Kako je Crna Gora primitivizirana?

Piše: Milenko A. Perović

U potonje dvije godine primitivizacija je u svim oblicima u javnom i političkom prostoru Crne Gore doživjela krešendo. Opredmećena je ona u vladajućoj četničkoj stokupljevini, kao i u diluvijalno primitivnim personalijama koje je isturala za svoje premijere, ministre, državne sekretare, „narodne“ poslanike, srpske popove, „intelektualce,“ „javne djelatnike,“ „novinare“ i gorljive sljedbenike!

Primitivizacija se odvija na klerofašističkom principu. Nije ona pala s neba niti se pojavila niotkuda. Iako neželjena, ona je zakonito i nakazno čedo AB kontrarevolucije. Nije ta kontrarevolucija bila minuli i jednokratni povijesni čin. Nije naopakost koju je donijela na svijet iščilila s protokom vremena. Naprotiv, zavrgla je ona primitivističku pobunu protiv kulture i civilizacije.

Koliko god se jedno njeno  revolucionarno krilo okretalo prema crnogorskom suverenizmu i obnovi civilizacijskih vrijednosti crnogorskog društva, u punoj snazi su ostale na djelu anticivilizacijske namjere kontrarevolucije. Nikad ne treba smetnuti s uma da je srpski nacionalizam otac te kontrarevolucije. Još manje se smije zaboraviti da je ona Crnu Goru trajno pritisnula  radikalnim oblicima primitivističke ideologije pod imenom velikosrpstva.

Šta je drugo nego kapitalni element ideologije primitivizma velikosrpski nacionalistički poziv za „vraćanje“ izmišljenom „svesrpskom“ organicističkom „sabornom“ narodnjaštvu, koji je kao kukavičje jaje podmetnuto Crnogorcima? Šta je proklamacija povratka vrijednostima „njegoševske Crne Gore“ nego vulgarni krivotvoriteljski ideologem primitivizma? Šta drugo progovara iza velikosrpske nacionalističke negacije cjeline crnogorske povijesne civilizacije nego barbarski primitivizam osvajača?

Šta je drugo nego hronološki primitivizam velikosrpska idealizacija „slavnih predaka“ koji su se narobovali Otomanima pa svoje teške povijesne traume pokušavaju liječiti postuliranjem obnove „zlatnog doba“ Dušanovog carstva? Šta je drugo nego kulturni primitivizam pozivanje na odbijanje vrijednosti zapadne civilizacije u ime povratka „srbskom miloduhu?“ Šta je velikosrpski etnocentrizam nego primitivistička netrpeljivost prema svim kulturnim oblicima u ime svoga izmaštanog tradicionalnog kulturnog oblika?

Svi su se ovi oblici primitivizma stropoštavali na Crnu Goru u potonjih trideset godina. Svoje pravo da u njoj potpuno zagospodare protezali su do potpunog poništavanja, ukidanja i izvitoperivanja za svoje „kulturne potrebe“ svega vrijednog što je u kulturnom i civilizacijskom pogledu bilo postignuto u Crnoj Gori.

Glavni pokretač i korisnik, ujedno i glavni ideal primitivizacije Crne Gore bilo je velikosrpstvo. Namjeru da osvoji i sebi trajno potčini Crnu Goru, ono je provodilo frontalnom akcijom opšte mentalne ruralizacije crnogorskog društva. Svoj materijalni oblik i vodeću snagu ono je našlo u ujedinjavanju četničkog fašizma i svetosavskog klerikalizma. Crkva Srbije se odavno izborila da bude vodeća snaga primitivizacije Crne Gore.

Uz sva druga brojna socijalna, politička, ideološka, kulturna, jezička i religijska zla,  AB kontrarevolucija u Crnoj Gori donijela je razaranje antropoloških, kulturnih, intelektualnih, estetskih i moralnih standarda koji su tegobno stvarani i primjenjivani u cjelokupnoj povijesti Crne Gore.

Rušeći dostignute standarde lične i društvene kulture, obrasce civilizovanosti pojedinaca, društvenih grupa i društva u cjelini, ona je širom otvorila vrata procesu opšte primitivizacije društva. Udarila je ona na uljudnost, samorefleksivnost, racionalnost i konstruktivnost mišljenja i djelanja. Udarila je na građanski moral i običaje osnovne ljudske pristojnosti!

Pod egidom lažne demokratije, lišila je ljude prava na dobronamjerni i čestiti kritički angažman u društvu. Sve društvene angažmane slila je u kakofoniju bezvrijednog društvenog brbljanja. Od javne riječi načinila je barbarsku naopaku polifoniju u kojoj niko nikoga ne sluša, nego svi reže za svoj groš i vulgarni interes. „Naturalizirala“ je društvene i duhovne odnose do obezdušenog sudaranja golih mehanika kolektivnih i individualnih sila bez skrupula.

