HEROJ DOBIO POČAST: Dvorana na Grbavici zvaće se po Goranu Čengiću

Opštinsko vijeće Novo Sarajevo juče je izglasalo da se sadašnji naziv dvorane na Grbavici promijeni u u naziv Sportska dvorana “Goran Čengić”.

Prijedlog da se ova dvorana imenuje po Čengiću postoji od 2008. godine.

Goran Čengić  je 1992. godine stradao na Grbavici, kada je pokušao da spasi komšiju Husniju Ćerimagića, ali, obojicu je te ratne 1992 godine na Grbavici ubio Veselin Vlahović Batko.

Nevladina organizacija “Gariwo” posthumno je dodijelila priznanje Goranu Čengiću za građansku hrabrost.

Od 2013. političku borbu za memorijalizaciju imena Gorana Čengića predvodila je Naša stranka iz koje su se ovim povodom i oglasili:

“Goranu Čengiću smo kao društvo dužni mnogo i breme tog duga smo, kao neko ko je bio u prilici da politički djeluje, preuzeli na sebe. Tek imenovanjem dvorane ta inicijativa dobija puni smisao, jer Goran je bio sportista, a osim toga dvorana je na Grbavici na kojoj se Goran rodio, živio i odakle je odveden u smrt.”

Goran Čengić je bio uspješni rukometaš koji je igrao za sarajevski rukometni klub Bosna, beogradsku Crvenu zvezdu i rukometnu reprezentaciju Jugoslavije. U ratu je ostao u Sarajevskom naselju Grbavica koje je bilo pod kontrolom srpskih snaga koje su sijale teror nad civilnim stanovništvom nesrpske nacionalnosti. Najzloglasniji zločinac s Grbavice bio je Veselin Vlahović Batko koji je poslije rata osuđen na 42 godine zatvora. Maltretirao je Goranovog komšiju Husniju Ćerimagića. Goran ga je pokušao spasiti, ali ih je Batko obojicu odveo i ubio na obroncima Trebevića.

Iz Naše stranke kažu da je građanska hrabrost ispoljena u posljednjem ratu potpuno potcijenjena i da je imenovanje dvorane po Goranu Čengiću ustvari vid njene afirmacije:

„U posljednjem ratu desilo se na stotine primjera građanske hrabrosti kad su komšije, rizikujući vlastiti život, pokušavale spasiti tuđi. Jedini primjer građanske hrabrosti koji je donekle memorijalizovan, ali svima poznat ne samo u BiH, nego i u regionu, je primjer Srđana Aleksića. Mi imamo mnogo primjera vojničke hrabrosti o kojima se uči, po kojima se daju imena ulicama i ustanovama i to je važno. Međutim, takođe je važno da znamo da je bilo običnih ljudi koji su se bez oružja s manje ili više uspjeha pokušali suprotstaviti zlu. Tako vraćamo ratom duboko poljuljanu vjeru u čovjeka i njegovu snagu. To je posebno važno za mlade ljude koji će biti glavni i korisnici i posjetioci dvorane Goran Čengić i koji će se s njim moći identifikovati.“