Putinova invazija na Ukrajinu doživjela totalni fijasko

Piše: Mirna Nikčević

Evo već su prošle gotovo pune tri sedmice rata u Ukrajini, a medijski prostor je, čini se očekivano, kontaminiran besmislenim entuzijastičnim veličanjem tzv. ruske vojne “moći”. Naročito se osjeća zadah velikosrpske propagande diljem regiona, klicanje Putinovoj sili, ekstatično radovanje još jednoj tragediji, stradanju još jedne zemlje, progonu i mukama još jednog naroda. I naravno, sve uz  ushićeno najavljivanje propasti Amerike i NATO pakta. Ali, kao što vazda biva, kada srpstvo slavi pobjede, u najavi je neizbježan poraz. Ovoga puta, veliki Srbi i ovi malosrbi što naseljavaju crnogorsku teritoriju, biće suočeni sa porazom velikog, patološki agresivnog ruskog brata.

Samo površnom analizom dostupnih informacija sa ukrajinskog fronta, pored divljenja nevjerovatnoj hrabrosti i patriotizmu ukrajinskog naroda, svjedočimo i potpunom fijasku ruske vojske. Račun za neuspjelu agresiju platiće, nažalost, onaj nedužni ruski narod. Tako je to sa autokratskim režimima, destrukcija se pretvara u autodestrukciju.

Nakon što je prošlo dvije sedmice rata, neki zaključci se, sa velikom izvjesnošću, već mogu izvući.  Ruska invazija na Ukrajinu do sada, obzirom na svoj radikalni cilj – svrgavanje ukrajinske vlade i predsjednika Volodimira Zelenskog i postavljanje proruske marionetske vlade –  može se smatrati potpunim fijaskom, gotovo u svakom pogledu. U vojničkom smislu svakako, jer za dvije sedmice od 23 grada (oblasna središta) zauzet je samo jedan jedini – Herson. Jasno je da je ruska strategija  brzog prodora oklopno-mehanizovanih jedinica radi preuzimanja kontrole nad teritorijom, te demoralizacije i predaje ukrajinske vojske, doživjela potpuni krah.

Nadmoć ukrajinske nad ruskom strategijom!

Glavni cilj ruske operacije bio je da se u roku od 48 do 72 sata obori vlast u Kijevu, a da se u narednih 12 dana novouspostavljenom marionetskom vladom uz pomoć ruskih trupa cijela Ukrajina stavi pod kontrolu. Ovaj plan je potpuno propao i sada se moraju brže-bolje praviti novi planovi za nastavak rata. Rusija je u Ukrajini angažovala preko 200.000 vojnika što je praktično oko polovina efektivnih snaga kojima Rusija raspolaže. Ukoliko, naravno, zanemarimo procjenjivanje vojnih snaga uračunavajući u brojno stanje kuvare, intendante, sekretarice u kabinetima i čistačice.

A kakva je strategija Ukrajine do sada? Strategija ukrajinskog generalštaba umnogome podsjeća na strategiju legendarnog finskog maršala Karla Gustava Manerhajma iz sovjetsko-finskog rata poznatog kao Zimski rat (novembar 1939 – mart 1940.) kada je Finska odbila ultimatum Staljina da faktički ‘dobrovoljno’ uđe u SSSR! Naime, Finci su tada, slično kao i danas Ukrajinci, propuštali sovjetske tenkovske i oklopno-mehanizovane kolone da promarširaju, a kasnije ih udarali s boka napadajući linije snabdijevanja i tako uzrokujući da trupe budu izložene stalnom riziku od napada, da ostanu bez goriva, hrane i rezervnih djelova.

Ova finska strategija pokazala se tada kao pun pogodak jer je Crvena armija za 4 mjeseca Zimskog rata imala cca 167.000 mrtvih, dok su Finci izgubili oko 26.000 ljudi. Tada je moskovskim mirovnim sporazumom Finska izgubila oko 11 odsto teritorije, ali se sačuvala pada u sovjetsko ropstvo.

