RAKOVIĆ: Crnogorstvo je neprijtelj srpstva, Srbi i Albanci da se razgraniče preko Crne Gore

Možda bi razgrničenjem u Crnoj Gori bio moguć istorijski dogovor Srba i Albanaca. Nesumnjivo, Srbi će na kraju stvoriti jednu državu od Srbije, Republike Srpske i Crne Gore. U tom smislu, projekat otvorenih granica na Balkanu je vrlo dobar – otkrio je Aleksandar Raković, srpski aktivista, blizak Patrijaršiji Srbije i Demokratskome frontu (DF)

Ovaj šovinistički ideolog „srpskog sveta” Aleksandra Vučića transparentno otkriva anticrnogorske ciljeve Republike Srbije sugerišući i da se Crna Gora teritorijalno rasparča između Srba i Albanaca:

„Oko Crne Gore treba razmotriti kreativno rješenje između Srba i Albanaca, do kojeg bi možda lakše došlo nego na Kosovu. Jer u Crnoj Gori, za razliku od Kosova, nema otvorenih pitanja između Srba i Albanaca”.

„Mislim da ni članstvo Crne Gore u NATO-u ne bi bila prepreka za stvaranje jedinstvene srpske države. Pa, Srbi su na Kosovu i u Republici Srpskoj naučili da žive s NATO. Šta NATO ima u Crnoj Gori? Dolje nema nijednog svog vojnika. NATO-u je Crna Gora trebala samo da zaokruži geografski prostor”, kaže Raković.

Ocjenjuje da je za srpske ciljeve u Crnoj Gori – najopasnije Crnogorstvo, koje se „zaklanja i iza dualnoga identiteta”.

„Dolje kažu – najprije Crnogorstvo. Iza Crnogorstva, može i sve ostalo. Crnogorstvo kao građanski identitet, koji će zasvoditi sve ostalo; budi politički Crnogorac, pa ostalo – to žele. I eto ti Crne Gore s Crnogorstvom koje se potpuno kosi sa srpskim identitetom i Srpstvom”, rekao je Raković za srpski podkast „Balkan info”.

Tvrdi da se „Crnogorstvom Crna Gora kralja Nikole počela da bavi tek u emigraciji, to je već 1920. godine – da je Crnogorstvo dominantan identitet”. (U stvarnosti, o Crnogorstvu je Petar II Petrović-Njegoš pisao još 1834. godine.)

„I sad Crnogorstvo hoće da nametnu – neće moći”, poručuje Raković. „Nećeš moći sa Crnogorstvom da budeš prijatelj Srpstva”.

Za razliku od odnosa prema Crnogorcima, Crnoj Gori i Crnogorstvu, Raković kaže da Srbi pozitivni odnos moraju imati prema Makedoncima, Makedoniji i Makedonstvu:

„Kada je riječ o Makedoniji, Srpstvo i Makedonstvo treba da budu saveznici. U Crnoj Gori, Srpstvo i to takozvano Crnogorstvo ne mogu biti nikakvi saveznici. Kao što Srpstvo i Hrvatstvo ne mogu biti saveznici. Nije moguće primjenjivati isti model u Makedoniji i u Crnoj Gori, nego treba prisutpati i skladu s lokalnim osobinama stanovništva i njihovom odnosu prema Srpstvu, Srbiji i Beogradu”.

Raković dalje tvrdi da je početkom 2020, kad je započinjalo litijašenje, Mitropolija crnogorsko-primorska Crkve Srbije (SPC) oformila niz mim-stranica i botova na društvenim mrežma. Ali, paralelno s kampanjom protiv Demokratske partije socijalista (DPS) i tadašnje vlasti, „s tih adresa se manje primjetno širila i paralelna kampanja protiv DF-a, koji je predstavljan kao suprotni pol DPS-a”.

„Upozoravao me tada na to Andrija Mandić, a mim-stranicama i botovima je upravljao Gojko Perović. Sada te kampanje više nema, jer je te mim-stranice i te botove preuzela Srpska napredna stranka [Aleksandra Vučića]”, priznao je Raković.

Tri faktora, prema njegovoj ocjeni, odredili su karakter sadašnjega režima u Crnoj Gori: zapadni faktori, koncern „Vijesti” i „nedovoljno stručne strukture u Mitropoliji crnogorsko-primorskoj”.

„Taj faktor u Mitropoliji crnogorskoj-primorskoj je mene posebno razočarao. Igrao je dvoličnu igru”, kazao je Raković. „Britanci su se čak umiješali u izbor rektora bogoslovije na Cetinju. Odakle im pavo? To je srednja škola Republike Srbije, radi po nastavnim programima Srbije i finansira se iz budžeta Srbije. Ja sam, lično, dok sam radio u Ministarstvu vjera Vlade Srbije određivao platu Gojku Peroviću”.

