Proputovanje evropske zaprege na pogon prosrpskih i proputinovskih trojanskih konja

Evropa je svratila prošle nedjelje u Crnu Goru. Bila je to idealna prilika da se bar komesarka za proširenje EU Marta Kos sretne sa predstavnicima prosrpskih i proruskih partija koji predstavljaju izvršnu vlast u zemlji. I da se nasluša i nagleda foliranja.

Već u startu je dobila poklon. I to onaj koji bi mogao u priličnoj mjeri predstavljati značajno iskustvo sa ovog proputovanja. Trenutni predsjednik Skupštine Andrija Mandić je pohrlio da je sretne i uruči maketu nekadašnje zgrade Skupštine Zetske banovine, kao simbola srpske okupacije i obezdržavljenja Crne Gore.

Bila je to prigodna podvala, zasigurno pažljivo planirana i podsmješljivo realizovana.

Za evropsku predstavnicu Kos koja je već istakla u svom prošlogodišnjem intervjuu Fajnenšel Tajmsu (Financial Times) da ne želi da bude zapamćena kao komesarka koja je u EU „uvela trojanske konje koji će potom biti aktivni za pet, 10 ili 15 godina“, ovo proputovanje bi bez sumnje moglo biti ozbiljno upozorenje. I to ono nakon kojeg bi njena spontanost i gotovo razdraganost u susretima sa ovdašnjim vršiocima dužnosti predsjednika Parlamenta, premijera ili ministra vanjskih poslova, bila tek bezrazložna reakcija vrijedna brzog zaborava.

Indikator straha

Ipak, pamtiće se da je iza te razdraganosti i protokolarne srdačnosti Kos podvukla „da se tempo reformi (Crne Gore) mora ubrzati, kao i implementacija zakona“. Uz to uslijedila je i rečenica da je „EU naučila lekcije iz ranijih proširenja, i da želi da se zaštiti od situacija gdje članice ne poštuju pravila“.

Iako se to navodno nije odnosilo na Crnu Goru, opet smo se vratili na priču o „trojanskim konjima“ i „zemljama koje bi potkopavale EU iznutra“, a za takve zemlje, kako je poznato, nema mjesta u Uniji.

Stoga i ne čudi što se formalni premijer Milojko Spajić latio svog omiljenog oružja – lažavine. Čovjek koji ne laže samo kada ćuti ili spava pokrenuo je priču oko DPS-a ugovora sa Putinovom Jedinstvenom Rusijom, što je svakako samo razotkrilo njegov strah – da je provaljen pred Evropom. Jer ne može ostati bez posljedica šurovanje sa poslugom velikosrpskog hegemonizma i putinofilima koji su preko noći obukli evropsko odijelo, iako su proglašeni nepoželjnim personoama u jednoj čalnici EU.

Takođe, spin na relaciji DPS-Rusija, nije mogao sakriti da je Spajke bezbjednosni sektor ostavio ucijenjenoj crvenokravataškoj bratiji, koju je Hrvatska, dakle opet EU, označila kao nepoželjne.

Neuspjeli spin na premijerskom satu ostao je samo kao indikator straha osobe koja se predstavlja kao premijer i njegove partije osnovane na temeljima trećeg DPS ešalona. 

Ozbiljno podozrenje

Nema sumnje da su ne samo komesarka Kos, već i svi važniji faktori u EU, prepoznali sve te eskivaže trenutne izvršne vlasti.

Nema sumnje ni u pretpostavku da je Brisel imao prilike da se uvjeri i u farsu sa deklarativnom evropskom profilacijom političara u vlasti. Bez sumnje je i prepoznavanje indolentnog ovdašnjeg uživanja u geostrateškom značaju zemlje, koje bi moralo da prikrije izostanak skoro svakog iole značajnijeg rada i uređenja u interesu evropskog puta države.

Ono što izaziva ozbiljno podozrenje je visok stepen tolerancije svega ustanovljenog.

Upravo je taj poklon, to uručenje makete, a zapravo samo javno ispraćene smicalice, obavljeno u najboljoj tradiciji „sačekuše“. Bila je to tek još jedna rasprodaja stare prevare, sinonima srpskog revizionizma i apsolutne negacije državnosti Crne Gore, njene obnovljene nezavisnosti i crnogorske nacije. I upravo je ta provokacija zasnovana na pretvaranju laži u bezazlen i prigodan poklon, kao jedini stvarni dobitak koji je Evropi namijenjen od vršioca sadašnje vlasti u Crnoj Gori.

Nakon toga, svaka srdačnost je bila tek hod preko trulih dasaka postojećeg foliranja. A tu već nema mjesta za bilo kakvu prisnost ili ljubaznost. Niti ozbiljne saradnje. I to bi moralo biti značajno poglavlje koje mora biti zatvoreno kako komesarka Kos i njeni poslodavci zaista ne bi bili zapamćeni po prijemu trojanskih konja koji će se aktivirati za pet, 10 ili 15 godina.

Crnogorcima svakako takvo razriješenje ne treba ništa u životu.

I za Crnu Goru – opcija broj dva!

I nakon toga vraćamo se na onu čuvenu opciju „broj dva“ koja je rezervisana za Crnu Goru. Za one koji još uvijek ne znaju za taj aranžman valja ponoviti da je portal Euractiv, koji važi za glasilo EU, objavio opcije za buduću politiku proširenja. Pozivajući se na nezvanične izvore, Euroactiv je objavio da Evropska komisija razmatra tri glavne opcije za buduću politiku proširenja – prva bi značila da postojeći sistem ostane nepromijenjen, druga takozvana „postepena integracija“, a treća „fazna“, odnosno „reverzibilna“ integracija.

Opcija broj dva za Spajića

„Od prve razmjene sa državama članicama jasno je da opcija broj tri nije u redu. To bi bila revolucija. Opcija broj jedan, status kvo, takođe nije opcija“, naglasila je Kos govoreći o opcijama zemalja koje teže članstvu.

„Postepena integracija“ značila bi da se zemlje kandidati pridruže nizu inicijativa i programa EU, ali da ne dobiju punopravno članstvo i upravo je komesarka Kos jasno nagovijestila da je to opcija koja očekuje Crnu Goru.

Dok se davi u okeanu laži koji je sam napunio svojom neozbiljnošću i neizmjernim populizmom, formalni premijer Spajić može da nam garntuje samo opciju broj dva.

I to bi otprilike bilo to… Crnogorsko proputovanje kroz Evropu u Spajićevom aranžmanu. To je ipak njegov maksimum i maksimum ove većine koju iz pozadine gura ergela putinofilsko-velikosrpskih trojanskih konja prekrivenih sedlima plave boje sa žutim zvjezdicama.

Redakcijski komentar