MIĆOVIĆEV POZIV ZA UVOĐENJE VJERONAUKE: Đeca na meti operativaca u mantijama!

Piše: Balša Knežević

Koliko je svetosavska sekta (SS), paravjerska organizacija poznata i pod akronimom SPC, izgubila vezu sa realnošu i egzistira u nekom svom paralelnom svijetu kvazivjerskog ekstremizma i nacionalističke zatucanosti, svjedočimo gotovo svakodnevno, kroz ponašanje njenih visokih funkcionera.

Međutim, šef crnogorske filijale takozvane SPC Jovan Mićović, operativnog imena Joanikije, prošle sedmice u intervjuu za Javni servis, koji je počeo da liči na ”glas SPC”, dao je izjavu o uvođenju vjeronauke u škole koja je krajnje zabrinjavajuća, ako uzmemo u obzir način djelovanja i prirodu ove parareligijske organizacije.

”Ima dosta obaveza koje je država preuzela svim temeljnim ugovorima, ne samo sa SPC. Recimo naše je pravo i vraćanje vjeronauke u škole i vjerska služba u vojsci. To je, neka izvinu gospoda ‘natovci“, NATO standard i vojska Crne Gore treba da ima vojne sveštenike”, ocijenio je Mićović u intervjuu koji je emintovan na RTCG-u na Badnji dan.

Iako se lider crnogorske filijale SS ovdje poziva na druge vjerske zajednice, jasno je da kada govori o uvođenju vjeronauke u škole, ima na umu samo jedan cilj – svetosavsku indoktrinaciju mladih i još uvijek intelektualno i psihički neformiranih ljudi.

S obzirom da su stariji osnovci i srednjoškolci, kategorija koja je najpodložnija manipulacijama, Mićovićeva izjava je potpuno očekivana, ako se uzme u obzir da se radi o visokopozicioniranom operativcu organizacije koja predstavlja okosnicu velikosrpske hegemonije i nacionalističkih aspiracija, ne samo u Crnoj Gori, već i regionu.

”Jasan je cilj tzv. SPC da putem uvođenja vjeronauke stekne pristup lakoj indoktrinaciji mladih generacija, koje bi manipulacijom, lažima i pogrešnim tumačenjem vjerskih spisa, vrbovali u svetosavski političko-ideološki korpus. Udaranjem na najranjivije kategorije osnovaca i srednjoškolaca, takozvana SPC bi imala potencijal da stvori jaku političko-ideološku bazu i to je jedan veoma zlokobni plan čiju realizaciju Crna Gora sebi ne smije da priušti”, kazali su naši izvori veoma dobro upućeni u obavještajno-bezbjednosnu agendu takozvane SPC.

Veze sa obavještajno-bezbjednosnim službama

Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija saopštilo je u četvrtak da je izučavanje religije već dovoljno zastupljeno u nastavnom programu kroz izborne predmete i da nema potrebe da se vjeronauka uvede u programe javnih obrazovnih ustanova. Bez obzira na ovu izjavu, s obzirom da je i Spajićeva Vlada nastavila agendu povlađivanja takozvanoj SPC koju su vodile prethodne dvije vlade, ”garancije” MPNI treba uzeti sa rezervom.

Ukoliko bi se ostaviro plan takozvane SPC koji je Mićović nedavno ponovo aktuelizovao, djeca bi bila izložena direktnom uticaju operativaca u mantijama koji su povezani sa bezbjednosno obavještajnim centrima zvaničnog Beograda i nezvanične Moskve.

Da je takozana SPC do grla umiješana u bezbjednosno-obavještajni rad govori i to da je upravo Mićović, posjetio u oktobru 2022. godine Moskvu na poziv šefa cjelokupne ”pravoslavne” operative Kirila Gunđajeva, koji ima zvaničnu titulu ”Moskovski patrijarh”.

Već odavno je i zvanično poznato da je Kiril radio za sovjetske obavještajne službe dok je živio u Švajcarskoj sedamdesetih godina, a to su prošle godine objavili i švajcarski mediji, pozivajući se na arhive sa kojih je skinuta oznaka tajnosti. Time su samo potvrdili ono što je globalna javnost odavno znala – da je Kirli visokorangirani oficir tajne službe u mantiji, blizak Vladimiru Putinu, koji obavlja funkciju prvog ruskog ratnohuškača i pravdatelja agresije na Ukrajinu.

