SAD SE KAO SVI ČUDE JOANIKIJU: U srcu zločinačke ideologije tzv. SPC je rehabilitacija četništva

Piše: Balša Knežević

Stiče se utisak da u Crnoj Gori živi uspavani narod, koji se iz dubokog konformističkog sna istorijsko-političke nepismenosti trgne samo nakon gnusnog verbalnog ispada nekog funkcionera državne ili crkvene vlasti.

Jedan od takvih ispada koji je iznenadio crnogorsku javnost priredio je šef crnogorske filijale takozvane SPC Jovan Joanikije Mićović. Ovaj visoki funkcioner tzv. SPC je prije par dana, po nalogu centrale militantnog svetosavlja poslat da služi ritual „krvi i tla“ kodnog naziva liturgija u operativnoj bazi „crkva preobraženja gospodnjeg“ u Lijevče Polju, kod Srpca u BiH paradržavnom entitetu republika Srpska.

Tom prilikom Mićović je nastavio sa svojim operativnim aktivnostima na širenju velikosrpske propagande, što je u opisu posla koji obavlja. Pritom je četničkog vojvodu, zlikovca i koljača Pavla Đurišića nazvao “velikim junakom nepobjedivog karaktera“. Na ovakve propagandne baljezgarije prvog čovjeka crnogorske filijale takozvane SPC, već smo navikli, jer su on i njegovi službenici poznati po širenju gnusnih laži u okviru operativnog rada u službi militantnog svetosavlja.

Međutim, ono što je postalo očigledno nakon najnovijeg verbalnog ispada Joanikija jeste licemjerna naivnost crnogorske javnosti, posebno medija, koji revnosno i integralno uvijek prenose izjave istog tog Joanikija, Porfirija i njihovih operativaca u mantijama. Sa druge strane, sjete se da kritikuju paramilitarno-propagandističku organizaciju poznatu pod akronimom SPC, samo kada dođe do ovakvog ispada.

Joanikije ne krije da mu je četništvo u srcu

Ne iznenađuje glorifikacija zločinaca

Za razliku od ostatka javnosti Portal Aktuelno već godinama na osnovu nepobitnih činjenica kritikuje ispostavu „srpskog sveta“ poznatu pod akronimom SPC. Stoga naše čitaoce sigurno nije iznenadila izjava nedostojnog Jovana, ustoličenog u krvi 5. septembra 2021. godine, jer glorifikacija zločinaca zauzima centralno mjesto u ideologiji takozvane SPC.

Svetosavski operativci u mantijama, od onih najniže rangiranih pa sve do najviših funkcionera, skloni su apoteozi zlikovaca – od Pavla Đurišića i Draže Mihailovića, pa sve do modernih Ratka Mladića i Radovana Karadžića. To je uostalom suština militantnog svetosavlja sa kojom su upoznati naši čitaoci, a zasnovana je na ideologiji nacista Nikolaja Velimirovića i Dimitrija Ljotića.

Najtužnije u čitavoj priči je to što opet moramo da ponavljamo ono što je istorijski aksiom, potkrijepljen mnoštvom činjenica – da su četnici bili kolaboracionisti, zločinci, koljači i izrodi. Takozvana SPC uporno radi na rehabilitaciji četničkih zlikovaca i to je suština njihove ideologije. Sramno je što se o tome govori i piše samo nakon ispada kao što je ovaj Joanikijev.

Medijima ovih dana kruži fotografija izvještaja Pavla Đurišića od 13. februara 1943. godine upućenog Draži Mihailoviću u kojem izvještava kako je u pljevaljskom, čajnčikom i fočanskom srezu obavio akciju „potpunog uništavanja muslimanskog življa, bez obzira na pol i godine starosti“, kao i da je osim oko 1.200 muslimanskih boraca pobijeno oko 8.000 žena, staraca i djece.

Ali to je samo jedan od zločina za koji su odgovorni Dražini četnici, a Joanikijeva lažna epopeja koljaču Đurišiću je samo kontinuitet slavljenja kolaboracionističkog ološa.

SPC i kontinuitet slavljenja četnika

Pod patronatom SPC decenijema unazad slave se najveći zločinci kao nacionalni junaci, a neke od njih srpska crkva stavlja i u ikonostase manastira, među “Hristove vojnike” – na primjer četničkog vođu, koljača i kvislinga iz Drugoga svjetskog rata Dražu Mihailovića. Upravo su Mihailoviću službenici SPC u julu i avgustu 2022. širom Crne Gore održavali parastos.

Kada se nakon održavanja parastosa zlikovcu Mihailoviću pobunila crnogorska javnost, isti Joanikije je reagovao izjavivši da „ne vidi ništa sporno u tome što se četničkom vođi održava parastos“ u okupiranim crkvama širom Crne Gore.

Pop SPC Gojko Perović – u pozadini slika njegovog ideološkog oca

Da nema ništa sporno u parastosu Draži Mihailoviću poručivao je 2022. godine i visoki funkcioner tzv. SPC Gojko Perović, koji je izjavio da četničkog vođu i njegove sljedbenike vidi kao „antifašističke borce za slobodu“.

“U pogledu na istoriju Drugog svjetskog rata koji su imali i do danas imaju vodeći političari i istoričari Zapada, Mihailovićevi četnici su, u najvećoj mjeri – antifašistički borci za slobodu”, naveo je Perović u autorskom tekstu u julu 2022. godine govoreći o osuđenom ratnom zločincu Dragoljubu Draži Mihailoviću.

Mainstream Metodije

Da je glorifikacija zločinačke četničke ideologije „mainstream“ u crkvi Srbije, dokazuje i primjer Metodija Ostojića, koji je u martu uputio pismo predsjedniku Crne Gore Jakovu Milatoviću u kome navodi da „podržava inicijativu za donošenje zakona o rehabilitaciji i obeštećenju golootočkih zatvorenika“. Ova akcija visokog funkcionera tzv. SPC ima za cilj da se pokrene satanizacija komunista, čime bi se kompromitovala narodnooslobodilačka borba i njene tekovine koje su između ostalog podrazumijevale da je država zasnovana na sekularizmu gdje je uloga crkve jasno definisana.

Metodije Ostojić u četničkom sendviču

Ali to ne čudi od Metodija koji važi za vatrenog zastupnika neočetništva.

On je u avgustu 2023. na Krnovu kod Nikšića održao takozvani parastos stradalim pripadnicima tzv. Gvozdenog puka, formacije koju je osnovao zloglasni četnički komandant Pavle Đurišić.

Metodije je još u avgustu 2022. u Beranama slavio vođe četnika u Drugom svjetskom ratu Dražu Mihailovića i Pavla Đurišića, kada im je održao parastos u Gornjem Zaostru.

Joanikije odavno preuzeo inicijativu

Zbog svega ovoga Mićovićeva izjava u kojoj na najpodmukliji, revizionistički način glorifikuje četničke koljače, ne treba da iznenadi nikoga u Crnoj Gori.

Mediji i javni radnici koji se zalažu za očuvanje ljudskosti i elementarnih društvenih moralnih vrijednosti ne treba po ovom pitanju da se oglašavaju samo kad neki službenik tzv. SPC izvali ono što mu je na srcu.

Jer Joanikije i njegove „crne mantije“ odavno su preuzele incijativu i oni ne kriju da im je integracija Crne Gore u „srpski svet“ glavni politički cilj, a istorijski revizionizam i slavljenje ratnih zločinaca osnova ideološkog djelovanja.