RADULOVIĆ: Sankcije Rusiji jesu proevropske, ali nisu antiruske

Ideja evropske intergacije Crne Gore nema alternativu. Jasno opredeljenje i strateški prioriteti su nepromjenjeni – savezništvo u NATO, punopravno članstvo u EU i dobrosusjedski odnosi, ocijenio je u intervjuu za Russia today, ministar vanjskih poslova Đorđe Radulović.

Na putu evropske integracije, kako je objasnio, usaglašenost sa Unijom u oblasti vanjske i bezbjednosne politike se podrazumijeva, i baš u tom kontekstu bi trebalo posmatrati restriktivne mjere prema Rusiji, koje “jesu proevropske, ali nisu antiruske”. One ne predstavljaju neprijateljski čin i u realnom životu, kaže se u razgovoru za ovaj medij, ne pogađaju obične ruske građane, o čemu svjedoči i broj turista koji su nakon uvođenja sankcija odabrali baš Crnu Goru za svoj odmor. Takođe, kako ističe šef crnogorske diplomatije, sve zemlje EU bez izuzetka pridružuju se istovjetnim mjerama. Imajući u vidu da Rusija sa njima, bez obzira na sankcije, gradi dobre bilateralne odnose, Radulović vjeruje da Crna Gora zaslužuje identičan pristup.

Gospodine Raduloviću, sa kojim nasljeđem i problemima iz prethodne vlasti se suočila nova Vlada na planu međunarodnih odnosa, uključujući i Rusiju?

Radulović: Vanjskopolitički prioriteti Crne Gore definisani su 2006. godine, nakon obnove njene nezavisnosti, a možda, čak i ranije. Među njima su, podrazumijeva se, i evropska perspektiva Crne Gore – članstvo u EU, pouzdano savezništvo u okviru NATO-a i stabilna saradnja sa drugim zemljama regiona. Takođe, uspostavljanje saradnje sa ključnim svjetskim igračima i velikim silama, među kojima je Rusija naravno, svakako zauzima dostojno mjesto. Prošle godine 30. avgusta održani su izbori i prvi put za 30 godina u Crnoj Gori došlo je do promjene vlasti. Lideri pobjedničke koalicije – premijer Zdravko Krivokapić, predsjednik Skupštine Aleksa Bečić i potpredsjednik Vlade Dritan Abazović, potpisali su sporazum shodno kojem vanjska politika ostaje nepromijenjena. Na toj osnovi, članstvo Crne Gore u EU ostaje glavni prioritet.

Imajući to u vidu, u potpunosti smo usaglasili svoj pristup sa EU u oblasti vanjske i bezbjednosne politike. Na toj osnovi, sprovodimo i restriktivne mjere EU, koje ne smatramo antiruskim, s obzirom da one ne pogađaju građane Ruske Federacije, već imaju individualni karakter. Ne smatramo ih ni neprijateljskim ni agresivnim, zbog toga što su takva ograničenja uvedena i prema Turskoj – našem savezniku u NATO-u. Dakle, priključujemo se evropskim sankcijama ne zato što imamo nešto protiv Rusije, Turske ili neke druge zemlje, već zbog činjenice što je članstvo u EU naš prioritet.

Želio bih da primijetim da su se odnosi između Ruske Federacije i Crne Gore nalazili u izvjesnoj stagnaciji i da je prethodna Vlada istupala sa antiruskom retorikom. Taj narativ hoćemo da promijenimo i želimo da sarađujemo sa Rusijom u svim oblastima od obostranog interesa – ali na način da se to ne kosi sa našim odgovornostima u usklađivanju politike sa Zapadom.

Možemo da sarađujemo u oblastima turizma, ekonomije, avio saobraćaja, kulture, obrazovanja itd. Dodaću da je naša Vlada spremna za obnovu dijaloga sa Ruskom Federacijom upravo u onim oblastima o kojima smo nedavno premijer Crne Gore i ja razgovarali sa ministrom vanjskih poslova Ruske Federacije Sergejem Lavrovom.

Tvrdite da slijedite politiku EU – ali i druge zemlje regiona su na putu ka EU koje, međutim, ne uvode sankcije protiv Rusije. Čak i članica NATO . Sjeverna Makedonija još uvijek to odbija. Premijer Krivokapić, u jednom od intervjua, je izjavio da je “trenutna situacija apsurdna: zamislite da vi, kao mala država uvodite sankcije protiv tako velike zemlje kao što je Rusija. Takve odluke se ne rukovode interesima građana, već nam se “spuštaju” iz drugih, veoma zanimljivih oblasti”.