Kako smo već pisali, pravi razlog posjete Mićovića Moskvi su bile konsultacije sa Kirilom, sa kojim je razmijenio operativna saznanja i dobio ”sugestije” kako da radi na ”ukrajinizaciji” Crne Gore i izazivanju dodatne nestabilnosti u Regionu. Joanikije je više puta u svojim javnim nastupima označio Crnu Goru kao ”malu Ukrajinu”, što je operativna šifra za najavu potencijalnog krvoprolića koje bi pokrenuli operativci takozvane SPC. Takozvana SPC je jedna od rijetkih organizacija navodnog vjerskog karaktera koja podržava RPC i predsjednika Rusije Putina u agresiji na Ukrajinu, što je i donekle očekivano s obzirom da su Kiril i Joanikije jedni od najprekaljenijih ratnohuškača među takozvanim ”vjerskim liderima”.

Saradnja sa obavještajnim službama i terenski rad

Ali Joanikije nije glavni protagonista ruske bezbjednosno-obavještajne scene koja omogućava da takozvana SPC bude velikodržavna ispostava pod jakim ruskim uticajem. Aktuelni direktor svetosavske sekte – Prvoslav Perić Porfirije, inače koordinator odnosa takozvane SPC sa obavještajnim službama, važi za glavnog, visokorangiranog ruskog obavještajca u redovima ove organizacije.

Takozvana SPC se decenijama dovodi u vezu sa tajnim službama, a operativci u mantijama su odavno poznati kao najbolji terenski agenti, jer uživaju povjerenje među prostim i neupućenim narodom. Stoga bi uvođenje vjeronauke u škole predstavljalo ogroman rizik od indoktrinacije i malignog uticaja na najranjiviju kategoriju društva – djecu!

Portal Aktuelno pisao je o propagandnom radu takozvane SPC, kao i o vezi između Ruske pravoslavne crkve (RPC) i njenog šefa Kirila Gunđajeva, sa svetosavskom sektom (SS).

Takođe smo pisali o visokorangiranim rashodovanim operativcima kao što su pokojni Amfilohije Radović – ”Pukovnik” i njegovom nasljedniku u operativnoj liniji Veliboru Džomiću – ”Vraču”, ali i o nižerangiranim operativcima koji predstavljaju neizostavan dio subverzivnog djelovanja.

Hibridni rat zvaničnog Beograda i nezvanične Moskve u cilju integracije Crne Gore u granice velikodržavnog projekta kodnog naziva ”srpski svet”, ne bi mogao da se zamisli bez operativnog rada ”mantijaša” iz takozvane SPC.

Nema interesovanja za vjeronauku

Osim toga što bi preko vjeronauke djeca postala meta operativaca u mantijama, jasno je da u dobu interneta, tehnologije i dostupnosti naučnog znanja, sve više opada interesovanje novih generacija za religiju.

U prilog tome najbolje govori činjenica da je centar tzv. SPC za indoktrinaciju pod kodnim nazivom ”Pravoslavna gimnazija Sveti Sava” u Podgorici upisalo samo 11 učenika, iako je za ovaj projekat pod pokroviteljstvom srpske BIA-e iz državnog budžeta Crne Gore opredjeljeno  900 hiljada eura!

Podatak da je takozvana SPC u saradnji sa srpskom BIA-om uspjela da regrutuje svega 11 kadeta za ovu paravjersku pseudoobrazovnu instituciju, predstavlja veliki poraz takozvane SPC, koja očigledno gubi podršku, a građani uviđaju da se radi o organizaciji koja nema veze sa izvornim hrišćanstvom.

Stoga je jasno da Mićović pozivanjem na uvođenje vjeronauke ima namjeru da na silu nametne parereligijsku dogmu tzv. SPC i eventualno regrutuje nove polaznike svog centra za indoktrinaciju koji je zbog odsustva interesovanja đaka, u startu osuđen na propast.

