BIH: Sprema li se Balvan revolucija u Republici Srpskoj?

Po nalogu Tužilaštva Bosne i Hercegovine prije neki dan je uhapšeno osam osoba osumnjičenih za zločin protiv čovječnosti. Osumnjičeni su nekadašnji zapovjednici i pripadnici VRS-a, a direktno su osumnjičeni za zločine nad stanovništvom bošnjačke nacionalnosti sa područja Nevesinja

Piše: Dragan Bursać, Al Jazeera

Da bih vam samo oslikao u par rečenica šta su radili ti “čestiti ljudi“ dovoljno je reći da su zatrli porodice Ploskić, Šipković, Aličić, Alibašić, Mahinić, Brajević, Čopelj. Jasmini Ploskić su tako “čestiti ljudi“ ubili sina Amara koji je imao četiri i po godine, i kćerkicu Ajlu, bebu od tek devet mjeseci. Onda su “čestiti ljudi” ubili njenog supruga Hasana. Jasmina je preživjela, jer su je “čestiti ljudi“ odveli na silovanje.

Pitanje za čitaoce, znate li ko je ovo izjavio:

“Ako se ovakvo postupanje SIPA-e nastavi, postoji ozbiljna opasnost od samoorganizovanja u Republici Srpskoj. Ustavna nadležnost i obaveza Republike Srpske je da štiti svoje građane. Prošlo je 26 godina od rata. Ovi čestiti ljudi žive ovdje i bili su dostupni svim pravosudnim organima. Zato se postavlja pitanje zašto su potrebne ovakve akcije SIPA-e?“

Nije ovo neki ostrašćeni huligan. Nije niti plaćenik u službi narkobosova i tajkuna. Nije ni seoska pijana lola, koja kuraž sakuplja bocama piva ispred zadruge.

Ovo je izjavio Slobodan Župljanin, predsjednik Organizacije vojnih starješina RS-a i Dekan Fakulteta za bezbjednost i zaštitu u Banjaluci. Dakle, njegova uloga je u najmanju ruku dvostruko bitna. O povezanosti sa režimom Milorada Dodika ne treba trošiti riječi – on JESTE dio tog režima.

A sad pitanje, zašto se ovako obratio javnosti i ko su ti “čestiti ljudi“, koje ovako srčano brani Župljanin. E pa ti “čestiti ljudi“ su optuženi za ubistvo 100 bošnjačkih civila na području Nevesinja u vrijeme posljednjeg rata.

‘Čestiti ljudi’ osumnjičeni za ubistvo 100 civila, među kojima i beba

Naime, po nalogu Tužilaštva Bosne i Hercegovine prije neki dan je uhapšeno osam osoba osumnjičenih za zločin protiv čovječnosti. Osumnjičeni su nekadašnji zapovjednici i pripadnici VRS-a, a direktno su osumnjičeni za zločine nad stanovništvom bošnjačke nacionalnosti sa područja Nevesinja.

Uhapšeni su Siniša Kandić, Dragoslav Aćimović, Zdravko Kandić, Dragan Đurđi, Milan Trifković, Dragan Ivanišević i Mladen Kandić.

“Zločini se odnose na ubistvo oko 100 osoba bošnjačke nacionalnosti, na lokaciji u mjestu Zijemlje, među kojima više desetina žena, osoba starije životne dobi, kao i veći broj djece među kojima i djece starosti od 15 dana do dvije godine”, navedeno je u saopštenju Tužilaštva Bosne i Hercegovine.

Da bih vam samo oslikao u par rečenica šta su radili ti “čestiti ljudi“ dovoljno je reći da su zatrli porodice Ploskić, Šipković, Aličić, Alibašić, Mahinić, Brajević, Čopelj. Jasmini Ploskić su tako “čestiti ljudi“ ubili sina Amara koji je imao četiri i po godine, i kćerkicu Ajlu, bebu od tek devet mjeseci. Onda su “čestiti ljudi” ubili njenog supruga Hasana. Jasmina je preživjela, jer su je “čestiti ljudi“ odveli na silovanje.