Radulović: To je dobro pitanje, i drago mi je da ste me to pitali, jer želim da odgonetnem te mitove. Ranije sam rukovodio Direkcijom Ministarstva vanjskih poslova za EU i smatram sebe dobrim poznavaocem procesa, povezanih sa EU. Tačno, Sjeverna Makedonija, kao članica NATO, zaista nije uvela sankcije protiv Rusije. Znate li zašto? Zbog toga što ona još uvijek nije ni započela pregovore o članstvu u EU, i tek im mora pristupiti. Mi, s druge strane, vodimo pregovore već osam godina. U tome je razlika.

Ali Sjeverna Makedonija odavno ide ka evropskim integracijama i ispunjava sve ostale obaveze iz Brisela.

Radulović: Razgovarao sam sa makedonskim kolegama. Usaglašenost Sjeverne Makedonije sa svim mjerama EU iznosi 95 odsto. Jedino što nisu usaglasili, ali će se i to dogoditi kada započnu pristupne pregovore ( dok mi pregovore vodimo već osam godina) – jeste obavezno sprovođenje zajedničke vanjske i bezbjednosne politike EU. Znate, ja ne bih koristio izraz “sankcije” – to izgleda kao kazna. U tom kontekstu, sankcije se odnose na cio narod. U konkretnom slučaju, to su restriktivne mjere, koje su uvedene protiv Rusije, i odnose se na pojedince i kompanije, koji su povezani sa situacijom u Ukrajini. Prosto rečeno, obični ruski građanin se ne nalazi pod sankcijama.

Gospodin Premijer je, takođe, izjavio da Crna Gora “ne može sebi dozvoliti takav luksuz” uvođenja sankcija protiv Rusije. Istovremeno, prema sociološkim istraživanjima od 2016. godine, manje od 10 odsto stanovništva podržava antiruske sankcije. Kako biste to prokomentarisali?

Radulović: Smatram da niko u svijetu nije srećan zbog uvođenja sankcija protiv neke zemlje. Ako upitate prosječnog građanina Crne Gore da li podržava uvođenje sankcija protiv nekoga, odgovoriće vam, naravno, da “ne”. Ali, ako upitate njega ili većinu građana u kom pravcu treba da se kreće država, 80 odsto njih će odgovoriti da žele članstvo u EU.

Drugim riječima, da li smo srećni uvođenjem sankcija? Nismo. Želimo li da budemo u neprijateljstvu sa nekim u svijetu? Ni u kom slučaju. Mislim da niko u EU nije srećan nastalim odnosima između EU i Ruske Federacije. Međutim, ako dijelimo vrijednosti sa EU, u kojoj osim mene, želi da bude i 80 odsto građana – u tom slučaju moramo preuzeti i određene rizike, kako bismo dijelili sve benefite i eventualne gubitke takvih odnosa.

Isto kao što velika i jaka Rusija ima apsolutno legitimno pravo da traži svoju sreću u globalnoj politici – tako i mala, ne tako jaka Crna Gora i njen narod imaju pravo da traže svoju sreću u ovom svijetu. A mi svoju sreću tražimo na Zapadu. Ponoviću: ove sankcije ne predstavljaju neprijateljski čin.

Da zaključimo: u ovom momentu u Podgorici ne postoji mehanizam za ukidanje ili ublažavanje sankcija prema Rusiji?

Radulović: Objasniću kako se uvode restriktivne mjere. Savjet EU donosi odluku o produženju restriktivnih mjera protiv Rusije (ili bilo koje druge zemlje ili organizacije) po određenom pitanju. I obraća se zemljama kandidatima: “Da li želite da se priključite ovim mjerama? Ako želite, imate rok do tog datuma u mjesecu”. Dakle, to nije UN, gdje možete biti “uzdržani”. Imate mogućnost da se priključite ili ne priključite. Možemo li da se ne priključimo? Naravno da možemo. Ali, kao izrazito evrofilska zemlja, moramo procijenitii da li će to biti u skladu sa našim strateškim interesima? Smatram da neće.

