BRATIĆKA U BORBI: Srpski pisci u Crnoj Gori neće više biti na margini

Saradnja nove vlade Crne Gore i Republike Srbije počela je od kulture i posvjete ministarke prosvJete, nauke, kulture i sporta Vesne Bratić.

Tokom svog višednevnog boravka u Beogradu ministarka Bratić se sastala sa srpskim kolegama, a tema o budućoj saradnji bilo je napretek.

Kako su tekli razgovori sa predstavnicima Vlade Srbije?

– Dinamika saradnje i bilateralnih odnosa naše dvije zemlje je, zbog poznatih okolnosti, bila usporena. Međutim, nakon što su se političke okolnosti u Crnoj Gori izmijenile, sasvim je prirodno da dođe do unapređenja odnosa između dve prijateljske i bratske zemlje. U tom smislu, razgovarali smo o dostignutom nivou saradnje u oblasti nauke, prosvete, kulture i sporta, mogućim zajedničkim aktivnostima, otvaranju nekih novih projekata, učešću u međunarodnim programima i unapređenju saradnje dve države. Naročito mi je zadovoljstvo i velika čast da boravim u zemlji u kojoj se, iako oficijelno gost, osećam kao kod kuće.

Na koji način će biti sprovede promjene?

– Promjene se moraju sprovoditi u meritokratskom ključu, to je stanovište koje smo već istakli i kojeg se decidirano držimo. Dakle, težimo društvu jednakih šansi i mogućnosti u kojem neće biti diskriminisanih, ali ni povlašćenih. Naravno, ovo nekome može zvučati za balkanske prilike isuviše idealistički, ali smo rešeni da istrajemo u sprovođenju reformi na ovaj način. Dugo je neodgovorna politika pustošila podneblje čije društvo zaista zaslužuje i ima potencijale da stigne daleko.

Šta će se promijeniti u saradnji Srbije i CG u budućnosti (po pitanju stavki vezanih za MPNKS)?

– Srbija i Crna Gora, kako sam već ranije kazala, nesumnjivo dijele, pored tradicije i istorije, i kulturni prostor. U tom smislu, važno je dobro sarađivati, njegovati zajedničko kulturno bogatstvo i truditi se da više nikad ne bude neprirodnih barijera koje mogu biti samo na štetu naroda. Dakle, dobri odnosi su prioritet i ja ću se truditi da ostvarim najbolju saradnju, to je u interesu naših građana, obje zemlje, ali i cijelog regiona.

– To je pitanje koje mi često postavljaju, a ja volim da kažem kako je tačno da je srpskih pisaca bilo u čitankama i udžbenicima, ali da su oni namjerno gurani na izvesnu periferiju, vjerovatno po mjeri bivšeg režima. Naravno, srpski autori nisu bili zastupljeni onoliko koliko po umetničkoj vrijednosti i objektivnom kriterijumu zaslužuju, i to je poražavajuće. Dakle, ukoliko imate značajne autore poput Dučića, Rakića, Šantića i mnogih drugih čiji opusi predstavljaju izuzetnu literarnu vrijednost, trebalo bi da budete privilegovani što imate mogućnost uživanja u jednoj takvoj, kolosalno bogatoj književnosti. A ne da je sklanjate i besramno amputirate iz nastavnih planova i programa, što na kraju rezultira osiromašenjem i obrazovanja i duha. Naravno, sve to važi za značajne autore i drugih južnoslovenskih književnosti.

Tu je i pitanje ćirilice, koja je vjekovno pismo našeg naroda, neosporivi dio našeg identiteta i temelj naše kulture, pa je utoliko više samo pitanje njenog povratka poražavajuće jer da nije sistemski diskriminisana ne bi bilo potrebe ni da je vraćamo. A sve to znači da nije poštovan ni Ustav Crne Gore, koji kaže da su ćirilično i latinično pismo ravnopravni. Dakle, sa stanovišta Ustava ne mijenja se ništa, niti poziciju ćirilice treba zakonski mijenjati već samo treba obezbijediti poštovanje Ustava i ravnopravan tretman oba pisma i ne vidim kome bi to moglo da smeta da bi se organizovao nekakav otpor. Ista je stvar i sa jezikom. Treba omogućiti svakom građaninu Crne Gore da se služi svojim jezikom, da se o njemu slobodno izjasni, i to je osnovni demokratski princip.

Koja je misija MPNKS i koji su njegovi dalji ciljevi?

– Suština je da se kreira obrazovni sistem i ambijent u kojem će naša mladost sticati znanje i stvarati perspektive koje će biti istinski konkurentne i izvan našeg prostora, ali i stvarati uslove da interes mladih bude da ostaju u svojoj zemlji i doprinose njenom boljitku. Cilj nam je da i mladi ljudi sa Zapada, i iz drugih krajeva sveta, prepoznaju ovaj prostor kao mesto gde je moguće graditi bolju budućnost. Time ćemo jednog dana uspeti da se bavimo suštinskim temama koje neće biti izmišljene da bi skrivale neznanje i nesposobnost, već da bi budile nove vizije.

Da li je teško posle 30 godina jedne vlasti ženi koja je Srpkinja da bude ministarka u podijeljenoj Crnoj Gori? Koliko umijeća i strpljenja treba da se ne iznevjere oni koji su glasali za sadašnju vladu, a da se ne osjećaju odbačeno oni koju su birali DPS?

– Sa stanovišta jednog života, mnogo je izgubiti i trideset dana, a kamoli trideset godina, tako da bi svaki pojedinac imao poteškoća da obavlja svoju misiju, u takvim okolnostima, bez obzira na nacionalnu ili kakvu drugu opredijeljenost. Ali to ne znači da nisam riješena da istrajem u posvećenosti da stvorim bolji sistem od onog koji sam zatekla, što nikako nije teško. Prethodnici su ostavili stanje od kojeg je nemoguće napraviti gore. To što sam izjavila da sam Srpkinja nije bilo radi bilo kakvog nacionalnog favorizovanja, već samo svijest o civilizacijskom i demokratskom načelu, i slobodi svakog pojedinca da se izjašnjava o svom identitetu.

Narodi sa ovih prostora su inače poznati po jednom nestrpljenju jer da nije tako vjerovatno bi nam i istorija bila srećnija, tako da sam u potpunosti svjesna da možda oni koji su dugo čekali gube nadu da će dočekati sistemska rješenja i stvarne promjene. Ali tamo gdje su neophodne ozbiljne promjene, ne može se žuriti i raditi stihijski ukoliko želimo da jednog dana svi vide da je to na čemu smo radili zaista napredak koji će svakom građaninu, bez obzira na političku opredeljenost, dati osećaj punih demokratskih kapaciteta, slobode i prostora u kojem će se biti lakše ostvarivati.