. Ako ništa, zbog toga bi trebalo da poštujemo ćirilicu i na taj način sačuvamo našu tradiciju”, kazao je Joković.

Naglašava da ne želi dominaciju ćirilice i postiskivanje latinice, već da oba pisma treba da budu ravnopravna.

“Želimo jednaka prava za oba pisma, a to bi podrazumijevalo vraćanje ćiriličnih natpisa pored latiničnih, na svim držvanim institucijama, javnim preduzećima i ustanovama, kao i na drugim organizacijama i subjekatima koji obavljaju javna ovlašćenja. Takođe, Javni servis bi trebalo da se pridržava objavljivanja sadržaja na jednom i drugom pismu, jer je on prva instanca do građana, koji svojim primjerom treba pokazati i očuvati duh tradicije oba pisma, pogotovo zapostavljene ćirilice”, ističe Joković.

S druge strane, mišljenja su drugačija i svaka priča ima dvije strane medalje. Politički analitičar Ljubomir Filipović, kazao je za naš portal da ova inicijativa nije ništa novo.

“Riječ je o kontinuiranom i strateškom djelovanju “srpskog sveta” koji ima za cilj ne ravnopravnost, nego dominaciju ćirilice. Ćirilica se predstavlja kao oružje u nacionalističkom obilježavanju teritorije. Na ovaj način, agresivnom propagandom ovi i ovakvi političari su uspjeli da ogade ćirilicu mnogim ljudima. Bukvalno godinama vrše socijalni pritisak na ljude da prestanu da koriste latinicu, a sada žele da nam nametnu njeno korišćenje zakonom.

Ovo je najmanje zaštita ćirilice – ovo je agresivno protjerivanje latinice onako kako je ona protjerana iz Srbije”, kazao je Filipović.

Riječi naša tri sagovornika, na stručan način je sublimirao i potvrdio dekan Fakulteta za crnogorski jezik i književnost, Adnan Čirgić, kazavši za portal Luča, da su ćirilica i latinica dva crnogorska pisma, čiju ravnopravnost garantuje Ustav Crne Gore kao najviši pravni akt.

“Usvajanjem zakona koji se odnosi na zaštitu jednoga od ta dva pisma, bilo kojega, zapravo se ukida njihova ravnopravnost. Crnogorska književnojezička baština nastajala je i na glagoljici i na ćirilici i na latinici. Crna Gora kao malo koja druga zemlja u regionu ima razloga da baštini ćirilicu”, naglašava Čirgić.

Prema njegovim riječima, na ovom prostoru nastalo je ćirilično Miroslavljevo jevanđelje.

“Na ovome prostoru u srednjem vijeku, cvjetali su ćirilični skriptorijumi. Nedugo po otkriću štamparije ovđe je radila Crnojevića štamparija, kao prva državna, i bila je ćirilična… Takav istorijski značaj ćirilice sigurno je i uslovio njezinu ustavno definisanu ravnopravnost s latinicom – uprkos tome što ćirilica u savremenoj upotrebi u regionu gubi bitku pred latinicom kao svjetski dominantnim pismom. Ravnopravna upotreba dva pisma, po njegovom sudu, ne podrazumijeva obaveznu upotrebu i jednog i drugog – naizmjenično ili istovremeno, već zajemčenu slobodu svim građanima Crne Gore da mogu ravnopravno koristiti i jedno i drugo pismo”, ističe Čirgić.

Kako kaže, bilo kakvo forsiranje jednoga od ta dva pisma, makar i kroz pokušaj navodne zakonske zaštite, udar je na njihovu ravnopravnost.

“Da odmah odbacim moguće izvrtanje svoga stava: ja i sam koristim ćirilično pismo. Što se FCJK tiče, mi autorima ostavljamo mogućnost izbora na kome će pismu biti objavljena njihova knjiga, kao što im ostavljamo mogućnost izbora ne samo između tzv. jotovane i nejotovane verzije Pravopisa crnogorskoga jezika nego i mogućnost izbora pravopisa nekog od štokavskih standardnih jezika. Iako je većina izdanja FCJK objavljena latinično, u našoj izdavačkoj produkciji zastupljena su i ćirilična izdanja. Neka od njih i sam sam priredio”, zaključuje Adnan Čirgić.