Nakon Britanaca, tvrdi da drugu ključnu ulogu od stranih faktora u Crnoj Gori igraju Njemci: „Angela Merkel je protiv Mila Đukanovića, to je saopštila i prilikom nedavnoga sastanka u Beogradu”.

„Zdravko Krivokapić je njemački đak i govori njemački”, kazao je Raković. „Ko je u stvari Krivokapić, teško je reći. Nekada je bio osnivač ‘Monitora’, potom srednje pozicionirani funkcioner DPS-a. Njegova biografija je ‘oprana’ od strane dijela Mitropolije crnogorsko-primorske, tu mislim na Gojka Perovića. Moguće da je Krivokapić dugo vremena bio planiran kao alternativa vlasti Mila Đukanovića. Znate, zaključujem to kao istoričar: neke činjenice nećete nikad imati na papiru, ali možete da sabirate jedan i jedan i dobijete rezultat”.

„Moguće je napraviti rekonstrukciju događaja oko Krivokapića – do Gojka Perovića. Tu počinje uticaj ‘Vijesti’ i stranih ambasada. Jer, ponašanje Perovića, kada se u ljeto 2020. formirala lista koju je predvodio Krivokapić, pokazuje da je on imao neku sigurnost, a tu sigurnost nije crpio od Amfilohija Radovića, niti od Joanikija Mićovića, nego od neke mnogo čvršće ruke. Pretpostavljam da su to stranci. Čedomir Antić je objavio u svojoj knjižici da je Perović imao podršku Britanaca za to što je radio. Perović je tada i kasnije, kad se formirala Krivokapićeva vlada, bio čak bezobrazan i verbalno drzak u pregovrima s liderima DF-a, da je to bilo neviđeno, a lideri DF-a su iskusni ljudi. Pritom je Perović bio samo direktor srednje škole tj. službenik na budžetu Republike Srbije”.

Dogovorom s liderima DF-a u noći uoči ustoličenja Joanikija Mićovića, „u četiri ujutro”, kako Raković kaže, „Krivokapić je dobio drugu šansu, na njemu je da je iskoristi”. Misli da eparhije Crkve Srbije neće ulaziti u konfrontaciju s Krivokapićem i Aleksom Bečićem, „što je i logično, jer im treba vlast za razne stvari, od finansija, do pasoša i slično”.

„Krivokapiću priznajem zaslugu oko ustoličenja Joanikija, kao i raspoređivanje kadrova pod dubini”, kazao je Raković. Za upotrebu helikoptera prilikom nasilnoga ustoličenja Joanikija Mićovića na Cetinju, Krivokapićeva vlada „tražila je, a nije morala, odobrenje od nekih zemalja – ambasada NATO; samim tim i te zemlje su dale ‘zeleno svijetlo’ ustoličenju Joanikija”.

Procjenjuje da će, na njemu protivnoj strani, „od incidenata povodom ustoličenja na Cetinju napraviti mit, kao i s Božićnim ustankom”.

Raković je dalje rekao i da je početkom 2020. s Gojkom Perovićem i još jednom neimenovanom osobom, vodio tajne razgovore o dolasku Aleksandra Vučića za Badnje veče u Crnu Goru. Kako Pljevlja, koja su najavljivana kao lokacija dolaska Vučića, pripadaju eparhiji Crkve Srbije iz Prijepolja (Mileševska eparhija), jedna od opcija bila je da nalaže badnjake s Amfilohijem Radovićem u rodnoj mu Morači…

„Doći će momenat kada ću ispričati sve što se dogodilo. Ja se sada malo čuvam od svega toga. Znate, te podvale su suviše svježe. Ali ta dvostruka igra, ta prevara, koju su igrale neke srednje strukture u Mitropoliji crnogorsko-primorskoj, sigurno će biti objelodanjena”, rekao je Raković i dodao kako je Gojko Perović, na temelju odluke Sinoda Crkve Srbije „lišen svakog uticaja – on je sada jedan od arhijerejskih namjesnika, to je obična administrativna pozicija”.

Kazao je da je dobro da je nova avio-kompanija u Crnoj Gori, „koja je vezana za Krivokapićevu vlast”, svedena „na par letova do Beograda”, da „ta kompnija stoji loše i pitanje je šta će s njom biti; a to je dobro za Srbiju, jer je postala monopolista na letovima za Crnu Goru”.

Ukoliko Krivokapić formira stranku, procjenjuje da on „neće moći da uđe u biračko tijelo DF-a, otimaće se za glasove Demokrata Alekse Bečića”.

Tvrdi da „Demokrate nemaju jasne stavove ni o jednom pitanju identiteta, vrludaju i pogodni su za manipulacije – može ovako, a može onako” i da je „Demokratama nakon glasanja za rezoluciju u Srebrenici počeo da pada rejting u korist DF-a – Demokrate nemaju neku budućnost”.