PROŠIRENJE: Zbog problema EU, region na čekanju

Kordić: Dobili smo ohrabrujuće poruke od predsjednice EK, navodi Rojtersa neosnovani Milić: Region se više posmatra kao potencijalni problem nego kao šansa da Brisel proširi svoj uticaj

Informacija koju je britanska agencija Rojters objavila da Evropska unija više ne može da garantuje članstvo zemljama kandidatima sa Zapadnog Balkana otvorila je još jednom pitanje ne samo o budućnosti procesa proširenja već i same Unije.

Iako su informaciju Rojtersa demantovali iz Evropske komisije, a predsjednica EK Ursula fon der Lajen prilikom posjete Podgorici kazala da je poruka Brisela jasna – „želimo Crnu Goru u EU“, takav optimizam za proširenje ne dijeli nekoliko članica, posebno Francuska.

Glavna pregovaračica sa EU Zorka Kordić kazala je Pobjedi da su navodi Rojtersa u komunikacijama koje su crnogorske institucije imale sa evropskim ocijenjeni kao neosnovani, dodajući da je Fon der Lajen to potvrdila njenim ohrabrujućim porukama evropske budućnosti Crne Gore.

– Suština je da se proces pristupanja Evropskoj uniji ni ne zasniva na takvom diskursu, garancijama, obećanjima, nego isključivo na jasnim kriterijumima i instrumentima. Ključne instrumente za to imamo – revidiranu metodologiju proširenja EU i Ekonomsko- investicijski plan za Zapadni Balkan s fokusom na infrastrukturne projekte i Zelenu agendu. To je ono na šta Crna Gora, koju je i predsjednica EK ocijenila najnaprednijom u pregovorima, treba da se fokusira – navela je Kordić.

Dodaje i da trendovi širenja poluinformacija društvenim mrežama predstavljaju izazov savremene diplomatije i podsjeća da su i u prethodnom periodu regionom „kružili“ razni radni dokumenti, odnosno ,,non-pejperi“ o navodnom slabljenju interesovanja i uticaja Unije na Zapadni Balkan, ali su svi bili demantovani izjavama i postupcima zvaničnika EU.

– Ne sumnjamo da je to slučaj i ovog puta, jer je geopolitički prostor Zapadnog Balkana od strateške važnosti za sigurnost i bezbjednost EU. Crna Gora, kao pretpostavljamo i sve države Zapadnog Balkana koje imaju ambiciju da postanu sastavni dio EU, nastavlja sa sprovođenjem reformi i ispunjavanjem postavljenih kriterijuma za članstvo. Očekujemo da u narednom periodu, prije svega na predstojećem samitu lidera EU i Zapadnog Balkana koji će se 6. oktobra održati u Sloveniji, ti napori budu prepoznati i Evropska unija još jednom potvrdi da je politika proširenja jedna od njenih najuspješnijih politika – kaže Kordić.

(NE)UTEMELJEN OPTIMIZAM?

S druge strane, politički analitičar iz Beograda i direktor organizacije „Novi – treći put“ Dimitrije Milić ocjenjuje da je proces proširenja trenutno de facto blokiran zbog različitih prioriteta unutar same Unije, koja, kako kaže, naš region posmatra kao potencijalni problem više nego kao šansu da Brisel proširi svoj uticaj.

– Iako sve države koje nijesu EU članice sa Zapadnog Balkana zajedno imaju manje stanovnika od jedne Rumunije, a ekonomiju manju od jedne Slovačke, ne postoji želja da se kao takve potpuno integrišu. Iako se Evropska unija pokazala kao prilično otporna nakon brojnih kriza koje su je pogodile u prethodnoj deceniji, još nije razriješila glavna pitanja svoje (dis)funkcionalnosti. Cijenu toga plaćaju evrointegracije našeg regiona koji se na listi prioriteta Brisela spustio daleko niže na spisku – kazao je Milić za Pobjedu.

Podsjeća i da prema državama Zapadnog Balkana kao EU članicama postoji skepsa naročito kod zvaničnog Pariza. Sličan je stav, dodaje, i manjih i bogatijih EU članica.

– U ovim državama biračko tijelo nije raspoloženo za takav razvoj situacije, s obzirom da bi potencijalne nove članice iz našeg regiona bile neto primaoci sredstava. Uz navedene transfere novca bile bi i vjerovatno neto izvoznici ljudi, a iskustvo sa Mađarskom i usponom autoritarizma stavilo je pitanje na generalnu sposobnost bivših diktatura da se potpuno transformišu u konsolidovane demokratije. Stopostotne garancije za članstvo u praksi nikada nijesu ni postojale, iako je validnost dokumenta na koji se poziva Rojters upitna – pojašnjava Milić.

RIZIK UPLIVA TREĆIH STRANA

Zvaničnici Evropske komisije često šalju jedne poruke, dok se pojedinačno iz zemalja članica čuju drugačije. To stvara konfuziju, a pojedini balkanski lideri su više puta upozorili da se region zbog nedostatka jasne strategije može odvojiti od željenih reformi i otvoriti vrata za jači uticaj trećih strana, poput Rusije i Kine, koje su inače prisutne na Balkanu.

