Da su samo znali za stid…

Ne moraju (i nijesu) sve državne konstrukcije, carstva i kraljevstva biti isti po načinu funkcionisanja. Ali, kada propadaju, kao jaje jajetu slične su metode vladanja, populistički potezi vladalaca, izopačenost društva i njihov kraj.

Evo, recimo, nećete vjerovati koliko su slični Rimsko carstvo – kada je propadalo i Crna Gora koja se u svojoj propasti odjednom našla na stranicama svih mogućih i nemogućih portala i medija od naših, regionalnih, pa do evropskih i američkih. A tek koliko su vladaoci nalik jedan drugome! O Kaligulinim potezima se samo pričalo i prepričavalo, a o Milojkovim pišu svi, čak i oni koji ne umiju da pišu.

I nije Crna Gora došla u prvi plan zbog svog napretka ka EU, niti zbog svojih nestvarnih prirodnih ljepota, već zbog seks skandala koji je čak i u eri davno okončanih seksualnih revolucija i nikad veće dostupnosti eksplicitnih sadržaja, učinio da baš svi pišu o našoj stvarnosti gdje između države i pornografije više gotovo da ne postoji razlika. Baš kao što jedva da postoji između dešavanja u vladi i javnim kućama. Nešto slično onome kada je Kaligula od carske palate napravio bordel u kome su žene i ćerke senatora prostitucijom zarađivale novac za račun države. Mi, na sreću, još nijesmo stigli dotle da na takav način punimo državni budžet, ali ako nastavimo da propadamo, nijedan scenario nije isključen. A nije tako bilo na početku vladavine. Ni Kaliguline, ni Milojkove.

Crkva ne može da spere sav nemoral, jer i sama u njemu pliva. Oslobodioci to možda i znaju

Kaligula je na početku vladavine bio omiljen u narodu. Baš kao da je bio vidovit i svojim moćima dosegao do Milojkove Crne Gore i programa Evropa sad, Kaligula je novčano nagrađivao šakom i kapom, posebno vojsku i “javni sektor”. Organizovao svetkovine, besplatno dijelio hranu, povećavao plate podređenima. Prekomjerno trošenje ubrzo je dovelo do nedostatka novca u državnoj kasi, jer je za samo četiri godine opustošio rimsku blagajnu.

Rimsko carstvo je propadalo u rasipništvu, tiraniji i seksualnoj izopačenosti, razvrat je bio svakodnevica, a Kaligula je čak i svog konja Incitatusa proglasio za senatora! Kasnije i za sveštenika. Ostali senatori morali su da mu se dive i da mu se obraćaju kao sebi ravnom.

O Bože, koliko sličnosti. Rasipništvo, razvrat, seksualni skandali, konji na važnim funkcijama i među sveštenstvom… Današnja Crna Gora zaista propada sa stilom. Baš kao i moćno Rimsko carstvo. Sad, liči li vam Milojko na Kaligulu, to je stvar lične percepcije. Jedino je priča o propasti – zajednička.

Sve za “evropske vrijednosti”

Da se odmah razumijemo: nijesam puritanac, niti lažni moralista. Nije mi namjera ni da porno snimak državnih službenika skandalizujem i od svega dodatno pravim senzaciju. Niti mislim da sporni porno materijal i njegovo uklapanje u sliku razvratne Crne Gore koja propada u svojoj autodestrukciji, treba bitno razdvojiti od bijega još jednog šefa kriminalne grupe koji je samo iskoristio sistemsku neusklađenost nadležnosti policije, suda i ANB-a.

Dok pojedini moćnici mogu da distribuiraju osvetničke porno snimke i da za to prođu bez kazne, zatvor u Spužu je pun onih koji izdržavaju višemjesečne, ili čak višegodišnje kazne, između ostalog, jer su prijetili da će sličan snimak da objave, ili su povisili ton u raspravi sa ženom…

Radije bih sve pomjerio na teren “evropskih vrijednosti” koje nam nameću, nauštrb tradicionalnih crnogorskih vrijednosti koje bacamo u blato. Evo, recimo, više od silikonskih grudi akterke porno skandala, zainteresovala me činjenica da je upravo ona, sa pozicije direktorke Direktorata u Ministarstvu ljudskih i manjinskih prava svojevremeno promovisala zakon o pravnom prepoznavanju rodnog identiteta na osnovu samoodređenja. To vam je ono, što bi prost narod rekao, kada muškarcu date slobodu da izabere da bude žena. Reče direktorka, obrazlažući predlog tog zakona, da će njime biti “unaprijeđena nepovredivost psihičkog i fizičkog integriteta građana”.

Ne mislim, naravno, da će ta “evropska vrijednost” biti veći atak na naše tradicionalne vrijednosti od onoga što se dešava u sferi nasilja kojem je upravo ona, ovih dana bila svjedok. I umjesto da se Evropa koja je deklarativno promoter takvih vrijednosti, makar u poglavljima 23 i 24 suoči sa nemoći institucija pred moćnicima, oni uporno guraju ovakvu Crnu Goru ka Evropskoj uniji, ubjeđujući nas da smo bolji nego što mislimo. 