AB kontrarevolucija je donijela – a dio crnogorskog društva s radošću prihvatio i žilavo odbranio – uklanjanje mjerila ponašanja koje nalaže zdravo i samosvjesno društvo s odgovornim državnim i društvenim činiocima, s imputabilnim i odgovornim građanima. Kao razuzdana đeca koja su ostala bez roditeljske stege i nadzora, pohitali su „tranzicioni ljudi“ – nadahnuti pomahnitalom ideologijom velikosrpstva – da odbace poštovanje prema propisanim i nepisanim pravilima društvene igre.

Pohitali su da proslave napuštanje dostignutih civilizacijskih razina življenja. Prepustili su se čarima „oslobođenja“ koje dopušta puni razmah necivilizovanosti, prostaštva, sirovosti, nekulture, zaostalosti, neuljuđenosti, grubijanstva, neobrazovanja i frivolnog neznanja.

Tranziciona Crna Gora s velikosrpskim insignijama brzo i lako se privikla na primitivna mjerila u rasuđivanju, odlučivanju i ponašanju. Velikosrpstvo ju je bacilo na koljena primitivizmom. Dobro mu ide s namjerom da od nje načini ruralnu, velikosrpsku, četničku i bigotsku državu!

Ključni udarac primitivizma nanijet je društvenoj racionalnosti i razložnosti, ciljno-racionalnoj orijentaciji ljudi, sposobnosti kritičkog mišljenja, toleranciji prema drugačijem mišljenju i zahtjevima za argumentativnim procedurama dokazivanja svojih stavova.

Ukorjenjivanje primitivizma donijelo je opštu društvenu sljepoću za razloge i argumente. Donijelo je rušenje racionalnih standarda mišljenja te laku prihvatljivost i veliku brzinu širenja i nametanja svih mogućih oblika društvene, političke i ideološke iracionalnosti. Od crnogorskog društva dobrim je dijelom načinjena zajednica iracionalnih śenki koje glavinjaju kroz prostor i vrijeme, ne razumijući prošlost, sadašnjost ni budućnost.

AB kontrarevolucija je podstakla političku i ideološku primitivizaciju društva. Umjesto humanistički koncipirane ideologije i politike nametnuta je primitivna organicistička ideologija velikosrpskog nacionalizma, s krajnje pojednostavljenim i sirovim razumijevanjem problematike države, društva i nacije.

Uspon na političkim i drugim ljestvicama u reprimitiviziranom društvu više nije bio moguć na osnovu zbiljskih kvaliteta političkih i drugih aktera, nego na njihovoj spremnosti da se drže primitivne i destruktivne ideologije velikosrpstva ili na tolerantnom odnosu prema njoj.

Političku sferu crnogorskog društva zapośeli su mahom primitivni i besprizorni tipovi – krajnje ograničenih intelektualnih mogućnosti, s alarmantnim neznanjem bitnih pitanja uređenja života države i društva – koji demonstriraju, razumiju i poštuju samo manipulativni populizam, golu silu i politikantsku prepredenost.

Primitivci u politici etc. nijesu nužno ljudi bez formalng obrazovanja. Naprotiv, neki su pro forma obrazovani, čak i parvenijski okićeni bezvrijednim i besmislenim doktoratima nauka koji služe za fasciniranje neupućene svjetine. Uistinu, “pobjednici” primitivističke tranzicije – poglavito derivirani u četništvu i svetosavlju –  fundamentalno su neobrazovani ljudi s diplomama. Oni su se učvrstili kao trajni i efikasni činioci kulturne, obrazovne, jezičke i religijske primitivizacije cijelog crnogorskog društva.

AB kontrarevolucija otvorila je najšira vrata dominaciji svetosavlja i četništva. Ona je poremetila i u biti poništila sva ukorijenjena pravila društvenog reda, moralne norme ponašanja, ustaljene obrasce razlikovanja pravednog i nepravednog, dopuštenog i nedopuštenog, obrasce razlikovanja prostaštva i kulture, neotesanosti i rafiniranosti, divljosti i civilizovanosti, neotesanosti i kulturnog šlifa, neuljudnosti i uljuđenosti. Primitivni gibaničari zakonomjerno su zagospodarili društvom sertifikujući se kao “liberalni demokrati.”

Danas Crna Gora podśeća na antipolitičku džunglu. U njoj vladaju najprimitivniji, najbezobzirniji, najkriminalniji, najneotesaniji, najbeskrupulozniji, najneobrazovaniji i najnekultivisaniji. Suverenistički otpor velikosrpstvu zbog toga mora nužno poprimiti oblik civilizacijskog otpora barbarstvu!