Sve ove okolnosti govore o tome da vjeronauka nema budućnost, već da svetosavlje predstavlja relikt prošlosti koji služi za političku i ideološku indoktrinaciju, kojoj kroz emancipaciju, crnogorsko društvo treba da se otrgne.

Zaštitnici pedofila

Još jedan od osnovnih razloga zašto bi jako problematično bilo uvoditi vjeronauku u škole je i to što se tzv. SPC godinama povezuje sa pedofilijom. Takozvana SPC važi za ”sigurnu kuću” za pedofile, a o tome najbolje govore slučajevi Vasilija Kačavende i Pahomija Gačića koji su i pored toga što je dokazano da su bili na čelu lanca pedofilije unutar takozvane SPC i dan danas najuvaženije ”vladike” ove organizacije.

Kada je u pitanju Crna Gora, podgoričko tužilaštvo je 2022. godine pokrenulo izviđaj protiv MCP i njenog direktora Jovana Joanikija Mićovića, zbog prikrivanja pedofilije, a taj slučaj je i dalje aktivan.

Jedan od najviših funkcionera SS u Crnoj Gori, operativne titule episkop budimljansko-nikšićki Metodije Ostojić proizveo je 9. avgusta 2022. godine u čin igumana manastira Zlateš u blizini Bijeloga Polja (Tomaševo) Nikolaja Stamatovića, aktera pedofilskih i gej skandala, koji važi za glavnog makroa u svetosavskoj sekti.

Dugo godina Stamatović, državljanin Bosne i Hercegovine, bio je ”monah” (najniži operativac) u Bijeljini kod episkopa zvorničko-tuzlanskog Vasilija Kačavende, koga je takozvana SPC ”umirovila” ali ne i raščinila nakon što su u javnosti isplivali tajno napravljeni video snimci i fotografije njegovih bludnih radnji.

Nije ni čudo što nema đaka

Stamatovića je MUP Srbije uhapsio septembra 2013. ispred direktorata takozvane SPC – Patrijaršije u Beogradu zbog pokušaja da navodno proda kompromitujuće materijale o orgijanju Kačavende.

Portal Aktuelno pisao je još 2020. godine kako su se na teritoriji Crne Gore skrivali opasni članovi kriminalne organizacije zaodjenuti u mantije, među kojima i Stamatović koji važi za glavnog makroa takozvane SPC.

Svjedok i žrtva tih skandala, bivši đakon Bojan Jovanović, nazvao je Stamatovića „glavnim svodnikom”. Tvrdio je kako je vrh SPC najprije želio da jednostavno iz svojih redova ukloni Stamatovića, ali je bio „problem” u tome što je on imao snimke i fotografije nekih od srpskih vladika „koji opšte sa đecom”.

Prema njegovome svjedočenju, Stamatović je na sudu u BiH dao iskaz da on navodno poznaje cijelu mrežu pedofilije SPC. Međutim, u Bijeljinu je došao tadašnji episkop budimljansko-nikšićki Joanikije Mićović, koji je Stamatovića doveo, sklonio, priveo ili sakrio u svoju eparhiju u Crnu Goru — u Zlateš, Tomaševo.

Portal Aktuelno već gotovo dvije godine piše o pedofiliji u SPC i ulozi Mićovića i njegovih funkcionera u prikrivanju pedofilije.

Portal Aktuelno je 2020. godine objavio seriju od tri teksta u kojima smo predočili javnosti kako je SPC u Crnoj Gori na čelu sa Amfilohijem i aktuelnim mitropolitom Joanikijem prikrivala slučajeve pedofilije, pokušavala da ih koristi za političke obračune unutar crkve.

Takođe smo pisali kako su se na teritoriji Crne Gore skrivali opasni članovi kriminalne organizacije zaodjenuti u mantije SPC, na čelu sa glavnim makroom Stamatovićem.

Da li nakon svega što je navedeno treba uopšte i postavljati pitanje zašto je uvođenje vjeronauke, koju bi djeci u školama predavali operativci tzv. SPC, krajnje kontroverzna tema na koju što prije treba staviti tačku.