Eto to su ti “čestiti ljudi“, koji su bezmalo tri decenije hodali u neposrednoj blizini stratišta, a koje su sami svojim zlodjelom napravili. Ti ”čestiti ljudi“ su uživali sve i jedno pravo koje je čovjeku dato, dok 100 mrtvih nije imalo ni ukop dostojan čovjeka. Ti “čestiti ljudi“, ne da nisu bili kažnjeni, nego su kao “dobri domaćni“ bili nekakav dobar primjer u lokalnoj zajednici.

Samoorganizovanje, uvod u oružanu pobunu?

Toliko o “čestitim ljudima“ i “dobrim domaćinima“. Vratimo se na dekana Župljanina i njegovu dogmu “samoorganizovanja“. Hoće li to biti repriza Balvan revolucije iz Hrvatske 1991? Ili paravojni ustanak u okolini Sarajeva? Ili će biti samoorganizovano preuzimanje opština, uz getoizaciju nesrba i stvaranje konc-logora poput onih u Prijedoru? Ili možda organizovano protjerivanje ljudi u organizaciji državnih agencija, kao u Banjaluci ljeta 1992?

Pitanja se roje, a svako je grđe od prethodnog.

Neko će reći, Župljaninova izjava je senzacionalistička i populistička, ne teba joj pridavati značaj. Ali kad je izgovori čovjek sa ovim funckijama izuzetno blizak Dodiku, i kad je izgovori u kontekstu odbrane ovih zlotvora, onda dobija na težini.

Još više dobija na težini, ako znamo da Dodiku ne treba vojska, jer faktički je već ima-kako to odlično primjeti prije neki dan naš veliki novinar Senad Avdić, Dodik ima već sad šest hiljada dobro obučenih policajaca, koji mogu izvoditi (gotovo sva) pješadijska vojna dejstva.

Onda se svi zajedno trebamo malo uozbiljiti.

Ako na ovaj realni podatak dodamo i pusti fakat o neporpavljivom ruskom uticaju na terenu, što preko zabranjene vojne grupe Wagner, što preko logistike Noćnih vukova, što preko dobro uvezanih vojnika sa istoka Ukrajine, a koji su se već prekalili kao psi rata, ratujući za Ruse, situacija postaje, sve samo ne hipotetička i imagnirana.

Zapravo, onda se samo postavlja pitanje, misli li Župjanin pod samoorganizovanjem, na nekakve dodatne, dobrovoljačke snage, koje bi učestovale u konačnom napadu na ustavno-pravni poredak BiH ili na već postojeće jedinice, koje se samo moraju aktivirati?

Dodik je do sad, u zadnjih par mjeseci ispunuo svoja obećanja. Skupština RS-a je usvojila tzv. vraćanje nadležnosti, a suštinski jedan secesionistički akt, kojim se fiskalna politika, pravni okvir i što je najvažnije vojna komponenta neustavno prebacuju na nivo entiteta. Dodik je što se tiče pravne nauke već izveo državni udar.

No, možda RS-u fali “čestitih ljudi“, koji bi kao 1992. ubijali nedužnu djecu, pa je ovo patriotski “konkurs za posao“?

Država BiH, saveznik u svom nestajanju?

Kako god, ostaje da država Bosna i Hercegovina, preko svojih organa reaguje urgentno i da se međunarodna zajednica, šta god to bilo uozbilji. Država Bosna i Hercegovna i njeno Tužilaštvo su do sad pokazali da mogu bezdušno prelaziti preko tone dokumenata, preko izjava svjedoka i činjenica i ubice tri decenije pustiti da žive na slobodi. Međunarodna zajednica je pokazala visok nivo nesposobnosti, a Milorad Dodik im se sve vrijeme smije u lice.

Izgleda smo prepušteni samim sebi i stihiji događaja, a to nikad, nikad na Balkanu nije dobro završilo.

Na koncu, dječije kosti pamte, i u metaforičkom smislu, ali i u poimanju širenja transgeneracijske traume, koja je toliko jaka da ponovno aktivirani PTSP hara Bosnom i Hercegovinom.

Hoće li biti rata, pitaju se svi?

Hajde da država učini SVE, ali SVE da ga ne bude. Za početak, neka paravojno “samoorganizovanje“ ostane sa onu stranu realnosti, i neka osobe koje ovo zahtijevaju snose posljedice.

A “dobri domaćni“- ubice djece? Želim im doživotni boravak u zatvorskim institucijama ove zemlje. Sve i jednom.