Ukrajina danas primjenjuje sličnu strategiju. Izbjegava direktne konfrontacije sa nastupajućim ruskim kolonama, pušta ih da umarširaju glavnim putnim komunikacijama,  a onda ih malim jedinicama napada s boka, napada im linije snabdijevanja,  te uništava oklopnu tehniku, cistijerne, dostavna vozila za hranu. Rezultat ove strategije je u tome što ruske oklopno-mehanizovane kolone praktično već evo 15. dan stoje pred Kijevom, Harkovom, Čerinhivom i Mikulajevom. Takođe, padobranski desanti doživjeli su skoro potpuni fijasko u prvim danima rata pa je ruski generalštab uglavnom odustao od njih!

Koliki su ruski gubici do sada?

U Crnoj Gori, mnogi zaljubljenici u Putinov lik i nedjelo, percipiraju Rusiju kao neku supersilu i nešto otprilike po snazi i moći uporedivo sa SAD. Prve dvije sedmice rata u Ukrajini ukazuju da Rusija nije ni za primaći Americi! Ne samo što npr. ruska avijacija, daleko moćnija i brojnija od ukrajinske, nije uspjela uništiti ukrajinsku PVO, nego nije uspjela ni ostvariti superiornost u vazdušnom prostoru, pa su ukrajinska avijacija i PVO i dalje veoma aktivni i nanose teške gubitke ruskim trupama i tehnici.

Koliki su ruski gubici do sada? Teško je precizno reći, ali se može izvesti solidna procjena.  Ukrajinski izvori tvrde da je u Ukrajini do sada poginulo cca 12.000 ruskih vojnika. Uz svo uvažavanje,  to ipak ne možemo uzeti zdravo za gotovo, jer svaka strana u sukobu uvećava gubitke neprijatelja, a svoje prikriva kako bi ojačala moral svog stanovništva. Ali, ako se za izvor uzme nezavisni web sajt https://www.oryxspioenkop.com na kojem se isključivo slikom dokumentuje i dokazuje uništenje vojne opreme, mogu se izvesti neke objektivnije procjene. Ovo su naime vrlo konzervativne, tj.minimalne procjene broja poginulih jer se baziraju na uništenoj,  oštećenoj i otetoj vojnoj opremi za koju postoji foto evidencija i jasna identifikacija.  Podrazumijeva se da je stvarni broj značajno veći od ovoga, jer mnogo toga još nije pronađeno, niti uslikano,  jer se mnogo čemu na samom ratištu ne može ni pristupiti.  Takođe, mnogim tijelima poginulih ne može se pristupiti, zbog borbenih dejstava.

Ruska vojska je za nepune dvije sedmice u Ukrajini izgubila više vojnika nego američka vojska za 20 godina u Avganistanu!

Rusko ministarstvo odbrane je zvanično potvrdilo da je zaključno sa 1.martom, dakle poslije pet dana rata, u Ukrajini poginulo 498 ruskih vojnika i oficira a ranjeno 1.597. Na čemu Rusi baziraju svoje procjene? Na  broju pronađenih leševa vojnika i njihovoj evidenciji, što je krajnje nepouzdana metoda, jer se većina tijela poginulih nije mogla ni izvući. Prema fotografisanim dokazima, Rusija je do sada izgubila 1110 komada borbenih vozila (tenkova, samohotki, oklopnih transportera, kamiona, dostavnih vozila, cistijerni), a Ukrajina 303!

Ovdje spada uništena,  oštećena,  napuštena i zarobljena borbena tehnika. Ulazeći u strukturu uništenih i oštećenih vozila (detaljno se može vidjeti na web sajtu koga zanima), može se zaključiti da je Rusija izgubila najmanje 2.192 vojnika i oficira, a Ukrajina najmanje 594! Realne cifre su ovdje mnogo veće i moguće je procijeniti ruske gubitke na oko 3.000 do 4.000 mrtvih, a ukrajinske na 1.000 – 1.500!