Milić ocjenjuje da to jeste osnovani rizik, dodajući da ukoliko članstvo nije blizu, odnosno ne postoje jasne garancije da će ga biti, lokalne političke elite će potražiti alternative i manje težiti reformisanju društava po evropskim standardima.

– Te alternative su ruski, kineski i turski uticaj u regionu, koji je u različitim državama stigao do različitog nivoa. Međutim, koliko god se druge sile trudile da u našem regionu zauzmu što bolje pozicije, teško se mogu takmičiti sa Evropskom unijom. Evropska unija je trgovinski partner broj jedan našeg regiona, sa najviše političkog uticaja i mogućnostima koje druge sile teško mogu stići u slučaju da se EU ozbiljno angažuje u smeru njihovog suzbijanja. Rusija može ostvariti određen politički uticaj, ali ne i ekonomski. Kina može ostvariti značajan ekonomski uticaj, ali ne i dugoročan politički, dok je turski politički i ekonomski uticaj moguć u manjem obimu. Navedeni konkurenti nijesu dugoročno velika prijetnja, to zna i Brisel, te zato i ne žuri sa svojim djelovanjem – pojašnjava Milić.

Evropska unija, kako pak navodi Kordić, složena je politička tvorevina i mora se razumjeti da funkcioniše na finom balansu između zajedničkih politika koje kreiraju institucije EU i interesa njenih pojedinačnih država članica.

– Upravo na ključnim demokratskim principima postizanja kompromisa oko različitih pitanja, uključujući i proširenje, se temelji uspjeh i sama priroda Evropske unije. Zato se možda nekad čini da su tonovi disonantni, ali jedno je nesumnjivo tačno – da je Zapadni Balkan geostrateški interes Evropske unije, naročito imajući u vidu djelovanje trećih strana – dodaje Kordić.

Prema njenin riječima, i ranije se dešavalo da među državama članicama dođe do zamora od proširenja ili do skepticizma od prijema novih članica, usljed izazova koji su se javljali u pojedinim državama kandidatima za članstvo u EU.

– Međutim, Evropska unija je i tada bila pristalica proširenja i zagovarala stav da državama kandidatima treba pružiti podršku u rješavanju tih izazova radije nego ih ostaviti potpuno same u tome. Stoga smo mišljenja da će tako biti i ovog puta i da će države članice EU postići konsenzus oko novih proširenja Unije. Vjerujemo da politika proširenja EU na Zapadni Balkan ostaje najvažnija spoljnopolitička orijentacija Unije, na što ukazuje prošlogodišnja revidirana metodologija proširenja EU, a očekujemo da će u istom duhu biti i predstojeći paket proširenja koji će biti objavljen sredinom oktobra, sa godišnjim izvještajima za svaku od država kandidata – zaključuje Kordić.

Zašto nas Evropa (ne) želi?

Pitanje proširenja spada u red najmanje popularnih u zemljama članicama pogotovo u toku izbornih kampanja, posebno nakon Bregzita i migrantske krize. Nije tajna da je javno mnjenje u većini zemalja članica protiv procesa proširenja. To je pokazalo i istraživanje koje je prije dvije godine radio Evropski savjet za spoljne poslove. Ono što je posebno zanimljivo je da su, prema tim podacima, protiv prijema balkanskih zemalja u evropsku porodicu najviše Njemačka i Austrija, iako je u tim zemljama jako prisustvo dijaspore sa naših prostora. Tako je na pitanje koliko zemalja sa Balkana treba da uđe u EU u narednih deset godina (do 2029. prim. aut) čak 46 odsto ispitanika u Njemačkoj odgovorilo nijedna, u Austriji to isto smatra 44 odsto građana, dok u Francuskoj isti odgovor je imalo 42 odsto ispitanika. Samo devet odsto ispitanih u Francuskoj i Njemačkoj bilo je za prijem svih zemalja do 2029. Najpozitivniji stav o prijemu država sa Zapadnog Balkana u trenutku kada je istraživanje objavljeno (2019) imali su ispitanici iz Grčke i Rumunije.

Da li je „Otvoreni Balkan“ utješna nagrada?

Upitan da li su inicijative poput ranije ,,Mini-Šengena“ a sada ,,Otvorenog Balkana“ u suštini neka vrsta alternative ili zamjene za evropske integracije, Milić kaže da se takve inicijative više mogu posmatrati kao privremeno rješenje, jer su, ocjenjuje, komplementarne sa EU integracijama, a po nivou povezivanja ne mogu biti zamjena za njih.

– Inicijativa poput ,,Otvorenog Balkana“ ima više za cilj da umanji postojeće barijere između država našeg regiona, a koje danas koče nesmetan protok ljudi, kapitala i robe. Taj vid saradnje nikada neće moći da zamijeni članstvo u Evropskoj uniji, jer ne podrazumijeva u sebi reforme po evropskim standardima ili zajedničke nadnacionalne organe, ali može predstavljati pripremu za članstvo. Ukoliko se smanji neefikasnost kroz smanjenje barijera, smanjiće se i nepotrebni ekonomski gubici, što će neminovno dovesti do većeg ekonomskog rasta. Ukoliko se to postigne, proces ekonomske konvergencije sa EU će ići nešto brže, čime će države našeg regiona biti nešto prihvatljivije kao hipotetičke članice – smatra Milić.