S ekonomske strane, ako pogledamo indikatore robne razmjene, prema posljednjim podacima (nećemo računati 2020. godinu, jer je nereprezentativna zbog pandemije) u 2019. godini promet između EU i Crne Gore je iznosio 1,4 milijarde eura, a sa Ruskom Federacijom samo 11 miliona eura. Stotinu puta manje. Dakle, da li nam je neko postavio nogu na vrat (i tjera nas da sprovodimo sankcije)? Nije. Mi smo samostalna zemlja i planiramo da očuvamo svoj suverenitet, ali je ključno pitanje u kom pravcu narod želi da Crna Gora ide.

Ako se govori o strateškim prioritetima – Crna Gora mnogo zavisi od turizma, a praktično svaki treći gost koji dolazi u Crnu Goru je iz Rusije, to je veliki prihod za budžet. Da li očekujete da Moskva ukine kontramjere i ne ograničava protok turista uprkos činjenici da će Podgorica zadržati antiruske sankcije?

Radulović: Ako pogledate koje mjere su uvedene prema Ruskoj Federaciji i koje mjere, kao odgovor, je ona uvela protiv Crne Gore, primjetićete da one ne utiču na turizam, odnosno da turizam nije zahvaćen ovim mjerama.

Statistika nam mnogo može reći. Ako ne griješim, 2014. godine, kada se Crna Gora prvi put priključila sankcijama EU (a 2012. godine smo otpočeli pregovore o pristupanju EU i obavezali se da ćemo slijediti zajednički kurs na planu vanjske i bezbjednosne politike) – imali smo oko 320 hiljada turista, a nakon pet godina taj broj je porastao na 380 hiljada.

Zašto se, tokom pet godina praćenja vanjskopolitičkog kursa EU, broj ruskih turista povećao? Zato što, prema mom dubokom uvjerenju, ruski građani shvataju da Crna Gora nema ništa protiv njih, da se takav stav odražava prema pojedincima, koji su na ovaj ili onaj način umiješani u događaje u Ukrajini. Ponoviću: sadašnja Vlada ne želi da gradi antiruski narativ.

Da li to znači da se novo rukovodstvo razlikuje od prethodnog samo po tome što ne želi da gradi antiruski narativ?

Radulović: Mislim da je prethodna Vlada pogrešno postupala u odnosima prema Ruskoj Federaciji. Prema mom skromnom mišljenju, predstavljali su restriktivne mjere prema Rusiji kao kaznu za napetost u odnosima između Podgorice i Moskve. To je pogrešan pristup. Restrikcije protiv Rusije se uvode, ne zbog toga što smo mi antiruski, već zbog toga što smo proevropski orijentisani.

Navodeći iz ličnog primjera – ja govorim ruski jezik, moji sinovi nose ruska imena – Aleksej i Pavle, ali pri svemu tome nemam dilemu u kom pravcu bi trebalo da ide moja zemlja.

Dakle, problem je bio u narativu koji je prethodno komuniciran i prema građanima i prema inostranstvu. Ne možete istovremeno podržavati dobre odnose sa Ruskom Federacijom, a istupati sa antiruskim narativom koji osuđuje Moskvu kao neku vrstu zla i izvor svih nevolja Crne Gore.

S druge strane, dozvolite mi da iznesem stručno zapažanje: niz drugih zemalja EU sa kojima Rusija održava dobre odnose i odlično sarađuje – kao što su Hrvatska, Slovenija, Bugarska, Mađarska – sve one, bez izuzetka, pridružuju se restriktivnim mjerama. I smatram da Crna Gora zaslužuje identičan pristup od strane Rusije.

Koje konkretne oblasti, prema vašem mišljenju, ostaju moguće za razvoj saradnje sa Rusijom?

Radulović: Naprimjer, oblast turizma. Pravilno ste rekli da, približno, trećina turista dolazi iz Ruske Federacije. Ruski građani vole Crnu Goru i Crnogorce, zbog bliskosti jezika, tradicije, kulture itd. Moram da napomenem da ove godine obilježavamo 15 godina od uspostavljanja diplomatskih odnosa između nezavisne Crne Gore i Ruske Federacije a, takođe, ne manje važno, 310 godina od uspostavljanja prvih političkih kontakata između naših zemalja. Mislim da bi ovu godišnjicu viševjekovnih tradicionalnih odnosa trebalo obilježiti lijepim kulturnim događajima.

Dakle, uprkos našim jasnim vanjskopolitičkim prioritetima, spremni smo da razvijamo konstruktivnu saradnju sa Rusijom u svim oblastima od obostranog interesa.