Dakle, ruska vojska je za nepune dvije sedmice u Ukrajini izgubila više vojnika nego američka vojska za 20 godina u Avganistanu! Poređenja radi sjetićemo se, NATO je za 78 dana bombardovanja SRJ izgubio dva aviona (dokazano, a valjda bi se za 23 godine još nešto dokazalo da je bilo?), dok je ruska vojska u Ukrajini (dokazano slikama i oznakama) izgubila 12 aviona i 13 helihoptera! Treba vidjeti i fotografije na kojima ‘čuda od tehnike’ i čeda Aleksandra Vučića i Aleksandra Vulina PVO sistemi ‘Pancir’, ‘Buk’ i ‘Tor M1’ stoje uništeni i napušteni pored puta. Ovakvih „čuda“ od tehnike ukrajinska vojska je uništila, i zaplijenila ukupno 29. Samo „neuništivih“ sistema „Pancir“ uništeno je četiri za prve dvije sedmice rata!

Rusija je ukupno angažovala 200.000 vojnika u Ukrajini, a to znači negdje cca 3.000 tenkova (posadu tenka čine tri člana) i oko 19.000 drugih vojnih vozila. Jasno je da gubici Rusije u oklopnoj tehnici iznose oko 4 – 6 odsto ukupne oklopne tehnike, što je svakako mnogo. Ukrajinci vrlo efikasno koriste američke protivtenkovske rakete ‘Javelin’ i protivvazdušne rakete ‘Stinger’ čime za sada nanose poprilične gubitke ruskim oklopnim i vazdušno-desantnim jedinicama. Naime, Ukrajincima je ukupno pristiglo oko 17.000 protivoklopnih raketa, i oko 2.000 protivvazdušnih raketa ‘Stinger’. Naravno, posjeduju i svoje protivvazdušne rakete iz sovjetskog doba ‘Igla’ i ‘Strijela’ i vrlo ih efikasno koriste.

Inače, prema precizno dokumentovanim fotografskim dokazima, Ukrajinci su više tehnike oteli od Rusa nego što su izgubili u ruskim napadima.

Odnos u gubicima opreme (vojničkim rječnikom- rashod) je: Rusija – 1.110, Ukrajina- 303! Brojke se neumoljive.

Šta je razlog ovako slabom učinku ruske vojske, toliko hvaljene, uzdizane u nebesa kao neke supersile koja će ‘zgaziti’ NATO pakt i Ameriku?

Prvenstveno, slab borbeni moral, jer vojsku i dalje uglavnom čine regruti, mladići od 19 ili 20 godina uprkos svim pričama o profesionalizaciji. Nadalje, prisutna je korupcija ogromnih razmjera, jer iako se daje veliki novac za naoružanje i vojnu opremu, ogroman dio tog novca se pokrade i utroši na jahte, automobile,  stanove, luksuzni život Putinovih tajkuna.

Tehnološko zaostajanje u odnosu na Zapad ogroman je problem za Rusiju, jer i pored priča da je ruska vojska nabavila moderno naoružanje, ipak u Ukrajini vidimo nešto što liči na starudiju iz sovjetskog vremena. Pa tako, iako je nešto moderno (tj. skoro napravljeno) to nipošto ne znači i tehnološki savremeno, jer uzaludu se napravi ‘moderni’ proizvod kada se bazira na tehnologiji iz 80-tih godina. Možemo i mi sada napraviti novog ‘fiću’ i ‘stojadina’ sa motorom i karoserijom iz 70-tih i on bi bio teoretski ‘moderan’ jer je nov, ali mu je tehnološka baza stara!