Da uprostim: kada muški akter porno skandala čini nasilje nad jednom ženom distribucijom snimka, kada to čini na očigled komšiluka poznati tužilac, kada je to ne tako davno činio čovjek na visokoj funkciji u državi, onda se dešava muk. Zaćuti i policija i tužilaštvo, umuknu svi oni koji dobrano galame kada mnogo benignije nasilje učine oni koji će završiti u Spužu. Mnogo smo mi, kao društvo, u skladu sa “evropskim vrijednostima” napredovali kada se pred sudom nađu oni koji su, najčešće ni krivi ni dužni, optruženi za nasilje nad ženama… Eh, kad bi javnost znala istinu…

Možda Crna Gora previše bukvalno shvata te “evropske vrijednosti”

Umjesto da je svih ovih dana, u silnim intervjuima koje je dala širom regiona, dama od skandala pričala o nepravdama i nelogičnostima koje se čine u vezi sa ovim krivičnim djelom, ona je zagovarala “važnost izgleda u javnom prostoru”, “ljepotu nauštrb skromnosti”, pričala o “granicama između privatnog života i javne funkcije”…

Sistemska podrška rušenju porodice

Ono što zovemo tradicionalnim crnogorskim vrijednostima, a što briselska Evropa sa svojim poslušnicima na terenu uporno želi da minimizira i pošalje u istoriju, tiče se vrijednosti porodice, morala, časti, čestitosti, poštovanja, ljubavi, etike, vaspitanja, sramote, stida…

Uđete li u koloplet onoga što su nevladine organizacije i lažni zaštitnici ženskih prava nametnuli društvu pod maskom zaštite žena, ne piše vam se dobro. Uigrani tim koji čine policajka, tužiteljka, vještakinja i sutkinja, čak i od najboljeg muškog stvora na svijetu u stanju su da načine nasilnika i smjeste ga među zidine Spuža. I što je najgore – bez dokaza, bez prava na odbranu, sa unaprijed pripremljenom presudom. Dovoljna je samo riječ “žrtve” i presuda je već napisana. A riječ “žrtve” shodno Istanbulskoj konvenciji koju je Crna Gora ratifikovala, uzima se kao dokaz! Sve što “žrtva” kaže, sve što vam pripiše, sve što izmisli – za sve ste krivi. 

To što je ova evropska vrijednost suspendovala naš Zakonik o krivičnom postupku – nikom ništa. Naime, da bi postojalo ovo krivično djelo, potrebno je izvršiti grubo nasilje (ne blago, ne obično) koje bi za posljedicu imalo psihičko ili fizičko narušavanje integriteta člana porodice. Ali, tako je samo na papiru.

Sistem nema adekvatno rješenje za nasilje nad ženama

U praksi – čovjek koji je zatekao suprugu u krevetu sa drugim muškarcem i spontano reagovao galamom ili psovkama, danas leži u Spužu. A takvih je – na stotine. Sutkinja koja kao od šale dijeli godinu zatvora svakom muškarcu koji poprijeko pogleda suprugu, ovih je dana za čedomorstvo (bebu u kontejneru) dala majci šest mjeseci kućnog zatvora!

Naravno, o muškarcima koji tuku ženu ili je psihički maltretiraju, ne mislim ništa dobro. Jer, ako to čine – tu muškarca nema. Ali, u situacijama kada žena postane promiskuitetna, kada u “osvajanju slobode” misli da je njeno pravo na sruši porodicu tako što će imati par ljubavnika – nesporno i ako u svemu tome ona zna da će dobiti sistemsku zaštitu, onda tu više nema ni društva, ni morala, ni tradicionalnih vrijednosti. 

Sistem koji egzistira u Crnoj Gori, pod komandom Brisela, svjesno i namjerno uništava temeljne vrijednosti društva, ruši porodicu kao njegov stub, urinira po moralu, poštenju, časti… Sve “vrijednosti” izopačenog društva, kakve su razvrat, prevara, promiskuitet, bludničenje – sistemski su prepoznate kao pravo žene koja je u braku.

Poželi li da svog muža pošalje na vikend u betonjerku – dovoljno je samo da ode u policiju. Eto njoj prava na ugodan vikend sa ljubavnikom u muževljevom stanu. Štiti je Istanbulska konvencija. A znate li koja je država prva napustila Istanbulsku konvenciju? Pa, Turska. Potom i mnoge druge, evropske. Samo ne Crna Gora.

I umjesto da problematizuje nemoć države nad moćnicima koji u slučajevima nasilja postaju zaštićeniji od bijelih medvjeda, da problematizuje iživljavanje države nad nemoćnima, dama od skandala danima priča o “kreativnosti u seksu”. A da se umjesto evropskim, rukovodila samo jednom tradicionalnom vrijednošću, znala bi da bi joj bilo bolje da već danas zauvijek zaćuti. Da je samo znala za – stid.