Još jedna oblast u kojoj bismo mogli sarađivati jeste jačanje ugovorno pravne osnove između dvije zemlje. Vjerujem da bi, u znak sjećanja na obilježavanje navedenog jubileja, mogla da se organizuje i posjeta Rusiji, uključujući i moju. Definitivno, postoji prostor za razvoj odnosa u oblastima turizma, avio saobraćaja, kulture, ekonomije, obrazovanja i medicine.

Da li postoji rizik da će usljed otopljavanja odnosa između Podgorice i Moskve i razvoja saradnje sa Rusijom, ruske investicije u Crnoj Gori biti ocijenjene od strane Zapada kao “širenje zloćudnog ruskog uticaja”?

Radulović: Ne znam nijednu zemlju EU koja ne bi sarađivala sa Rusijom. Da li Rusija ima svojih interesa na Balkanu? Vjerovatno, da. Ali, ponavljam, ideja evropskih integracija u Crnoj Gori je toliko dominantna da naša Vlada ne doživljava uticaj bilo koje treće strane kao nešto što Crnu Goru može odvesti sa njenog puta. A što se tiče saradnje, dobro znate da niz država članica EU veoma blisko sarađuje sa Rusijom. Stoga bi takav princip trebalo da važi i za Crnu Goru, zar ne?

Kako napreduje borba sa pandemijom koronavirusa u Crnoj Gori?

Radulović: Situacija u zemlji nije laka. Bilo je veoma teško kada je nova Vlada preuzela vlast. Dobili smo jednu seriju vakcina iz Rusije, prvu seriju od 10 hiljada doza, od opredijeljenih 50 hiljada. Koristim prilku da izrazim zahvalnost Ruskoj Federaciji za pomoć u borbi sa pandemijom – uostalom, bez obzira na određene političke odnose među zemljama, dužni smo da se svi zajedno borimo protiv pandemije. Pandemija ne poznaje geopolitiku. Ljudi umiru svuda, i u Rusiji, Crnoj Gori, Francuskoj, SAD, Britaniji, Njemačkoj. Vjerujemo da ćemo, do početka sezone, imati visok procenat građana koji će imati imunitet.

Nedavno je ministarka zdravlja Crne Gore, u intervjuu, izjavila da je Podgorica, do sada, naručila ukupno 250 hiljada doza vakcina Sputnjik V, što može da pokrije veliki dio potreba zemlje za lijekom. Kakav je značaj ruske vakcine u normalizaciji odnosa i obnavljanju ekonomije zemlje?

Radulović: Zaista vodimo intenzivne pregovore sa ruskom stranom u cilju kupovine što veće količine vakcina. Istovremeno, imamo kontakte sa Kinom, koja nam je obezbijedila oko 30 hiljada doza vakcina Sinopharm. Pomaže nam, takođe, i EU. Pored toga, Crna Gora je, kroz program OOH COVAX, naručila 250 hiljada doza lijeka. Ako saberemo sve vakcine koje, potencijalno, treba da dobijemo, to znači da kroz imunizaciju imamo dobre šanse da se izborimo sa virusom.

Da li ste se suočili sa kritikom Zapada u vezi sa nabakom ruskih vakcina, koju često nazivaju “hibridnim oružjem Kremlja”?

Radulović: Meni je, kao ministru vanjskih poslova, sasvim poznat termin “vaccine diplomacy”. Ali, ni od koga nisam čuo da ne treba kupovati rusku vakcinu zbog određenog razloga. Ne bih želio da imenujem određene zemlje, ali dobro znamo da pojedine evropske zemlje koriste rusku vakcinu za imunizaciju svojih građana. Tako se vraćamo mojoj prvobitnoj tezi da COVID-19 ne poznaje geopolitiku. Mi, kao odgovorna Vlada, i ja, kao ministar vanjskih poslova, vodili smo pregovore o kupovini vakcina i sa evropskim partnerima, sa NR Kinom, Ruskom Federacijom i Velikom Britanijom (o vakcinama Astra Zeneca). U ovom momentu, vakcine predstavljaju najtraženiji proizvod na svijetu.

Takođe, želio bih da razjasnim mit o tome da EU vrši neku vrstu pritiska na pojedine zemlje da ne kupuju ruske vakcine da na taj način, ne bi padale pod uticaj Ruske Federacije. Sa ovakvim izjavama sam se susretao u medijima. Ipak, odgovorno mogu da kažem da sam nedavno bio na sastanku u NATO, na kom su učestvovali svi ministri vanjskih poslova članica Alijanse, a prije toga sam imao i dosta bilateralnih susreta i telefonskih razgovora – sa njemačkim, slovačkim, mađarskim ministrom – niko o tome nije rekao ni riječ.