Da zaključimo! U prve dvije sedmice smo vidjeli da ruska vojna sila nije ni primaći američkoj i da su sve priče i snovi da će Rusi ponovo ući u Berlin, Varšavu,  Prag ili Bukurešt potpuno smiješni. Jer Rusi ne mogu ući ni u Harkov koji im je pred nosom tj.20 km od granice i gdje živi 90 odsto ruskojezičkog stanovništva, a kamoli đe dalje! Jedna eskadrila NATO pakta F-35 aviona (12 aviona) bi od svih ovih ruskih snaga napravila roštilj.

Putinova strategija ubija ruski komandni vojni vrh! Da li Putin ostaje usamljen u strategiji destrukcije?

Treba istaći da je do sada poginulo (dokazano i potvrđeno) tri ruska generala i više pukovnika: general Andrej Suhovijetski pomoćnik komandanta 41.armije kod Harkova, zatim general Vitalij Gerasimov, načelnik štaba ruske 41.armije, inače rođak načelnika generalštaba ruske armije Valerija Gerasimova, takođe kod Harkova. Zatim je, drugog dana rata, kod aerodroma Hostomel kod Kijeva poginuo general Magomed Tušajev, komandant čečenskih jedinica tzv. ‘kadirovaca’! Takođe,  poginuo je pukovnik Konstantin Žiževski komandant 247. padobranskog puka, a prije dva dana je kod Brovarija kod Kijeva poginuo komandant tenkovskog puka pukovnik Andrej Zaharov, lično odlikovan od Putina. Poređenja radi američka vojska je za 20 godina rata u Avganistanu izgubila jednog jedinog generala i to ne u borbenim dejstvima, a ruska vojska za dvije sedmice rata najmanje tri! Inače generali krajnje rijetko ginu!

Pukovnik Andrej Zaharov komandant tenkovskog puka poginuo u zoni Brovarija kod Kijeva

Što se tiče onog čuvenog “crvenog dugmeta” nad kojim navodno mali Putin prijeteći drži prstić, sve su prilike da ta scena spada u SF tragi-komediju. Jer, neće baš biti da se samo on pita u našem univerzumu! Šalu na stranu, teško da će čak i oni ruski politički krugovi bliski Putinu, pristati na dalja stradanja ruske vojske i ekonomsko-političku izolaciju, na tu jednosmjernu slijepu ulicu u koju ih vodi pomahnitali diktator.

Komandni vrh ruske armije gine, mladi regruti su topovsko meso, pa se sve češće čuju i glasovi poput senatorke Ljudmile Narusove. Ona je inače poznatija kao udovica Anatolija Sobčaka gradonačelnika Sankt Petersburg-a s kraja 80-tih i početka 90-tih, čoveka koji je praktično lansirao političku karijeru Vladimira Putina.

Naime, Narusova je priznala ogromne ruske gubitke u Ukrajini. Izjavila je javno, putem twittera sljedeće: “Juče su vojni obveznici, koji su bili primorani da potpišu ugovor ili je isti potpisan za njih, povučeni iz ratne zone u Ukrajini. Ali od čete od stotinu ljudi samo su četiri ostala živa.” Ova njena izjava je jasno snimljena i lako dostupna, pa nema prostora za spekulacije!

Slava Ukrajini!

Konačno, priznajem, nije uopšte lijepo niti ugodno brojati mrtve, procjenjivati ljudske gubitke, jer se ovim brojevima mjeri nesreća toliko mnogo porodica, i ruskih i ukrajinskih. Mjeriti bilans rata uvijek je gubitak za svaku stranu.

No, ipak, kada se zna ko je i zbog čega izvršio napad na jednu nezavisnu, suverenu državu i njen mirni i dostojanstveni narod, kada se zna ko se raduje tuđim nesrećama, onda se nekako čini pravednim da se ovim brojevima poremeti računica zlikovcima, ali prije svega da se oda počast hrabrom i herojskom ukrajinskom narodu. Baš zato što Ukrajinci nijesu brojevi, već svi do jednoga, heroji.