POD KIŠOM GRANATA: Čovjek koji je poslao posljednji izvještaj iz Srebrenice

U Srebrenici pod kišom granata, prije tačno 26 godina, posljednji put su se porodično okupili u strahu Nihad, Junuz i Hajrija Ćatić.

Nihad je, kako se njegova majka prisjeća, rekao: „Mama, ti i babo idite u Potočare, a ja ću s prijateljima preko šume do Tuzle“.

U posljednjoj sceni dotadašnjeg života, Nihad se obraća majci svojoj riječima: „Majko, vidimo se u Tuzli“ i s prijateljima, blizancima Seadom i Senadom Dautbašićem kreće kroz šume Podrinja.

Kosti braće Dautbašić pronađene su nakon rata i ukopane u Memorijalnom centru u Potočarima. Jasno je kakva zla kob visi između prethodne dvije rečenice.

Posmrtni ostaci Nihada Nina Ćatića, do dana današnjeg nisu pronađene.

Majka Hajrija živi samo za taj dan – da pronađe barem prst svoga sina. To je smisao njenog života, onoliko koliko se životom može zvati život majke koja je izgubila sina i muža i kojoj je od snova ovoga svijeta ostalo samo to da može bar da u zemlju ukopa jednu jedinu koščicu svoga sina.

Mnogi Nina Ćatića pamte kao novinara koji je te noći između 10. i 11. jula odaslao posljednji izvještaj iz Srebrenice.

On je inače 4. aprila 1992. godine došao u Srebrenicu iz Novog Sada gdje je studirao, kako bi sa porodicom proveo Bajram. S obzirom na ratna dešavanja, Nino je u Srebrenici ostao sve do jula 1995. godine i sve vrijeme izvještavao o ratnim događajima iz ovog grada.

Svakodnevno se javljao putem radio amatera i informisao javnost o stradanju u Srebrenici. Posljednji put se javio 10. jula 1995. u program Radio i Televizije Bosne i Hercegovine, moleći očajnički da se pomogne tom gradu. Niko nije pomogao ni Srebrenici, ni njemu.

Nino je bio i darovit pjesnik, ali ko je mogao slutiti da će njegova posljednja pjesma biti ovaj apel. U njegovu čast ustanovljena i je i posebna novinarska nagrada Nino Ćatić.

Izvor: Al Džazira, Oslobođenje, RTCG