U Crnoj Gori ima svega 600 hiljada stanovnika i mi ćemo se, kao Vlada, postarati za zdravlje naših građana. Naši partneri iz Evrope su toga svjesni. A zašto nas razumiju? Iz prostog razloga što i sami koriste ruske vakcine.

Nedavno je potpredsjednik Skupštine Crne Gore Strahinja Bulajić najavio potrebu obnavljanja prijateljskih odnosa sa Rusijom i najavio formiranje grupe prijateljstva sa ruskom Državnom dumom. Kakav je stav Vlade prema ovoj inicijativi?

Radulović: Skupština Crne Gore je zakonodavna grana vlasti, a Vlada, kao izvršna grana, ne može ni na koji način, po ovom pitanju, uticati na njen rad. Koliko mi je poznato, ranije je postojala grupa prijateljstva sa Rusijom, ali u posljednjoj deceniji naši odnosi nisu bili na odgovarajućem nivou. Ako ova inicijativa bude realizovana, ja lično nemam ništa protiv.

Više zemalja čini balkanski „Mini Šengen”. Crna Gora se još uvijek nije pridružila tom prijektu. Zašto?

Radulović: U ovom momentu, naša zemlja učestvuje u radu više od 30 regionalnih inicijativa. Kada se “Mini Šengen” pojavio počeli smo da razmatramo njegovu suštinu, koje prednosti pruža i da li duplira inicijative koje već postoje u regionu.

S druge strane, imamo i Berlinski proces – projektna inicijativa, u kojoj učestvujemo od samog početka, a koju je predložila kancelarka Merkel 2014. godine sa ciljem jačanja veza unutar regiona kroz slobodu kretanja robe i građana, jačanje ekonomskih veza, promociju zaštite životne sredine itd.

Prošle jeseni pripremljen je Akcioni plan Zajedničkog regionalnog tržišta, koji podrazumijeva sve one slobode koje su dostupne u okvirima “Mini Šengena”, uključujući i dodatne povoljnosti zbog činjenice da ovo tržište (Zajedničkog regionalnog tržišta) obuhvata šest država. A najsnažniji argument u prilog Berlinskom procesu je taj što je u potpunosti podržan od strane EU.

U poređenju sa njim, “Mini Šengen” pruža niži nivo saradnje i integracije. Zbog toga, u ovoj fazi, on jednostavno nije potreban Crnoj Gori.

Kakav je uspjeh postigla Crna Gora na putu evropskih integracija? Da li se bojite problema u vezi sa pooštravanjem kriterijuma za pridruživanje EU i procesa usporavanja proširenja Unije u cjelini? Kakva je vaša prognoza za pristupanje članstvu u EU?

Radulović: Kao uvjereni evrofil, smatram da je EU nepotpuna bez zemalja Zapadnog Balkana, a Crna Gora je srce ovog regiona. Podgorica već devet godina vodi pregovore sa EU. Pritom, otpočeli smo ih pod strožim kriterijumima, u odnosu na to kakvi su bili ranije. Naravno, prihvatili smo i novu metodologiju, koju su inicirale Francuska i druge zemlje. Zašto? Zbog toga što ništa ne skrivamo – nemamo skrivenu agendu i rezervne planove. Iskreni smo kako sa evropskim partnerima, tako i sa Rusijom. Bilo gdje u svijetu reći ću isto: ideja evropske intergacije Crne Gore nema alternativu.

Da li je došlo do usporavanja u procesu proširenja EU? Došlo je. Da, donijeti su stroži principi za članstvo. I “merit based” pristup (u skladu sa ispunjenim kriterijumima – RT) je sasvim pravedan. Zbog toga smo odlučili da pružimo priliku novoj metodologiji, u čijim okvirima se pregovori vode po tematskim oblastima.

Što se tiče datuma pristupanja, ne bih licitirao. Podsjetiću samo na riječi evropskog komesara (za susjedsku politiku i proširenje – RT) Varheljija koji je kazao da bi volio da bar jedna od zemalja kandidata postane članica EU do kraja isteka mandata misije. Svim srcem bih volio da to bude Crna Gora.

Izvor: Russia Today